Bitoljska bitka je bitka vođena u Prvom balkanskom ratu[2](od 1619. novembra 1912). Poslije kumanovske bitke, turska Vardarska armija povlačila se u dva pravca: Preko VelesaPrilepa i TetovaKičeva prema Bitolju s namjerom, da na jakim bitoljskim položajima pruži presudnu bitku u Prvom balkanskom ratu, zbog čega je još od 20. oktobra počelo utvrđivanje bitoljskih položaja naročitim trupama (4.000 anadolskih regruta).

Bitoljska bitka

Prizor nakon Bitoljske bitke
Vreme16,–19. novembar 1912.[1]
Mesto
Ishod srpska pobeda
Teritorijalne
promene
proterivanje Turaka iz Makedonije
Sukobljene strane
Srbija
Kraljevina Srbija
Osmansko carstvo
Osmansko carstvo
Komandanti i vođe
Srbija Petar Bojović
Srbija Radomir Putnik[1]
Osmansko carstvo Zeki paša

Pravac preko Prilepa imao je da štiti V turski korpus, VII korpus pravac preko Kičeva, a VI korpus pravac ka Solunu.

Srpska I armija (u koju je ušla i moravska II), gonila je neprijatelja pravcima preko Prilepa i Kičeva, a grčka je vojska nastupala od Soluna preko Florine ka Bitolju.[3]

Poslije zaštitničkih bojeva kod Kičeva i Alinaca, 7. i 5. korpus koncentrisani su na bitoljskim položajima, a 6. korpus, pošto je potukao jednu grčku diviziju kod Banjice, ostavio je prema njima zaslon (17. nizamsku diviziju), a s ostatkom trupa doveden je na bitoljske položaje.

Srpska I armija je zbog dovršetka poraza turske vardarske armije, preduzela napad na nju na tim položajima.

Najvažnija odstupnica Turaka u pravcu Albanije bio je put Bitolj - Resen na koji se izlazi južnim dijelom Bigle planine, obilazeći Oblakovski vis. Ovaj zapadni, planinski dio bojišta je teško prolazan i zbog velike visine često pod maglom. Na ovako odličnom položaju, Turci su bili vrlo dobro utvrdili maskirali na istočnom dijelu bojišta sva sela i vis Kjeromaricu.

Pred početak bitke Turci su imali svega 35.000 — 36.000 ljudi, od kojih 28.000 do 30.000 boraca. Srpska I armija imala je oko 68.000 boraca (56.000 pušaka, 3.500 sabalja i 167 oruđa).

Plan Srpske I armije bio je: izvršiti napad, oslanjajući se jače na glavni operacijski pravac (Veles—Prilep, nabacujući neprijatelja uglavnom na jug, odakle je nastupala grčka vojska, i presijecajući zapadnu odstupnicu Turaka na Resen.[4]

Ishod uredi

 
Na vrhu Oblakovu: pozdrav grobovima palih junaka pri zauzeću Bitolja

Gubici I armije bili su: 3.230 poginulih, ranjenih i nestalih. Zarobljeno je 35 oficira i 3.365 vojnika i zaplijenjeno 57 topova.

Turski gubici bili su: poginulih i ranjenih oko 6.000, sa zarobljenicima svega oko 9.400 ljudi i 57 topova.

Ishodi ove bitke bili su: Konačno protjerivanje ostataka turske vojske iz Makedonije u Albaniju, gdje je njeno rasulo bilo samo pitanje vremena. Ovom bitkom je završen rat u Makedoniji između Srbije i Turske.[2]

Posljedice ove bitke bile su:

Završetak rata, a u političkom pogledu, dobijanje prava na zapadni deo Makedonije od Bitolja do Crnog Drima.[5]

Reference uredi

  1. ^ a b Kolekcionar - Prvi balkanski rat
  2. ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 149. ISBN 86-331-2075-5. 
  3. ^ „BITOLjSKA BITKA, 16—19. XI 1912. | SUBNOR”. www.subnor.org.rs. Pristupljeno 2024-01-24. 
  4. ^ JEDINICA (2015-11-16). „Bitoljska bitka”. Crvene beretke (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-24. 
  5. ^ „Bitka kod Bitolja”. Antikvarnica Beograd - Belgrade Antiques (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-24. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi