Bigl

Zemlja porekla
 Velika Britanija
Klasifikacija i standardi
FCI: Grupa 6 Goniči, tragači po krvi i srodne rase Sekcija 1.3 Mali goniči #160 standard
AKC: Goniči standard
ANKS: Grupa 4 (goniči) standard Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. decembar 2021)
KKS: Grupa 2 (goniči) standard
KC(UK): Goniči standard
NZKS: Goniči standard
UKS: Tragači po krvi standard

Bigl je pasmina poreklom iz Velike Britanije, a u pitanju je najstariji gonič. Njegovo poreklo seže u doba stare Grčke (430. god. p. n. e.). Donesen je u Englesku Normanima iz Skandinavije- njihovi psi zvani „norterhunds“ bili su ukrštani sa grejhundima od kojih su verovatno nasledili brzinu i izdržljivost.

Bigl je nastao otprilike u 14. veku. Najverovatnije je potomak staroengleskih goniča i harijera. Od 1300. godine postojali su mali goniči koji su peške pratili lovce većinom u lovu na zečeve, ali sam naziv bigl se pojavljuje tek 1475. godine.

Naziv bigl je nastao od staroengleske reči „begle“ ili od keltske reči „beag“ ili iz francuske reči „beigh“ i sva tri izraza su u značenju mali. Bio je cenjen kao lovački pas i u kraljevskoj porodici. Organizovano uzgajanje ove rase je počelo krajem 19. veka, a klub u kome su se gajile ove životinje je bio osnovan 1890. godine. Nekoliko godina kasnije je ova rasa došla i u SAD. Dobro podnosi toplotu i hladnoću i dobro se ophodi prema drugim rasama pasa.

Biglovi su bili prikazivani u popularnoj kulturi još od vremena elizabetanske književnosti i slika, a odnedavno u filmovima, televiziji i stripovima. Snupi od stripa Čarli Braun je nazvan „najpoznatijim biglom na svetu”.[1]

Opšti izgled

uredi

Glava psa ima mirno ispupčeni deo mozga i dugačke previsle uši. Kod rođenja je njuška ružičasta ali sa starenjem tamni. Gornja čeljust bigla je izražajna. Oči su srazmerno velike i imaju tamnosmeđu ili boju oraha. Uši su nisko položene i nasađene, dugačke preklopljene unapred i prednjim krajem su prislonjene tik uz lice. Uho treba da bude tako dugačko da doseže do njuške. Nasedanje uha, spoljašnji ugao oka i gornji deo njuškice treba da su u jednoj liniji.

Telo je obraslo kratkom grubom dlakom. Grudni deo je isturen unapred sa rebrima. Zadnje noge su snažne i dobro su prilagođene skoku a šape imaju otporne jastučiće i donekle su strme ali kompaktne.

Dlaka je kratka oštra i prilegla sa gustom podstadom. Dlaka treba da osigura dobru otpornost na vremenske uslove. Bilo koja obojenost je dozvoljena za pse goniče a najčešće je kao trikolor u kombinaciji bele crne i braon boje. Trikolorni bigl se rađa kao crno beli s tim da delovi na glavi i nogama počinju postepeno da dobijaju smeđu boju. Vrh repa bi uvek trebalo da bude beo.

Narav

uredi

Narav je mila i prijateljska kako prema ljudima tako i prema drugim psima bez agresivnosti ili bojažljivosti. Izvanredno se pokazao kao domaći prijatelj, kao prijatelj za decu, a njegovo nadgledanje se završava dočekom novog pridošlog, u lepšem slučaju nepoverljivim lajanjem ali radosnim na pridošlicu. Bigl se druži sa ostalim psima i ukoliko je druženje veće utoliko je on srećniji. Ovo ponekad dovodi do teškoća jer kada ostaje sam on neprekidno laje.

Bigl je prirodno nadaren za učenje i rado uči ali nema smisao za treniranje za službene pse i od njega ne treba očekivati bezrezervnu poslušnost i zadovoljen će biti u potpunosti sa različitim igrama.

O lovačkim kvalitetima bigla nema sumnji. Sa radošću će ispunjavati sve zahteve pasa goniča i na tragu je bez premca.

Bigl je temperamentan stvor i zahteva pokrete i zaposlenost. Odmalena ga treba učiti odazivanju. Kada se dogodi da je na tragu vrlo je teško opozvati ga i ponekad se gubi na po nekoliko sati.

Nega i zdravlje

uredi

Dlaka bigla je kratka i oštra, ne linja se puno i ne zahteva više nege od redovnog četkanja i povremenog kupanja.[2] Može posedovati karakterističan miris. Ubraja se u proždrljive pse koji će, ukoliko mu dopustite, jesti dok se ne prejede. Uši ove rase su prilično osetljive i potrebno ih je redovno pregledati i čistiti. Iako se ubraja u zdrave rase u istoriji bolesti bigla javljaju se poremećaji rasta, epilepsija, oboljenja kostiju i očnih bolesti. Prosečan životni vek pasa ove rase je 11 do 15 godina.

Testiranje

uredi

Bigl je rasa pasa koja se najčešće koristi u testiranju na životinjama, zbog svoje veličine i pasivne prirode. U Sjedinjenim Državama, čak 65.000 biglova se koristi svake godine za medicinske, kozmetičke, druge hemijske testove. Oni su namenski uzgajani i žive svoj život u kavezima podvrgnuti eksperimentima.[3] Projekat Spasenje + Sloboda (ranije Projekat slobode biglova) uspešno se zalagao za oslobađanje biglova iz laboratorija. Ova organizacija je oslobodila stotine životinja.[4]

Biglovi se koriste u nizu istraživačkih postupaka: fundamentalna biološka istraživanja, primenjena humana medicina, primenjena veterinarska medicina i zaštita čoveka, životinja ili životne sredine.[5][6] Od 8.018 pasa koji su korišćeni u testiranju u Velikoj Britaniji 2004. godine, 7.799 su bili biglovi (97,3%).[7] U Ujedinjenom Kraljevstvu, Zakon o životinjama (naučne procedure) iz 1986. dao je poseban status primatima, kopitarima, mačkama i psima, a 2005. godine Komitet za postupke na životinjama (osnovan ovim aktom) odlučio je da je testiranje na miševima poželjno, iako je veći broj pojedinačnih životinja bio uključen.[8] U 2005. godini biglovi su bili uključeni u manje od 0,3% ukupnih eksperimenata na životinjama u UK, ali od 7670 eksperimenata izvedenih na psima 7406 je uključivalo biglove (96,6%).[5] Većina pasa se uzgaja posebno za ovu svrhu, od strane kompanija kao što je Harlan. U UK kompanije koje uzgajaju životinje za istraživanje moraju biti licencirane prema Zakonu o životinjama (naučne procedure).[8]

Zabrane i aktivizam protiv testiranja na biglovima

uredi

Testiranje kozmetičkih proizvoda na životinjama je zabranjeno u državama članicama Evropske zajednice,[9] iako je Francuska protestovala zbog zabrane i uložila napore da se ona ukine.[10] Testiranje je dozvoljeno u Sjedinjenim Državama, ali nije obavezno ako se bezbednost može utvrditi drugim metodama, a Uprava za hranu i lekove (FDA) nije specificirala testnu vrstu.[11] Prilikom testiranja toksičnosti aditiva za hranu, zagađivača hrane i nekih lekova i hemikalija, FDA koristi biglove i minijaturne svinje kao surogate za direktno testiranje na ljudima.[12] Minesota je bila prva država koja je 2014. godine usvojila zakon o usvajanju biglova, kojim se nalaže da se psi i mačke smeju usvojiti nakon što se završe istraživačka ispitivanja.[13]

Grupe protiv vivisekcije prijavile su zlostavljanje životinja u objektima za testiranje. Godine 1997. na snimku koji je tajno snimio slobodni novinar u Huntingdon Life Sciences u Velikoj Britaniji prikazano je osoblje koje udara i dere se na biglove.[14] Consort Kennels, odgajivač biglova za testiranje sa sedištem u Velikoj Britaniji, zatvoren je 1997. nakon pritiska grupa za prava životinja.[15]

Postoje različiti primeri aktivista koji koriste zahteve Zakona o slobodi informacija (FOIA) da bi dobili informacije o finansiranju testiranja na životinjama od strane poreskih obveznika. Na primer, Projekat otpada belih mantila, grupa aktivista koji smatraju da poreski obveznici ne bi trebalo da plaćaju 20 milijardi dolara svake godine za eksperimente na životinjama,[16] je istakla da je Nacionalni institut za alergije i zarazne bolesti obezbedio 400.000 dolara novca poreskih obveznika za finansiraju eksperimente u kojima je 28 biglova zaraženo parazitima koji izazivaju bolesti.[17][18] Ovaj projekat je otkrio izveštaje da su psi koji su učestvovali u eksperimentima „urlikali od bola“ nakon što su im ubrizgane strane supstance.[19] Nakon negodovanja javnosti, agancija Ljudi za etički tretman životinja (PETA) pozvala je na akciju da svi članovi Nacionalnog instituta za zdravlje odmah daju ostavke[20] i da postoji „potreba da se pronađe novi direktor NIH-a koji će zameniti odlazećeg Frensis Kolinsa koji će ukinuti istraživanja koja narušavaju dostojanstvo neljudskih životinja."[21]

Galerija

uredi

Reference

uredi
  1. ^ „Najpoznatiji bigl na svetu”, The Victoria Advocate, Victoria, Texas, str. 54, 15. 12. 1974, Pristupljeno 31. 5. 2013 
  2. ^ „Šta biste trebali znati o biglu” (PDF) (na jeziku: engleski). The Beagle Club of Queensland. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 9. 2011. g. Pristupljeno 14. 10. 2011. 
  3. ^ „Questions & Answers”. Beagle Rescue League. Arhivirano iz originala 4. 8. 2018. g. Pristupljeno 4. 8. 2018. 
  4. ^ „Rescue + Freedom Project”. Rescue + Freedom Project (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 04. 08. 2018. g. Pristupljeno 4. 8. 2018. 
  5. ^ a b „Statistics of Scientific Procedures on Living Animals Great Britain 2005” (PDF). Home Office. 2005. Arhivirano (PDF) iz originala 10. 7. 2007. g. Pristupljeno 9. 7. 2007. 
  6. ^ „Select Committee on Animals In Scientific Procedures Report”. House of Lords. 2002. Pristupljeno 9. 7. 2007. 
  7. ^ „Statistics of Scientific Procedures on Living Animals Great Britain 2004” (PDF). Home Office. 2004. Arhivirano (PDF) iz originala 2. 7. 2007. g. Pristupljeno 9. 7. 2007. 
  8. ^ a b „Report of the Animal Procedures Committee for 2004” (PDF). Home Office. 2004. Arhivirano (PDF) iz originala 10. 7. 2007. g. Pristupljeno 9. 7. 2007. 
  9. ^ „Cosmetics and animal tests”. European Commission — Enterprise and Industry Directorate General. 2007. Arhivirano iz originala 29. 6. 2007. g. Pristupljeno 9. 7. 2007. 
  10. ^ „Animal-Testing Ban for Cosmetics to Be Upheld, EU Court Rules”. Bloomberg. 24. 5. 2005. Arhivirano iz originala 30. 9. 2007. g. Pristupljeno 9. 7. 2007. 
  11. ^ „Animal Testing”. US Food and Drug Administration. 1999. Arhivirano iz originala 23. 5. 2007. g. Pristupljeno 9. 7. 2007. 
  12. ^ „How to do Business with FDA”. US Department of Health and Human Services. Arhivirano iz originala 3. 8. 2005. g. Pristupljeno 11. 7. 2007. 
  13. ^ „Beagle Freedom Law makes history in Minnesota”. Minnesota Star Tribune. 21. 5. 2014. Pristupljeno 22. 5. 2014. 
  14. ^ Broughton, Zoe (mart 2001). „Seeing Is Believing — cruelty to dogs at Huntingdon Life Sciences”. The Ecologist. Arhivirano iz originala 1. 7. 2015. g. Pristupljeno 1. 7. 2015 — preko dbsst.org. 
  15. ^ Woolcock, Nicola (25. 8. 2005). „Extremists seek fresh targets close to home”. The Times. London. Pristupljeno 9. 7. 2007. 
  16. ^ „White Coat Waste Project”. Pristupljeno 8. 3. 2022. 
  17. ^ „Should dogs be guinea pigs in government research? A bipartisan group says no.”. The Washington Post. 15. 11. 2016. 
  18. ^ „Fauci under fire by beagle organization over alleged puppy experiments”. New York Post. 27. 10. 2021. 
  19. ^ „WCW EXPOSÉ: FAUCI SPENT $424K ON BEAGLE EXPERIMENTS, DOGS BITTEN TO DEATH BY FLIES”. 30. 7. 2021. 
  20. ^ „PETA calls for Dr. Fauci to resign: 'Our position is clear'. Fox News. 5. 11. 2021. 
  21. ^ „Experimenters Fed Puppies' Heads to Infected Flies, but That's Not All Fauci's NIH Funded”. 25. 10. 2021. 

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi