Bestrzajno oružje

Bestrzajno oružje je vrsta oružja ili artiljerijskog oruđa kod kojeg se pri opaljenju cijev ne trza. Najčešće se koristi za protivtenkovsku borbu, a nalazi se u naoružanju pješadije i vazdušnodesantnih jedinica.

Bestrzajni top kalibra 106 mm.
Princip rada bestrzajnog oruđa. Pri opaljenju, barutni gasovi idu natrag kroz otvoreni zadnji dio cijevi, a zrno naprijed.

Po masi i načinu upotrebe, može biti ručno, lako i srednje. Ručno prenosi jedan vojnik i gađa iz ruke, sa ramena ili zaklona. Lako se koristi sa mitraljeskog postolja, a prenosi lakim vozilom. Srednje je obično montirano na lako vozilo sa koga se i dejstvuje.

Ručno bestrzajno oružje ima glatku cijev i naziva se bestrzajni bacač. Laka i srednja imaju izolučenu cijev i zovu se bestrzajni topovi ili bestrzajci.

Način rada

uredi

Sva bestrzajna oruđa postižu svoj način rada prenošenjem sile trzaja na barutne gasove koji ističu kroz zadnji dio cijevi, ili na protivzrno (masu koja se pomjera u cijevi). Na ovaj način se energija trzaja ne prenosi na cijev, i nema značajnog pomjeranja pri opaljenju.

Najjednostavniji sistem je obična cijev otvorena na oba kraja, sa metkom ili projektilom unutra. Pri opaljenju zrno ide naprijed, a gasovi unatrag i van.

Sistemi

uredi

Postoji nekoliko sistema bestrzajnih oruđa, koji se razlikuju po načinu uravnotežavanja sila akcije i reakcije pri opaljenju. Tako postoji bestrzajno oruđe sa protivzrnom, dinamičko-reaktivno sa jednom mlaznicom i dinamičko-reaktivno sa više mlaznica. Kod sistema protivzrna, masa se pomjera u zadnjem dijelu cijevi da uravnoteži izlazak zrna kroz prednji dio. Druga dva sistema su jednostavnija, i ravnoteža se postiže isticanjem gasova kroz otvoreni zadnji dio cijevi.

Dobre i loše osobine

uredi

Najvažnije dobre osobine bestrzajnog oruđa naspram klasične artiljerije su: mala masa, bolja prenosivost, i manje habanje cijevi.

Loše osobine su: gasni mlaz otežava maskiranje i djelovanje u uskim prostorima sa preprekama pozadi, 2-3 puta više baruta je potrebno, slabo iskorišćenje barutnih gasova, opasnost za poslugu od mlaza unatrag pri opaljenju.

Neki primjeri

uredi

U SFRJ su poslije Drugog svjetskog rata izrađeni ručni bacači RBM.49 i RBM.57, i bestrzajni top 82 mm M.60.

RBM.57 je imao masu 8 kg, masu projektila 2.7 kg, početnu brzinu projektila 145 m/s, domet oko 160 m, i probojnost čelične ploče 250-300 mm pod uglom od 90°.

Vidi još

uredi

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi