Bitka kod Kesega (1532)

Opsada Kesega (1532) bila je bitka između Habzburške monarhije i Osmanskog carstva, deo Austro-turskim ratova. Završila se hrišćanskom pobedom.[1][2]

Opsada Kesega
Deo austro-turskih ratova

Ostaci Hrvatske i Slavonije u vreme najvećeg turskog napredovanja (1593)
Vreme9. avgust - 30. avgust 1532.
Mesto
Ishod hrišćanska pobeda
Sukobljene strane
 Habzburška monarhija  Osmansko carstvo
Komandanti i vođe
Habzburška monarhija Nikola Jurišić Osmansko carstvo Sulejman Veličanstveni
Jačina
oko 700[1] oko 32.000[2]
Žrtve i gubici
laki[1] laki[1]

Pozadina

uredi

Keseg (mađ. Köszeg) je grad u zapadnoj Mađarskoj blizu austrijsko-mađarske granice. Pominje se u 9. veku kao castellum Guntionis. Vojni značaj mu je znatno porastao u 16. veku, pošto se nalazio na važnom operacijskom pravcu Osijek - Velika Kaniža - Beč, kojim su Turci nadirali u habsburške zemlje.[1]

Pošto je u borbama za ugarski presto nakon bitke na Mohaču 1526. mađarsko plemstvo većim delom pristalo uz domaćeg kralja Janoša Zapolju, razvio se u Ugarskoj građanski rat između njegovih pristalica i nadvojvode Ferdinanda od Austrije - koga su podržavala vlastela Gornje Ugarske (Slovačka) i Hrvatske. Zapolja je tada pozvao u pomoć Turke. Sulejman Veličanstveni je to prihvatio i poveo veliku armiju protiv Ferdinanda, osporavajući Habsburgovcima vlast nad Ugarskom.[2]

Sulejman Veličanstveni je 8. septembra 1529. zauzeo Budim i Zapolja je proglašen za ugarskog kralja kao turski vazal. Sulejman je zatim opseo Beč sa oko 100.000 vojnika (računajući i više desetina hiljada pomoćnih trupa) i 300 topova. Utvrđeni grad branilo je 16-17.000 vojnika i 70 topova. U nedostatku većih opsadnih topova Turci su se posle 20-dnevne opsade povukli.[2]

Pošto su austrijske trupe i dalje ugrožavale Zapoljinu prestonicu Budim, Sulejman je 1532. poveo novi pohod protiv Austrije, sa oko 32.000 redovnih i nekoliko desetina hiljada neredovnih trupa. Ovog puta skrenuo je od Osjeka kraćim pravcem kroz jugozapadnu Mađarsku na Keseg.[2]

Opsada

uredi
Bitka na mapi moderne Mađarske. Plamen označava tursku, a ukršteni mačevi hrišćansku pobedu. Austrijski položaji obeleženi su crveno, a turski crno.

U trećem pohodu na Beč 1532, pod sultanom Sulejmanom Veličanstvenim, Turci su 9. avgusta stigli pred Keseg. Grad je branilo 700 naoružanih seljaka i građana i 38 najamnika-konjanika pod kapetanom Nikolom Jurišićem. Branioci Kesega, prepušteni sami sebi, izdržali su opsadu od 9. do 30. avgusta i odbili nekoliko juriša, naročito žestokih 19, 23. i 27. avgusta, višestruko nadmoćnijih turskih snaga, što je caru Ferdinandu I omogućilo da prikupi znatne snage u rejonu između Bečkog Novog Mesta i Beča. Najzad, došlo je do kompromisa: uz saglasnost Jurišića, Turci su istakli svoju zastavu na bedemima privodno zauzetog grada, pa su se vratili u Beograd.[1]

Posledice

uredi

Umesto da pohita na Beč i da pojedinačno potuče Ferdinandove trupe u prikupljanju, sultan se 21 dan zadržao pod Kesegom. Pošto je u međuvremenu Ferdinand između Bečkog Novog Mesta i Beča okupio armiju sa oko 80.000 ljudi, Sulejman je odustao od daljeg osvajanja i posle simbolične predaje Kesega skrenuo za Beograd, pljačkajući pored Graca i Varaždina. Sultan je 1533. prihvatio prvi mir sa Austrijom, pristajući na podelu Mađarske.[2]

Car Ferdinand je 1537. poklonio grad i tvrđavu Keseg Nikoli Jurišiću.[1]

Reference

uredi
  1. ^ a b v g d đ e Gažević, Nikola (1973). Vojna enciklopedija (knjiga 4). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 308. 
  2. ^ a b v g d đ Gažević, Nikola (1974). Vojna enciklopedija (tom 1). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 329—330. 

Literatura

uredi