Boing Štirman A-75

Boing Štirman A-75 je američki višenamenski jednomotorni dvokrilac namenjen obuci američkih vojnih pilota. Koristio se od 1934. godine pa sve do početka 70.-tih godina dvadesetog veka za obuku pilota, u poljoprivredi, kao trenažni, sportski, akrobatski i avion za vuču jedrilica.

Boing Štirman A-75

Boing Štirman A-75[1]
Boing Štirman A-75[1]

Opšti podaci
Namena višenamenski
Posada 1
Broj putnika 1
Poreklo  SAD
Proizvođač Stearman Aircraft / Boeing
Probni let 26.11.1934.
Uveden u upotrebu 1936.
Status aktivan
Prvi operater US Air Force
Broj primeraka 10,620
Dimenzije
Dužina 7,54 m
Visina 2,95 m
Raspon krila 9,80 m
Površina krila 27,70 m²
Masa
Prazan 876 kg
Normalna poletna 1.195 kg
Pogon
Broj motora 1
Fizičke osobine
Klipnoelisni motor 1 h Continental R-670-5
Snaga KEM-a 160 kW
Snaga KEM-a u ks 220 ks
Performanse
Maks. brzina na Hopt. 200 km/h
Ekonomska brzina 154 km/h
Plafon leta 4.000 m
Brzina penjanja 173 m/min
Portal Vazduhoplovstvo

Projektovanje i razvoj

uredi
 
Crtež aviona Boig Štirman u 3 projekcije
 
Avion Boig Štirman u letu

Boing Štearman model 75 je jedan od najpoznatijih američkih dvokrilca. Projektovan je 1933. godine u kompaniji Štirman Airkraft Kompani, iz Vičite u roku od samo 65 dana. Prvobitni vlasnik kompanije - Lojd Štirman prodao je kompaniju kompaniji Boing, iz Sijetla, neposredno pre početka Drugog svetskog rata. Novi vlasnik odabrao je za ovaj školski dvokrilc oznaku - Boing model 75. Vojska SAD i američke mornarice, kao i savezničke vojske, koristili su Boeing Štearman za osnovnu obuku pilota.

Originalna verzija aviona opremljena je motorima Licoming R - 680 sa 225 ks. Međutim, tih je motora tokom Drugog svetskog rata nedostajalo, pa su ih zamenili motorima Kontinental R-670 sa 220 KS. Kada je vlada SAD (1941.) počela da koristi popularna imena za vazduhoplove umesto oznake tipa, jer je to bilo razumljivije javnosti, kada su u pitanju vojni avioni, Štirman je u to vreme dobio oznaku "Kajdet"[2].

Tehnički opis

uredi

Boing Štirman A-75 je avion mešovite konstrukcije, jednomotorni dvosedi dvokrilac.

Trup mu je izveden kao čelična zavarena konstrukcija od tankozidih cevi a obloga je od impregniranog platna, Avion je u trupu imao dve komotne kabine smeštene u tandem rasporedu jedno sedište iza drugog. Obe kabine su bile otvorene, imale kompletnu instrumentaciju i komande za upravljanje avionom. Piloti su bili zaštićeni vetrobranom od pleksiglasa.

Pogonska grupa se u največem broju slučajeva sastojala od 7- cilindričnog radijalnog vazduhom hlađenog motora Continental R-670-5 snѕge 160 kW. Na vratulu motora je bila dvokraka drvena elisa fiksnog koraka. Iza motora su se nalazili rezervoari za benzin i ulje.

Krila su bila drvene konstrukcije sa dve ramenjače, presvučena platnom. Krila su međusobno (gornja i donja) bila povezana upornicama u obliku ćiriličnog slova I, a zategnuta žičanim zatezačima. Krilca za uravljanje avionom su se nalazila samo na donjim krilima. Gornja i donja krila su bila istih dimenzija pravougaonog oblika sa zaobljenim krajevima.

Stajni trap je bio klasičan fiksni sa dva prednja točka ispod krila i jednim ispod repa aviona. U nogama stajnog trapa su bili smešteni amortizeri, točkovi su bili opremljeni hidrauličnim kočnicama i balon gumama.

Varijante

uredi

Ovaj avion se dugo proizvodio a još duže koristio pa je iz toga proizašlo da je napravljeno oko 30 varijati ovog aviona.

Operativno korišćenje

uredi

U periodu od 1934. do 1945. godine je proizvedeno 10.620 ovih aviona koji su služili za osnovnu pilotsku obuku pilota u američkoj vojsci i mornarici kao i ostalim zemljama kao što su: Argentina, Bolivija, Brazil, Kanada, Kina, Kolumbija, Kuba, Dominikanska Republika, Grčka, Gvatemala, Honduras, Iran, Izrael, Meksiko, Nikaragva, Paragvaj, Peru, Filipini, Venecuea i Jugoslavija.

Avion Boing Štirman A-75 u Jugoslaviji

uredi

Prvih 6 aviona Boing Štirman A-75 je Jugoslavija dobila 1946. godine od UNRA kao poljoprivredne avione (pre svega namenjeni zaprašivanju). Avioni su prvo dodeljeni Ratnom Vazduhoplovstva a kad je formiran JAT prebačeni su u Privrednu Avijaciju JAT-a. Kasnije je još kupljeno 10 ovih aviona pa je u registru JRCV bilo upisano 16 aviona. Poslednji od ovih aviona je upisan u registar 1968. godine[3]. Ovo je bio prvi posleratni poljoprivredni avion u Jugoslaviji.

Vidi još

uredi

Reference

uredi

Literatura

uredi
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2.
  • Komanda RV i PVO,Čuvari našeg neba, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1977.
  • Bojan Dimitrijević, Jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo 1942 - 1992., IZSI i MCO. . Београд. 2012. ISBN 978-86-7403-163-6. 
  • Janić, Čedomir (2008—2009). Godišnjak srpskog vazduhoplovstva. Beograd: Aerokomunikacije. 

Spoljašnje veze

uredi