Bi-Bi-Si vorld servis

Bi-Bi-Si vorld servis (engl. BBC World Service, Bi-Bi-Si svetski servis) najveći je svetski međunarodni emiter,[1][2] koji emituje vesti, govor i diskusije na 28 jezika[3] u mnogim krajevima sveta preko analognih i digitalnih kratkotalasnih platformi, prenosa preko interneta, potkastinga, satelita, FM i MW releja. Prijavljeno je da je svetski servis imao 188 miliona slušalaca nedeljno prosečno u junu 2009.[4] Ne emituje reklame, i servis na engleskom jeziku se emituje 24 sata dnevno.

Bi-Bi-Si vorld servis
TipRadio mreža koja emituje vesti, govor, diskusije
ZemljaUjedinjeno Kraljevstvo
DostupnostŠirom sveta
SloganThe World's Radio Station
Svetska radio stanica
SedišteKuća za emitovanje, London
VlasnikBi-Bi-Si
Ključni ljudiFran Usworth (direktor)
Datum pokretanja19. decembar 1932. (1932-12-19)
Bivša imenaBBC Empire Service
BBC Overseas Service
External Services of the BBC
Veb-sajtbbc.com/worldserviceradio

Svetski servis je bio finansiran preko dodeljivanja pomoći Strane i Komonvelt kancelarije Britanske vlade[5] do 1. aprila 2014, kada je finansiranje prebačeno na obaveznu TV pretplatu koja je obavezna za sva domaćinstva u Ujedinjenom Kraljevstvu koje koristi televiziju da gleda programe koji se emituju.[6]

Bi-Bi-Si svetski servis je pokrovitelj Radio akademije.[7] Direktor Svetskog servisa je Piter Horoks.

Istorija uredi

 
Bivši logo Bi-Bi-Si-jev Svetski servis
 
Bivši logo Bi-Bi-Si-jev Svetski servis (2019-2022)

Bi-Bi-Si-jev Svetski servis je pokrenut kao Bi-Bi-Si empajer servis 1932. kao kratkotalasni servis[8] koji je bio namenjen uglavnom govornicima engleskog jezika u ispostavama Britanske imperije. U svojoj prvoj Božićnoj poruci, kralj Džordž V je rekao da je servis bio namenjen „muškarcima i ženama, tako odvojenim snegom, pustinjom ili morem, da samo glasovi iz vazduha mogu da stignu do njih“.[9] Prva očekivanja od Empajer servisa bila su mala. Generalni direktor, ser Džon Rajt (kasnije Lord Rajt) rekao je na otvaranju programa: „Ne očekujte previše u ranim danima; neko vreme ćemo prenositi uporedo jednostavne programe, da damo najbolju šansu razumnoj kritici i da obezbedimo dokaz u zavisnosti od tipa materijala najprikladnijeg za servis u svakoj zoni. Programi neće biti ni veoma interesantni ni veoma dobri“.[9][10] Ovaj govor je čitan pet puta kako je emitovan uživo u različitim krajevima sveta.

Dana 3. januara 1938, prvi servis na stranom jeziku, arapski, je počeo sa emitovanjem. Nemački programi su započeti 29. marta 1938. i do kraja 1942. emitovano je na svim većim evropskim jezicima. Kao rezultat, Empajer servis je preimenovan u Bi-Bi-Si prekomorski servis novembra 1939, a Bi-Bi-Si Evropski servis je dodat 1941. Ovi servisi, koji nisu bili finansirani preko TV pretplate, nego od vlade preko dodeljivanja pomoći (iz budžeta Strane kancelarije), administrativno su bili poznati kao Spoljašnji servisi Bi-Bi-Si-ja.

Spoljašnji servisi emitovali su propagandu tokom Drugog svetskog rata. Džordž Orvel je prenosio mnoge programe vesti na Istočnom servisu tokom Drugog svetskog rata.[11][12][13]

Do kraja 1940-ih, broj jezika koji se koristio proširen je i ocena kritike je unapređena, prateći otvaranje releja u tadašnjoj Maleziji i Limasol releja, na Kipru, 1957. godine. Dana 1. maja 1965. servis je uzeo svoje sadašnje ime Bi-Bi-Si svetski servis[14] i servisu je proširen domet nakon otvaranja releja na ostrvu Asension 1966, koji je služio afričkim slušaocima, uz veći signal i bolju preporuku, a i kasnijim otvaranjem releja na ostrvu Masira.

Avgusta 1985, servis je prestao da se emituje po prvi put kada su radnici štrajkovali u protestu protiv odluke Britanske vlade da zabrani dokumentarac u kojem je bio prikazan intervju sa Martinom MekGinisom Šina Fejna. Spoljašnji servisi su preimenovani u Bi-Bi-Si Svetski servis 1988.

U skorije vreme, broj i vrsta servisa koje je nudio Bi-Bi-Si su smanjeni zbog finansijskih pritisaka. Usled početka emitovanja servisa preko interneta, potreba za radio stanicom je postala manje česta u zemljama gde stanovništvo ima lak pristup Bi-Bi-Si-jevim sajtovima sa vestima na internetu. Prenos u Nemačkoj je obustvaljen u martu 1999, nakon što je istraživanje pokazalo da je većina slušalaca iz Nemačke pratila englesku verziju sevisa. Emitovanja na holandskom, finskom, francuskom za Evropu, hebrejskom, italijanskom, japanskom i malajskom obustavljena su iz sličnih razloga.

25. oktobra 2005. najavljeno je će biti obustavljeno emitovanje radio servisa na bugarskom, srpsko-hrvatskom, češkom, grčkom, mađarskom, kazaškom, poljskom, slovačkom, slovenačkom, tajlandskom do kraja marta 2006, kako bi se moglo finansirati pokretanje informativnih TV kanala na arapski jezikarapskom i persijski jezikpersijskom jeziku 2007.[15] Takođe, emitovanje na rumunskom okončano je 1. avgusta 2008.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Microsoft Word - The Work of the BBC World Service 2008-09 HC 334 FINAL.doc” (PDF). Pristupljeno 16. 2. 2011. 
  2. ^ „World s largest international broadcaster visits city”. Coal Valley News. Arhivirano iz originala 08. 04. 2013. g. Pristupljeno 16. 2. 2011. 
  3. ^ BBC World Service – About | Facebook https://www.facebook.com/bbcworldservice/info
  4. ^ „BBC's international news services attract record global audience of 238 million”. BBC. 
  5. ^ „BBC World Service (BBCWS), The UK's Voice around the World”. BBC. Arhivirano iz originala 01. 11. 2006. g. Pristupljeno 27. 08. 2018. 
  6. ^ „About Us: BBC World Service”. British Foreign & Commonwealth Office. 22. 10. 2010. Pristupljeno 09. 01. 2011. 
  7. ^ The Radio Academy "Patrons" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. januar 2010)
  8. ^ Repa, Jan (25. 10. 2005). „Analysis: BBC's voice in Europe”. BBC News. Pristupljeno 16. 7. 2012. 
  9. ^ a b „Historic moments from the 1930s”. BBC World Service. Pristupljeno 16. 7. 2012. 
  10. ^ Transcribed from recording on World Service 75th Anniversary DVD; full extract transmitted as part of opening program – the Reith Global Debate – of the 'Free to Speak' 75th anniversary season
  11. ^ West, W. J., ur. (1985). Orwell: The War Broadcasts. Duckworth & Co/BBC. ISBN 978-0-563-20327-8. 
  12. ^ West, W. J., ur. (1985). Orwell: The War Commentaries. Duckworth & Co/BBC. ISBN 978-0-563-20349-0. 
  13. ^ „Historic moments from the 1940s”. BBC World Service. Pristupljeno 16. 7. 2012. 
  14. ^ „The 1960s”. BBC World Service. Pristupljeno 25. 4. 2010. 
  15. ^ „BBC East Europe voices silenced”. BBC News. 21. 12. 2005. Pristupljeno 18. 7. 2012. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi