Blokčejn tehnologija

Blokčejn tehnologija, odnosno sistem blokčejn se sastoji od računara povezanih u mrežu. Osobe koje potvrđuju transakcije preko svojih računara zovu se rudari, i svako ko želi može biti rudar. Tako npr. na računare svih rudara svijeta stiže informacija da lice A namjerava licu B da pošalje 100 evra. Rudari će prvo provjeriti da li lice A ima dovoljno sredstava, tako što računar prođe kroz sve transakcije koje su ikada sprovedene na njegovom nalogu i izračuna da li postoji novac za navedeni prenos. Kada rudari provjere da postoje sredstva, jedan od njih će ugraditi ovu transakciju u blokčejn i on će biti nagrađen u vidu kriptovalute. Što se tiče bilježenja transakcija, svi podaci će biti na računarima pojedinaca koji su odlučili da učestvuju u blokčejnu. Oni se zovu nodovi. Svaki od njih drži na svom disku kopiju fajla ovog registra transakcija i svaki put kada se desi nova transakcija, ona se momentalno ažurira kod svakog od ovih nodova. Zaključak je da su rudari zaduženi za potvrđivanje transakcije, a nodovi za čuvanje iste.

Blokčejn

Blokčejn je baza podataka koja se koristi za skladištenje podataka . Ona se ne nalazi na jednom mjestu, već je čine manje baze (blokovi), koji su međusobno digitalno povezani. Komunikacija na blokčejnu je direktna (peer-to-peer), a za vezivanje blokova koristi se kriptografija – heš funkcija, i to tako da je nemoguće promijeniti sadržaj 1 bloka, a da se ne promijeni sadržaj svih blokova koji idu nakon njega.

Prvi najpoznatiji proizvod blokčejn-a bila je kriptovaluta Bitkoin, nastala kao ideja decentralizovanog digitalnog novca. Nakon toga uslijedili su itirijum tehnologija, pametni ugovori i decentralizovane aplikacije (Dapps). Itirijum je mreža sa sopstvenim internet pretraživačem, programskim jezikom i platnim sistemom, a korisnicima omogućava kreiranje decentralizovanih aplikacija. Pametni ugovori su ugovori koji se zaključuju u digitalnom okruženju na bazi blokčejn-a, tako što se automatski verifikuje da su ispunjeni određeni uslovi za stupanje na snagu. Npr.automatski se može verifikovati da je lice A kao kupac platio ugovorenu cijenu nekretnine na račun prodavca B, čime se automatski stiču uslovi da se može izvršiti upis na lice A kao kupca. Dapps čine decentralizovane aplikacije koje mogu biti isprogramirane za razne funkcije. Ova tehnologija se koristi i za:

1. Čuvanje, nadgledanje i ocjenjivanje akademskih zapisa
2. Čuvanje državnih dokumenata
3. Praćenje cjelokupnog kretanja svih vrsta roba
4. Verifikovanje i praćenje vlasništva nad pravima intelektualne svojine
5. Omogućavanje pametnih ugovora, digitalnu identifikaciju i sisteme potpisa.

Vrste Blokčejna

U zavisnosti od korisničkog pristupa razlikujemo sljedeće vrste:

1. Javni blokčejn je otvoren i svi mogu da mu pristupe
2. Konzorcijumski blokčejn je polucentralizovan i samo unaprijed odabrani korisnici mogu u njemu učestvovati kroz dogovorena pravila
3. Privatni blokčejn omogućava samo ovlašćenim licima da učestvuju mreži, a korisnici mogu dodavati ili uklanjati korisnike po potrebi što ga čini pogodnim za upotrebu u državnim organima.

Blokčejn u svijetu

Kao šampioni u implementaciji blokčejn tehnologije izdvajaju se: Japan, Kina, Liban, Švajcarska, Južna Afrika, Ujedinjeno Kraljevstvo, Singapur, Bahami, Sjedinjene Američke Države i Estonija. Uz to, očekuje se da svetska potrošnja blokčejn tehnoloških rešenja poraste do 19 milijardi dolara u 2024. godini. Takođe, u periodu između 2015. i 2019. SAD bile su prve u pogledu finansiranja blokčejn kompanija, sa 51% ukupnog finansiranja širom sveta, dok je Kina je zauzela drugo mesto sa 18% finansiranja . U cilju dostizanja liderske pozicije u Blokčejn-u, Evropska unija je definisala blokčejn strategiju, a kao njene ciljeve odredila je održivost sa stanovišta životne sredine, zaštitu podataka, e-identitet, sajber bezbednost i interoperabilnost.

Koristi od Blokčejna

Podaci upisani u blokčejn se ne menjaju: Nije moguće promeniti podatke koji su upisani u blokčejn, jer je nemoguće promeniti sadržaj jednog bloka, a da se ne promeni sadržaj ostalih blokova. Kada korisnik pošalje bitkoin sa jedne adrese na drugu, transakcija je vremenski obeležena i zabeležena kod svakog učesnika sistema. Manji troškovi: Banke obično dodatno naplaćuju izvršenje transakcija, dok kod blokčejn-a ne postoji treća strana tj. regulator u izvršenju transakcija. Tako bitkoin nema centralno telo za transakcije i ima ograničene naknade. Na primeru navedene transakcije Milice i Marka, rudar koji je potvrdio ovaj prenos dobiće od Milice jedan do dva dolara (u bitkoin-ima) kao nagradu za verifikovan prenos. Blokčejn radi 24 sata dnevno. Ova prednost posebno je važna kod prekograničnih transakcija. Izgradnja digitalnog društva usmerenog na građane: Blokčejn može pomoći u izgradnji, sigurnog, demokratskog društva podržavajući, na primer, elektronsko glasanje.

Blokčejn u Srbiji

Iako je blokčejn relativno nova tehnologija, kompanije u Srbiji ga u svom radu sve više primenjuju. Jedna od njih je Decenter, startap koji se bavi kreiranjem decentralizovanih aplikacija na Itirijum (eng. Ethereum) mreži. Decenter je 2018. godine dobio prvu nagradu za blokčejn video igru “Cryptage: Origins” na prvom Međunarodnom izboru mobilnih video igara (IMGA), među 400 prijavljenih učesnika. "Cryptage: Origins" je igra strategije u kojoj igrač pravi i razvija svoje blokčejn kompanije . Blokčejn je pronašao svoje mesto i u obrazovanju, pa je tako kompanija LINKgroup, koja se bavi edukacijom i sertifikacijom u oblasti informacionih tehnologija i savremenog poslovanja, započela pionirski projekat istraživanja, razvoja i primene ove tehnologije u okviru sopstvenih institucija. LINKgroup prvi u Srbiji uvodi primenu blokčejn tehnologije u obrazovanje putem organizovanja procesa i podataka u obrazovnim institucijama, a dosadašnja istraživanja pokazuju da će taj proces doneti benefit za celokupno domaće obrazovanje. Iako se blokčejn tehnologija još uvek ne koristi u radu javne uprave, urađena je Studija o izvodljivosti upotrebe blokčejn tehnologije u radu javne uprave u Srbiji, te se uskoro očekuje primena ove tehnologije. Studija predlaže uvođenje blockchain tehnologije u integrisani sistem državne uprave, zemljišnu upravu, upravljanje poljoprivrednim proizvodima i izvozni carinski sistem. Navodi se da će izgradnja integrisanog upravnog sistema, korišćenjem blokčejn-a, povećati nivo korišćenja od strane ljudi tako što će povećati pogodnost elektronske uprave, a njegovo uvođenje u zemljišnu upravu može povećati pouzdanost transakcija i sprečiti zloupotrebe u prometu nepokretnosti. Za sistem upravljanja distribucijom i izvoznim carinjenjem, koji bi prilikom izvoza poljoprivrednih proizvoda koristio blokčejn tehnologiju, smatra se da može povećati transparentnost distribucije, unaprediti efikasnost i pojednostaviti upravnih radnji. U 2018. godini u Srbiji je bilo 130 blokčejn programera, dok ih je u 2019. bilo između 700 i 800. Takođe, Izveštaj Startup Genome za 2020. godinu pozicionirao je Srbiju na peto mjesto u svijetu po broju blokčejn programera. U Srbiji od 2018. godine postoji Srpska blokčejn inicijativa, koja okuplja kompanije i pojedince u cilju formiranja centra blokčejn dešavanja uz razvijanje ekosistema u pravcu podrške i regulacije blokčejn tržišta. Od 29. juna ove godine započeta je primena Zakona o digitalnoj imovini. U pitanju je prvi zakon u Srbiji koji reguliše trgovinu digitalnom imovinom, poput trgovanja kriptovalutama koje koristi blokčejn tehnologiju. Ključna novina odnosi se na uvođenje virtuelne valute i digitalnih tokena kao validnog sredstva razmene između fizičkih i/ili pravnih lica, kao i legalizacija rudarenja digitalne imovine. Iz pravnog ugla je najznačajnije to što se transakcijama s digitalnom imovinom od sada garantuje pravna zaštita.

Mogućnost primjene Blokčejn tehnologija

Neke od primjena blokčejn tehnologija su:

• u poslovanju je realizacija koncepta pametnih ugovora (smart kontrakts), odnosno ugovora koji jednom usaglašeni, sami izvršavaju svoje klauzule, bez potrebe za posredovanjem.
• u bankama, gdje već postoji servis za međubankarske transakcije, koji pretenduje da zamjeni SWIFT servis, efikasnije i sa značajno nižim troškovima po transakciji.
• u državnoj upravi, gdje kao primjer možemo navesti matične i zemljišne knjige, tako da jednom upisani podaci postaju javno dostupni i provjerljivi, distribuirani između svih građana i zainteresovanih strana.
• za elektronsko glasanje, gdje se svaki glas transparentno bilježi, a nadzor i prebrojavanje, su javno dostupni.
• u zdravstvu, za čuvanje kartona pacijenata. Za ovakav slučaj treba koristiti lance za zaštićenim pristupom podacima.
• u obrazovanju, za skladištenje diploma i sertifikata, značajno bi umanjila mogućnost zloupotrebe i falsifikovanja diploma.
• u trgovini, svakako zasnovana na konceptu pametnih ugovora. Dobar primjer jeste i servis za trgovinu dijamantima (Everledger), kod kojih je bitno da se zna trag, i svaki vlasnik koga su imali.
• kod lanaca snabdjevanja, upravljanje tokom namirnica u procesu proizvodnje organske hrane.
• kontrola ličnih podataka koji se koriste u marketinške svrhe.
• dijeljenje ličnih računarskih resursa.
• plaćanje unutar igara i aplikacija.

Pametni ugovori

Koncept pametnih ugovora je predložio Nik Szabo 1997 . godine. Osnovna ideja je da se takav ugovor sam izvršava, posle aktiviranja, tako da nije potreban posrednik bilo koje vrste. Blokčejn tehnologija predstavlja odličan izbor za digitalnu verziju pametnih ugovora. Osnovna ideja je da se pravila kodiraju u nekom jeziku, a zatim smještaju na sam blokčejn. Samim tim njihova naknadna izmjena nije moguća, a u slučaju ispunjenja dogovorenih uslova, ona se sama aktiviraju. Na primjer, ugovor o prodaji kamiona tekstila, po cijeni od 500000 dinara, sa rokom plaćanja od 7 dana. Ukoliko se u roku od 7 dana detektuje transakcija plaćanja, aktivira se nalog za isporuku. U suprotnom, ugovor se poništava. Rikardijan-ovi ugovori, koje je predložio Grigg 2004. , takođe predstavljaju dobar izbor za implementaciju. U pitanju je softverski obrazac za prikupljanje namjera ugovornih strana, a prije samog izvršavanja ugovora. Ugovori su čitljivi i od strane ljudi i od strane mašina.

Kriptovaluta

Među uspješnim ljudima današnjice vlada stav da ako, želimo novac trebamo stvarati ušteđevinu, sigurnost – čuvati zlato, profit – kupovati dionice drugih firmi i ukoliko želimo sve od navedenog, trebamo investirati u kriptovalute. Da bismo mogli govoriti nešto šire o ovoj temi, neophodno je za početak definisati sam pojam kriptovalute. Naime, kriptovaluta je oblik digitalne imovine koja se koristi kao sredstvo razmjene koristeći kriptografiju kao način obezbjeđivanja sigurnosti transakcija, kontrole stvaranja dodatnih novčanih jedinica i radi potvrde transfera valute. Kriptografija nije ništa drugo nego šifrovanje, tj. nauka koja se bavi metodama očuvanja tajnosti informacija. Što se tiče istorijata nastanka digitalne valute, pokušaji da se ona stvori javljaju se 90-ih godina prošlog vijeka, međutim riječ je o neuspjelim pokušajima. Prva decentralizovana kriptovaluta stvorena je 2009. godine pod nazivom bitkoin. Bitkoin je kriptovaluta u obliku elektronskog novca. Riječ je o decentralizovanoj digitalnoj valuti, bez Centralne banke ili drugog administratora. Ona može biti poslata od jednog korisnika ka drugom na peer-to-peer Bitcoin mreži, bez potrebe za posrednicima. Za zajedničko korišćenje (share) fajlova ili konekcije na štampač, na nivou lokalne mreže koristi se SMB protokol koji je razvio IBM. Od 2000. godine ovaj protokol je prihvaćen i inplementiran u Majkrosoftovim operativnim sistemima. P2P je tehnologija koja je razvijena za razmjenu podataka između korisnika putem interneta kao mreže. Sa P2P klijentima baziranim na Gnutella protokolu, korisnici sa kompatibilnim softverom mogu kreirati fajlove na svojim hard- diskovima, konektovati se na P2P servis, a potom locirati, pristupiti i razmjeniti željeni podatak. Svaki vršnjak (peer) rezerviše dio svojih resursa (procesor, HDD memorija, propusni opseg mreže) kojima ostali vršnjaci mogu direktno pristupiti. Na ovaj način se izbjegava povezivanje vršnjaka preko servera. Vršnjaci su i snabdjevači i potrošači resursa, za razliku od klasičnog klijent- server modela gdje serveri samo snabdjevaju, a klijenti koriste resurse. Bitkoin se može steći na tri načina: kupovina na mjenjačnicama, zamjena za robu i usluge, i rudarenje novih.

Rudarenje je proces dodavanja transakcionih zapisa na bitkoinov javni registar pod nazivom Blokčejn, tj. javni distributivni registar gdje se čuvaju zapisi o svim bitkoin transakcijama. U suštini, rudari služe Bitkoin zajednici potvrđujući svaku transakciju i osiguravajući da je svaka od njih legitimna. Svi se takmiče jedni sa drugima, koristeći softver napisan posebno da rudari blokove, i svaki put kada se izrudari novi blok, tj. kada je rudar uspješno stvorio heš sekvencu, on dobija za to nagradu. Ta nagrada iznosi 12.5 bitkoina po bloku, i ova vrijednost će se prepoloviti na svakih 210.000 blokova. Ukupan broj bitkoina je ograničen, tako da što se više novčića izrudari, pa će svaki od njih postati vredniji. Bez obzira što količina bitkoina po bloku opada, vrijednost nagrada će ostati ista ili čak rasti. Prethodno spomenut pojam “Heš”, podrazumjeva jedinstven niz slučajnih cifara u fiksnoj dužini, koji se može kreirati iz podataka bilo koje veličine. Pošto bi računari vrlo lako mogli stvoriti Heš iz skupa informacija i na taj način hešovati na hiljade transakcionih blokova svake sekunde i iskopati sve dostupne bitkoine u nekoliko minuta, bitkoin mreža mora namjerno zakomplikovati taj proces. To se obavlja putem “Dokaza o radu”. To je ekonomska mjera koja se koristi za osiguranje protiv malverzatorskih radnji, tako što zahtjeva određeni rad od potražioca usluga i obično se odnosi na vrijeme obrade računara. Kada je riječ o bitkoinu, upravo Heš služi kao dokaz o radu. Da bi se još više otežalo rudarenje, u procesu se primjenjuje “Težina rudarenja bitkoina”. Pod njim podrazumjevamo mjeru koja pokazuje koliko je teško generisati ispravan Heš. Što se tiče ove mjere, ona se računa ponovo na svakih 2016 blokova i dizajnirana je tako da je za rudarenje jednog bloka neophodno 10 minuta. Kako se povećava broj novih rudara ova težina će se povećavati, a kada se težina ponovo izračuna biće veća od prethodne i na taj način treba da dovede do smanjenja stope stvaranja blokova. Dakle, zaključak je da ovaj proces zahtjeva određeni napor. Ono što je interesantno navesti jeste to da je broj bitkoina ograničen. U njegovom izvornom kodu je navedeno da će ukupno biti izrudareno 21 milion bitkoina. Trenutno je izrudareno nešto više od 18,6 miliona bitkoina, tako da je ostalo još za rudarenje 2,4 miliona bitkoina. Stručnjaci prognoziraju da će se zadnji bitkoin izrudariti oko 2140. godine. Takođe, profesori sa Univerziteta u Kembridžu navode da bitkoin godišnje koristi više električne energije nego cijela Argentina ! Dakle, zaključak je da rudarenje kriptovaluta iziskuje velike troškove električne energije. Ono što je najveći problem sa rudarenjem jeste njegov uticaj na ekologiju i životnu sredinu. Istraživanja su pokazala da rudarenje bitkoina vodi ka povećanoj potrošnji energije i emisije ugljenika u atmosferu . Ekonomisti holandske centralne banke i Masačusetskog tehnološkog instituta su sproveli istraživanje i došli do saznanja da jedna transakcija proizvede 272 grama e-otpada, što je jednako težini dva ajfona .

Oporezivanje fizičkih lica u trgovini kriptovalutama

Čini se da su kriptovalute podstaknute neviđenim rastom cijene bitkoina ponovo dospjele u centar pažnje. Ako tome pridodamo i skoro donijeti pravni i poreski okvir, čini se da su kriptovalute definitivno tu da ostanu. Do sada je u Srbiji ova oblast bila svojevrsna siva zona i uprkos ne tako malom broju fizičkih lica koja su se bavila trgovinom kriptovaluta, država nije ubirala naročite poreske prihode. On je između ostalog objasnio i sledeće: međutim, izgleda da to više neće biti slučaj, jer će se digitalna imovina oporezovati porezom na kapitalnu dobit što i predstavlja najčešću uporednopravnu praksu. Navedeno znači da će fizička lica – obveznici poreza na kapitalnu dobit biti dužni da, u slučaju ostvarivanja pozitivne razlike između nabavne i prodajne cijene digitalne imovine, plate porez na kapitalnu dobit u iznosu od 15% na ostvarenu razliku. U slučaju negativne razlike, to će predstavljati kapitalni gubitak čije prebijanje sa kapitalnim dobicima obveznik može da vrši u narednih 5 godina. Zakon definiše nabavnu cijenu digitalne imovine kao cijenu koju obveznik dokumentuje kao stvarno plaćenu. Navedeno znači da bi obveznik kao nabavnu cijenu mogao da prikaže cijenu po kojoj je kupio digitalnu imovinu (kako u zemlji tako i u inostranstvu) od ovlašćenog pružaoca usluga u vezi sa digitalnom imovinom (npr. mjenjačnica), dok bi kao prodajnu cijenu mogao prikazati cijenu po kojoj je putem usluga ovlašćenog pružaoca usluga u vezi sa digitalnom imovinom (npr. mjenjačnica) izvršio prodaju. Zakonodavac predviđa i poresku olakšicu koja oslobađa obveznike plaćanja poreza na kapitalnu dobit, ukoliko obveznik ima digitalnu imovinu u svom vlasništvu u neprekidnom trajanju od najmanje deset godina. U slučaju same kupovine kriptovaluta, domaći zakonodavac ne predviđa poreske obaveze .

Ekološki efekat rudarenja kriptovaluta

Kripto zajednici već poznat, ekološki efekat rudarenja kriptovaluta postao je glavna tema sredinom maja 2021. godine. tako što je jedan od najvećih (i svakako najpoznatijih) zagovornika kripto industrije, Elon Mask, povukao svoju inicijalnu odluku da dozvoli kupovinu Teslinih automobila bitkoinom. Ljudima koji prate kripto i Teslu, ova odluka verovatno ima smisla. Kao kompanija koja se zalaže za “zelenu” budućnost, Tesla ne bi trebalo da podržava nešto što doprinosi povećanoj potrošnji energije i emisijama ugljenika. Rezultat ove odluke bio je pad bitkoina od preko hiljadu dolara u roku od sat vremena, kao i objavljivanje bezbroj članaka o njegovom uticaju na okolinu. Zašto bitkoin nije eko-frendli i koliko je uopšte ekološki efekat rudarenja dramatičan?

Klasično rudarenje zasniva se na Proof-of-Work (PoW) algoritmu. Ovaj algoritam obezbjeđuje sigurnost blokčejna time što zahtjeva da sve transakcije budu potvrđene od strane računara koji su dio mreže. Veća konkurencija među rudarima proizvela je konstantnu potragu za sledećim komadom hardvera koji će biti moćniji i efikasniji od prethodnog. Od 2009, kada je za rudarenje bio dovoljan običan procesor koji možete da nađete u prosječnom laptopu, nivo hardvera za rudarenje je znatno podignut. Uređaji koji se danas koriste za rudarenje su nekoliko hiljada puta moćniji od tih prvih procesora iz 2009. Ali pošto su samo najnoviji čipovi dovoljno energetski efikasni da omoguće profitabilno rudarenje, pa oni koji žele da budu uspješni i efikasni moraju stalno da zamjenjuju svoje čipove novim, moćnijim modelima. „Životni vijek uređaja za rudarenje bitkoina ostaje ograničen na samo 1,29 godina“, navode istraživači Aleks de Vris i Kristijan Stol u radu "Rastući problem elektronskog otpada bitkoina" (Bitcoin's growing e-waste problem), objavljenom u žurnalu Resources, Conservation and Recycling. „Kao rezultat toga, procjenjujemo da cijela mreža Bitcoina trenutno prolazi kroz 30,7 metričkih kilotona opreme godišnje. Ovaj broj je uporediv sa količinom otpada male Aj-Ti i telekomunikacione opreme koju proizvodi zemlja poput Holandije“, objašnjavaju autori istraživanja. Tokom 2020. godine mreža bitkoina obradila je 112,5 miliona transakcija (u poređenju sa 539 milijardi transakcija koje su obrađene kod tradicionalnih pružalaca platnih usluga 2019. godine). Kako ekonomisti tvrde, to znači da svaka pojedinačna transakcija „iznosi najmanje 272 grama e-otpada“. To su otprilike dva manja ajfona poput modela „12 mini“. Elektronskog otpada koji potiče od najpoznatije kriptovalute ima tako mnogo jer, za razliku od većine računarskog hardvera, ASIC čipovi nemaju drugi „zadatak“ osim onog pri rudarenju bitkoina, a ako se ne mogu koristiti za rentabilno rudarenje Bitcoina, nemaju apsolutno nikakvu svrhu kasnije. Teoretski je moguće da ovi uređaji budu korisni ponovo ako cijene bitkoina naglo porastu i povećaju prihod od rudarenja, naglašavaju autori istraživanja. „Ipak, postoji nekoliko faktora koji generalno sprečavaju značajno produženje vijeka uređaja za rudarenje“, dodaju de Vris i Stol. Skladištenje hardvera za rudarenje košta, a ta oprema što duže stoji, to je manja vjerovatnoća da će ikada više biti isplatljiva. Rast vrijednosti kriptovaluta prati količina e-otpada. Autori stručnog rada takođe upozoravaju da će problem elektronskog otpada dodatno rasti ako cijena bitkoina nastavi da se kreće uzlaznom putanjom, jer će to podstaći dalja ulaganja i zamjenu ASIC čipova. Ako bi čovek pokušao da smanji problem e-otpada, zaključuje se u članku, morao bi da zamjeniti proces rudarenja bitkoina „održivijom alternativom“. Eter, naslednik bitkoina, najavio je u maju da planira da pređe na održiviju varijantu u roku od nekoliko mjeseci, što se još nije desilo. Druge kriptovalute su za sada bile manje uspješne u ograničavanju svog ekološkog otpada.

Moćniji hardver i više procesorske snage znače i veću potrošnju električne energije. Zapravo, pored inicijalnog ulaganja u hardver, enormni računi za struju su vjerovatno najveći trošak rudarenja. Budući da je u najvećem dijelu svijeta glavni izvor energije i dalje ugalj, jasno je kako rudarenje posredno utiče na trošenje neobnovljivih resursa i povećanje emisije CO2. Dodatni problem je činjenica da je se 75% rudarenja bitkoina do nedavno događalo u Kini. U svjetskoj ekološkoj zajednici, Kina je već ozloglašena po tome što ogroman dio električne energije proizvodi koristeći jedan od najomraženijih resursa – ugalj. Kako Kina ima plan da eliminiše emisiju CO2 do 2060, rudarenje je očigledna prepreka na tom putu. U svakom slučaju, odluka Kineske vlade znatno je uticala na percepciju bitkoina, a samim tim i na njegovu cijenu koja je dugo nakon ovog poteza bila u “slobodnom padu”. Tačan iznos emisija CO2 za koje je odgovorno rudarenje bitkoina nije baš tako lako procjeniti. Ako idemo po tome koliku štetu okolini nanosi jedan mining rig, onda su nam potrebne informacije koliko struje tačno konzumira, koliko mining rig-ova postoji na svijetu, koliko uglja je potrebno da bi se proizvela ta količina struje i koliko CO2 proizvodi spaljivanje tog uglja. Pošto ovdje ima dosta promjenljivih, svi podaci koje imamo su na nivou procjena. Procjene nisu ohrabrujuće. Izvještaj Bank of America, na primjer, procjenjuje da je bitkoin odgovoran za emisiju oko 40 miliona kilotona CO2 tokom prethodne dvije godine. Dodatno zabrinjava činjenica da ova brojka stabilno raste od 2015. Da stavimo to u kontekst, prema ovim procjenama, rudarenje bitkoina proizvede više CO₂ nego: Amerikan erlajns, jedna od najvećih aviokompanija na svijetu; Koka-Kola i Najk zajedno; 20 miliona automobila; cijela Grčka. Ipak, druge procjene su da gotovo 50% energije bitkoina dolazi iz „karbo-neutralnih“ izvora.

Vidi još

• Blokčejn
• Kriptovaluta
• Digitalni novac