Битка за Алжир

Bitka za Alžir (ital. La battaglia di Algeri; arap. معركة الجزائر) je italijansko-alžirski ratni film iz 1966. godine, režisera i ko-scenariste Đila Ponterkorva. Zasnovan je na akcijama koje su pobunjenici tokom Alžirskog rata za nezavisnost (1954–1962) preduzeli protiv francuske vlade u Severnoj Africi, od kojih je najistaknutija naslovna bitka za Alžir, glavni grad istoimene države. Snimljen je na lokaciji stilom inspirisanim Robertom Roselinijem: crno-bela forma sa montažom dokumentarnog tipa kako bi se pojačao osećaj istorijske autentičnosti, sa uglavnom neprofesionalnim glumcima koji su preživeli pravu bitku. Muziku za film su komponovali Pontekorvo i Enio Morikone. Bitka za Alžir se često povezuje sa italijanskim neorealizmom.[2]

Bitka za Alžir
Filmski poster na engleskom jeziku
Izvorni naslovitalijanski: La battaglia di Algeri
arapski: معركة الجزائر
RežijaĐilo Ponterkorvo
ScenarioFranko Solinas
ProducentAntonio Musu
Sadi Jasef
Temelji se naSećanja na bitku za Alžir
(Sadi Jasef)
Glavne ulogeŽan Martin
Sadi Jasef
Brahim Hađag
Tomaso Neri
MuzikaEnio Morikone
Đilo Ponterkorvo
Direktor
fotografije
Marčelo Gati
MontažaMario Mora
Mario Serandrei
Producentska
kuća
Igor Film
Casbah Film
DistributerMagna
Godina1966.
Trajanje120 minuta
ZemljaItalija
Alžir
Jezikarapski
francuski
Budžet800 hiljada dolara
Zarada879 hiljada dolara[1]
IMDb veza

Film se uglavnom koncentriše na revolucionarnog borca Alija La Poantea između 1954. i 1957. godine, kada su gerilski borci FLN-a otišli ​​u Alžir. Njihove akcije dočekali su francuski padobranci koji su pokušavali da povrate teritoriju. Film takođe govori o organizaciji gerilskog pokreta i ilegalnim metodama, poput mučenja, koje su koristili Francuzi kako bi ih zaustavili. Alžir je na kraju uspeo da stekne nezavisnost od Francuske, o čemu Pontekorvo govori u epilogu filma.[3]

Film je dobio pohvale kritičara. I pobunjeničke grupe i državni organi smatraju da je film važan komentar urbanog gerilskog rata. Zauzima 48. mesto na listi 250 najboljih filmova kritičara u anketi časopisa Sight and Sound iz 2012,[4] kao i 120. mesto na listi 500 najboljih filmova svih vremena časopisa Empire.[5] Takođe se našao na listi 100 italijanskih filmova koje treba očuvati. Pošto je bio predmet društveno-političke kontroverze, film nije bio prikazivan pet godina u Francuskoj; na kraju je objavljen 1971. godine.[6]

Radnja uredi

Film rekonstruiše događaje koji su se desili u glavnom gradu francuskog Alžira između novembra 1954. i decembra 1957. godine, tokom Alžirskog rata za nezavisnost. Narativ počinje organizacijom revolucionarnih ćelija u Kasbi. Zbog partizanskog rata između lokalnog alžirskog stanovništva i alžirskih Francuza, u kojem obe strane čine sve veće nasilje, Francuska šalje padobrance francuske vojske u grad da se bore i uhvate pripadnike Fronta nacionalnog oslobođenja (FLN). Padobranci su prikazani kako neutrališu čitavo rukovodstvo FLN-a bilo ubistvima ili hapšenjima.

Prikazane su taktike gerilske pobune FLN-a i francuskih protivpobunjenika, kao i ružnija strana rata. I kolonizator i kolonizovani čine zločine nad civilima. FLN u zauzetoj Kasbi po kratkom postupku vrši pogubljenja alžirskih kriminalaca i osumnjičenih francuskih kolaboracionista; oni vrše terorizam, uključujući akcije kao što je bombaški napad u kafeu Milk Bar, kako bi uznemiravali Evropljane. Snage bezbednosti pribegavaju ubistvima i neselektivnom nasilju nad opozicijom. Francuski padobranci su prikazani kako rutinski pribegavaju mučenju, zastrašivanju i ubistvima.

Pontekorvo i Solinas su u svom scenariju stvorili nekoliko protagonista koji su zasnovani na raznim ratnim ličnostima. Priča počinje i završava se iz perspektive Alija La Poantea, sitnog kriminalca koji biva politički radikalizovan u zatvoru. Regrutuje ga komandant FLN-a El-Hadi Džafar, koga glumi Sadi Jasef, koji je tokom rata bio komandant FLN-a.

Potpukovnik Matje, komandant padobranaca, glavni je francuski lik. Ostali likovi su dečak „Mali” Omar , ulično dete koje je glasnik FLN-a; Larbi Ben M'hidi, najviši lider FLN-a koji daje političko obrazloženje za pobunu; kao i Džamila, Zohra i Hasiba, tri ženske članice FLN-a koje izvode terorističke napade. Bitka za Alžir takođe uključuje hiljade alžirskih statista. Pontekorvo je nameravao da putem njih prenese komunikaciju pevanjem, jaucima i fizičkim efektom.

Film se završava prikazom nacionalističkih demonstracija i nemira, što sugeriše da je Francuska, iako je pobedila u bici za Alžir, izgubila Alžirski rat za nezavisnost.

Uloge uredi

 
Mahmud, Halima, mali Omar i Ali La Poante u skrovištu
Glumac Uloga
Žan Martin pukovnik Filip Matje
Sadi Jasef El-Hadi Džafar
Brahim Hađag Ali La Poante
Tomaso Neri kapetan Duboa
Samija Kerbaš Fatija
Ugo Paleti kapetan
Fusija El Kader Halima
Franko Moruci Mahmud
Mohamed Ben Kasen mali Omar

Reference uredi

  1. ^ „The Battle of Algiers (1967) - Box Office Mojo”. www.boxofficemojo.com. 
  2. ^ Shapiro, Michael J. (1. 8. 2008). „Slow Looking: The Ethics and Politics of Aesthetics: Jill Bennett, Empathic Vision: Affect, Trauma, and Contemporary Art. . Stanford, CA: Stanford University Press. 2005. [[Kategorija:Cite book]]; Mark Reinhardt, Holly Edwards, and Erina Duganne. Beautiful Suffering: Photography and the Traffic in Pain. Chicago, IL: University of Chicago Press. 2007. [[Kategorija:Cite book]]; Gillo Pontecorvo, director. The Battle of Algiers. Criterion: Special Three-Disc Edition. 2004. [[Kategorija:Cite book]]”. Millennium: Journal of International Studies. 37: 181—197. doi:10.1177/0305829808093770.  line feed character u |title= na poziciji 152 (pomoć); Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  3. ^ „Gillo Pontecorvo: The Battle of Algiers”. The Guardian. 
  4. ^ „Critics' top 100”. bfi.org.uk. Arhivirano iz originala 19. 8. 2012. g. Pristupljeno 14. 3. 2016. 
  5. ^ „The 500 Greatest Movies Of All Time”. Empire. 2015-10-02. Pristupljeno 14. 3. 2016. 
  6. ^ Caillé, Patricia (2007). „The Illegitimate Legitimacy of the Battle of Algiers in French Film Culture”. Interventions. 9 (3): 371—388. S2CID 162359222. doi:10.1080/13698010701618604. 

Spoljašnje veze uredi