Berijevi amandmani
Berijevi amandmani naziv je za odredbe Izbornog zakona BiH koje regulišu izbor delegata u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH. Uveo ih je šef misije OEBS-a u Bosni i Hercegovini Robert Beri, a njima je omogućeno da delegate u Domu naroda Parlamenta FBiH, bez obzira na njihovu nacionalnost, mogu predlagati i birati svi predstavnici u skupštinama kantona Federacije BiH. Time je postojanje Doma naroda kao zaštitnog mehanizma konstitivnih naroda obesmisleno.[1] Privremena izborna komisija usvojila je Berijeve prijedloge 14. oktobra 2000, mjesec dana prije održavanja opštih izbora.[2]
Berijevi prijedlozi uvelike su kritikovani zbog toga što je njima narušena konstitutivnost Hrvata u Bosni i Hercegovini jer je omogućeno da njihove delegate u Domu naroda Federacije BiH biraju brojčano većinski Bošnjaci.[1] Primjerice, Bosansko-podrinjski kanton Goražde, u kojem živi svega nekoliko Hrvata, bira jednog delegata Hrvata u Domu naroda Parlamenta FBiH, dok primjerice Posavski kanton, u kojem živi oko 40 hiljada Hrvata bira isti broj delegata. Isto tako Tuzlanski, Sarajevski, Zeničko-dobojski i Unsko-sanski kanton, gdje živi mali postotak Hrvata biraju od jednog do dva delegata u federalnom Domu naroda koji su izabrani od strane Bošnjaka.[3]
Na dotične promjene Izbornog zakona reagovalo je hrvatsko političko vođstvo koje je 28. oktobra 2000. u Novom Travniku nakon sjednice Hrvatskog narodnog sabora proglasilo Hrvatsku samoupravu u BiH kao zaštitni mehanizam konstitutivnosti Hrvata. Za njenog čelnika izabran je Martin Raguž, kao predsjednik Međukantonalog-međuopštinskog savjeta. Potezi hrvatskog vođstva oštro su kritikovani od strane bošnjačkih političara kao pokušaj podrivanja ustavnog poretka i narušavanja teritorijalnog integriteta BiH. Uskoro je uslijedila reakcija visokog predstavnika Volfganga Petriča koji je smijenio Antu Jelavića sa funkcije hrvatskog člana Predsjedništva 7. marta 2001, dok je članovima HDZ-a zabranjena politička aktivnost.[1]
Berijevi amandmani omogućili su takođe izbor nelegalne i nelegitimne tzv. "platformaške" Vlade Federacije BiH, predsjednika Federacije BiH Živka Budimira i dvojice potpredsjednika, Mirsada Kebe i Svetozara Pudarića u martu 2011. Za njihovo imenovanje glasalo je 5 od ukupno 17 hrvatskih delegata u federalnom Domu naroda, četiri člana SDP-a i jedan Narodne stranke Radom za boljitak Mladena Ivankvića Lijanovića.[4] Centralna izborna komisija proglasila je izbor nelegalnim, jer je za izbor bila potrebna podrška jedne trećine, odnosno šest hrvatskih delegata.[5] Međutim, visoki predstavnik Valentin Incko suspendovao je odluke CIK-a,[6] obrazloženjem da je 5 trećina od 17.[7]
Reference uredi
- ^ a b v Neđo Đević: Ante Jelavić: Lagumdžija opet uzurpirao vlast u BiH. Nezavisne novine, 23. aprila 2011. Pristupljeno 31. oktobra 2014.
- ^ Marijan Sivrić: Hrvatske zastupnike biraju Bošnjaci i Srbi!. Slobodna Dalmacija, 14. oktobra 2000. Pristupljeno 31. oktobra 2014.
- ^ Wolfgang Petrich kriv za preglasavanje Hrvata. Hercegovina.info, 19. februara 2011. Pristupljeno 31. oktobra 2014.
- ^ Dejan Jazvić: General HVO-a ne dopušta većini da imenuje vladu i preuzme vlast. Večernji list, 16. decembra 2012. Pristupljeno 31. oktobra 2014.
- ^ SIP poništio imenovanje Budimira, Dom naroda također nelegalan. Večernji list, 24. marta 2011. Pristupljeno 31. oktobra 2014.
- ^ Poništeni izbori u BiH: Valentin Inzko suspendirao odluku SIP-a. Dnevnik Nove TV, 28. marta 2011. Pristupljeno 31. oktobra 2014.
- ^ Zoran Krešić: Prije godinu dana srušen je Daytonski sporazum u FBiH. Večernji list, 16. marta 2012. Pristupljeno 31. oktobra 2014.