Branislav Sekulić

Branislav-Bane Sekulić (Beograd, 29. oktobar 1906Bern, 24. septembar 1968) bio je jedan od najboljih jugoslovenskih fudbalera između dva rata, istaknuti trener i pedagog.

Branislav Sekulić
Lični podaci
Puno ime Branislav Sekulić
Nadimak Bane
Datum rođenja (1906-10-29)29. oktobar 1906.
Mesto rođenja Beograd, Kraljevina Srbija
Datum smrti 24. septembar 1968.(1968-09-24) (61 god.)
Mesto smrti Bern, Švajcarska
Pozicija napadač
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
Jugoslavija
Monpelje
Franse
Grashoper
Uranija Ženeva
Jugoslavija
Jedinstvo Beograd
Reprezentativna karijera
1925-1936 Kraljevine Jugoslavije 17 (8)
Trenerska karijera
1951
1952
1957-1962
1958-1960
1962-1963
1964-65
Vojvodina
Crvena zvezda
Friburg[1]
Švajcarska
Lijež
Juventus

Karijera uredi

Počeo je da igra u beogradskim klubovima Javor, Dušanovac, Karađorđe i Soko kao igrač podmlatka, da bi već 1921. sa bratom Dragutinom zaigrao za prvi tim Dušanovca - sa svega 15 godina. Obojica su igrali i u Karađorđu (Bane kao centarfor) i osvojili prvenstvo drugog beogradskog razreda.

Posle Sokola, prelazi u beogradsku SK Jugoslaviju u čijem podmlatku su već igrali braća „Moša“ i Nikola Marjanović, „Baja“ Dragićević, „Čiča“ Luburić i Dača Đurić. Sa ovim igračima doživeo je punu igračku afirmaciju i u dresu SK Jugoslavije odigrao je 156 utakmica i postigao 110 golova. Kao odličan tehničar i dobar strelac, posebno se istakao u prvenstvu 1924. i 1925. kad je SK Jugoslavija osvojila dve jedine titule prvaka države. Igrao je na mestu centarfora, leve polutke a najčešće kao levo krilo.

Uz 28 utakmica za reprezentaciju Beograda i dve za „B“ ekipu Jugoslavije (19341937), za koji je postigao jedan gol, odigrao je i 17 utakmica za najbolju selekciju Jugoslavije i postigao osam golova. Debitovao je 4. novembra 1925. u prijateljskoj utakmici protiv Italije (1:2) u Padovi, a poslednju utakmicu odigrao je takođe u prijateljskoj utakmici 13. decembra 1936. protiv Francuske (0:1) u Parizu.

Branio je boje Jugoslavije na prvom Svetskom prvenstvu 1930. u Urugvaju, a 26. avgusta 1934. protiv Poljske (4:1) u Beogradu postigao je tri gola.

Kad je jula 1926. napustio Jugoslaviju, bio je među prvim jugoslovenskim fudbalerima koji su kao profesionalci igrali u inostranstvu. U Francuskoj je igrao za Monpelje i Franse, i na kup utakmici Monpelje - SAP (11:0) postigao devet golova. Igrao je i u Švajcarskoj za ciriški Grashoper i ženevsku ekipu Urania.

Vrativši se u Jugoslaviju, u sezoni 1935/1936. ponovo je igrao za beogradsku SK Jugoslaviju, zatim je prešao u Jedinstvo u kome je 1937. godine završio karijeru.

Tokom Drugog svetskog rata bio je u zarobljeništvu, a posle rata se istakao kao odličan trener i pedagog. Bio je trener beogradske Crvene zvezde, novosadske Vojvodine, subotičkog Spartaka, Proletera iz Zrenjanina i Jedinstva iz Stare Pazove, a kad je 1957. napustio Jugoslaviju, bio je trener u Friburgu (1961)[1], Liježu (19621963), u Austriji (19651966) i 1967. ponovo u Friburgu (Švajcarska).[1] U periodu 19581960. bio je trener reprezentacije Švajcarske.

Posle višemesečne bolesti umro je u Gradskoj bolnici u Bernu, a sahranjen je u mestu Belfo kraj Friburga.

Trofeji uredi

SK Jugoslavija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v „Švajcarska – Spisak trenera klubova prve i druge divizije”. rsssf.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-01-21. 

Spoljašnje veze uredi