Bitka kod Sentle (šp. Batalla de Centla), vođena 25. marta 1519, prva bitka španskog osvajanja Meksika. Kortesova ekspedicija potukla je vojsku majanskog kraljevstva Tabasko na ušću reke Grihalva i zauzela njihovu prestonicu, Potončan.

Bitka kod Sentle
Deo španskog osvajanja Meksika

Bitka kod Tabaska, slika iz 19. veka.
Vreme25. mart 1519.
Mesto
leva obala reke Grihalva, nedaleko od ušća, blizu Potončana, Meksiko
Ishod španska pobeda.
Teritorijalne
promene
Potončan osvojen, kraljevina Tabasko priznala špansku vlast.
Sukobljene strane
 Španija Kraljevina Tabasko
Komandanti i vođe
Španija Ernan Kortes
Španija Pedro de Alvarado
kacik Tabasko
Jačina
14 konjanika, 400 pešaka[1] oko 40.000 ratnika[2]
Žrtve i gubici
2 mrtva i 70 ranjenih[1] 300[3]-800 mrtvih[1]

Istorijski izvori uredi

Najstariji izvori za ovu bitku jesu hronika O novom svetu Pjetra Martira (pisana 1520, a štampana 1530), zasnovana na izveštajima dvojice učesnika,[2] Istorija osvajanja Meksika koju je napisao Kortesov sekretar Fransisko Lopez de Gomara (štampana 1552)[3] i Prava istorija osvajanja Nove Španije (napisana 1568, a objavljena 1630) Kortesovog pešadinca Bernala Dijaza del Kastilja, koji je učestvovao u bici.[1]

Suprotstavljene snage uredi

Po Martiru, Indijanci su bili naoružani ukrašenim štitovima, lukovima, velikim drvenim mačevima i drvenim kopljima sa vrhovim ojačanim u vatri. On navodi broj od čak 40.000 indijanskih ratnika.[2] Po Bernalu Dijazu, Indijanci su imali i praćke i kamenice, a veći deo i oklope, debele, čvrsto prošivene postavljene prsluke od pamuka, koji su sezali do kolena.[1]

Bitka uredi

Bernal Dijaz navodi da su se vojske sudarile na prostranoj ravnici obrasloj travom, nedaleko od gradića Sentla, koji je bio potčinjen Potončanu. Veliki odredi Indijanaca, u zbijenim redovima, besno su navalili na Špance sa svih strana i zasuli ih projektilnim oružjem. U prvom napadu ranjeno je preko 70[a] Španaca, ali Indijanci nisu dugo izdržali borbu prsa u prsa sa bolje naoružanim i oklopljenim Špancima. Španska pešadija, većinom naoružana mačem i štitom, držala se u zbijenoj formaciji i postepeno je potiskivala napadače, koji su uzmicali izvan dosega mačeva i napadali strelama, kopljima i kamenicama, dok im je sa druge strane španska artiljerija i strelci, gađajući iz neposredne blizine, nanosila teške gubitke. Iako su nanosili Indijancima teške gubitke, španski pešadinci nisu uspevali da ih razbiju i nateraju u bekstvo. Bitka je trajala čitav čas, a dvojica Španaca su poginula, kada je bitku odlučio dolazak španskih konjanika sa Kortesom na čelu, koji su napali Indijance s leđa. Pojava konjice, u svemu samo 14 konjanika, izazvala je paniku kod indijanskih ratnika i naterala ih u bekstvo, gotovo bez otpora, pošto su prvi put videli konje, i poverovali da su konji i konjanici jedno biće. Koliko je otpor konjanicima bio slab vidi se po tome što je 14 konjanika napalo i razbilo odred od više hiljada ratnika, koji se više od sata hrabro borio sa španskom pešadijom, pri čemu su ranjena samo 3 konjanika i 5 konja.[1]


Posledice uredi

Po Gomari, grad Potončan osvojen je pre bitke, pošto su ga stanovnici napustili tokom okršaja sa Špancima prilikom iskrcavanja. Po Bernalu Dijazu[b] i Martiru, Potončan je osvojen posle bitke, iako potpuno prazan, pošto je svo stanovništvo izbeglo u šume. Španci su ušli u grad i poslali zarobljene Indijance da pozovu sve lokalne poglavice na pregovore. Nakon nekoliko dana, 40 poglavica pokorilo se Kortesu u Potončanu, donevši kao danak darove male vrednosti i 20 robinja, među kojima je bila i Malinče, kasnija gospađa Marina, koju Bernal Dijaz pominje sa velikim poštovanjem. Po Kortesovom naređenju, sve prisutne poglavice priznale su vlast španskog kralja, u gradskom hramu podignut je krst i odslužena hrišćanska misa. Za uzvrat, stanovnicima Potončana dozvoljeno je da se vrate u svoje domove, a ime grada promenjeno je u Sveta Marija od Pobede (šp. Santa María de la Victoria).

U popularnoj kulturi uredi

Bitka je prikazana u prvoj epizodi španske serije Ernan (2021).

Napomene uredi

  1. ^ Kod Martira i Gomare samo 20.
  2. ^ Bernal Dijaz u svojim memoarima uporno naziva majanski grad Čampoton na obali Jukatana, koji je posetio tokom Kordovine (1517) i Grihalvine ekspedicije (1518) pogrešnim imenom Potončan, dok pravi Potončan naziva imenom Tabasko.

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ a b v g d đ del Kastiljo 2012, str. 38-51.
  2. ^ a b v Martir 1912, str. 32-35.
  3. ^ a b Gomara 1964, str. 38-52.

Literatura uredi