Brusnica (Gornji Milanovac)
Brusnica je naselje u Srbiji u opštini Gornji Milanovac u Moravičkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 742 stanovnika.
Brusnica | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Moravički |
Opština | Gornji Milanovac |
Stanovništvo | |
— 2011. | 742 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 44° 01′ 00″ S; 20° 26′ 00″ I / 44.016666° S; 20.433333° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 346 m |
Ostali podaci | |
Pozivni broj | 032 |
Registarska oznaka | GM |
Nalazi se na nadmorskoj visini od 300 do 580 m, a površina mu je 2.285 ha.[1]
Selo je razbijenog tipa i deli se na dva velika kraja u kojima kuće pojedinih rodova obrazuju razređene grupe. U selu ima svega 218 domaćinstava.
Seoska crkva je Pokrovica posvećena Svetom Nikoli, do crkve je Porta. Sabori se skupljaju na Bogorodičin Pokrov, Preobraženje i Mladence, a seoska preslava je Bela Subota, prva posle praznika Duhova. Na Belu Subotu se litijom obilaze zapisi, kojih ima 45. Glavni vašar u selu je u Belu Nedelju pred Poklade.
Kroz Brusnicu prolazi lokalni put Gornji Milanovac-Pranjani , a u blizini je magistralni put Beograd-Čačak. Postoje i ostaci nekadašnje železničke pruge Beograd-Čačak.
U selu ima veliki broj lokaliteta zvanih mađarska, turska i srpska groblja i spomenika, veliki broj legendi i predanja.[1] Ovde se nalaze Perov grob u Brusnici, Nadgrobni spomenik-usamljenik u Brusnici i Stari spomenici na seoskom groblju u Brusnici.
Istorija uredi
Brusnica pod Rudnikom se pominje još u dobu Nemanjića.[2] Kada je car Dušan 1354. pošao sa vojskom da protera Ugare koji su zauzeli Beograd i Mačvu, on 14. avgusta potpisuje jednu hrisovulju, što je prvi pomen jednog od naselja takovskog kraja u srednjem veku.[3]
Dolaskom Turaka stanovnici su se iselili iz sela, sve dok nisu stigli nosi doseljenici u 18. veku i to iz Crne Gore, Starog Vlaha, Bosne, Hercegovine, Kosova Polja i Užica. Selo se u turskim popisima pominje 1525. godine kao Žarkovac, kako se danas naziva jedan zaselak Brusnice.[1]
Po jednoj priči, Brusnica je dobila ime po kamenu od koga se prave brusevi za oštrenje alatki, a čiji se kamenolomi nalaze u selu. Po drugoj, selo je ime dobilo po biljci brusnici čiji se plodovi jedu.[1]
U selu je za vreme osmanlijske okupacije bilo sedište turskih begova sve do Prvog srpskog ustanka, kao i sedište muselima. Nakon toga, tu je bilo sedište Rudničke nahije, a od uspešnog završetka Drugog srpskog ustanka pa sve do stvaranja varoši Despotovice (danas Gornji Milanovac) sedište Rudničkog okruga.[2]
Iz Brusnice je poreklom dinastija Obrenovića. Za vreme Prvog srpskog ustanka u Brusnici je bio domaćin kuće Milan Obrenović. Tu su početkom 1807. godine venčani Miloš Obrenović i Ljubica, kći Radosava Vukomanovića, pred kumom Karađorđem.[4] U Brusnici je tokom 1822. godine boravio i Dimitrije Davidović, jedan od pionira srpskog novinarstva, diplomata i ustavopisac dok je bio u nemilosti kod kneza Miloša Obrenovića. Godine 1829. domaćin kuće Gospodar Jovan Obrenović je ugostio putopisca Ota Dubislava plem. Pirha.[5]
U selu se nalazi crkva svetog Nikole koju je 1836. godine podigao Jovan Obrenović, rođeni brat kneza Miloša Obrenovića.
Prva škola u Brusnici radila je počev od 1825. godine u konaku Jovana Obrenovića.[1] Osnovna škola se pominje 1882. godine; država je plaćala učitelja sa 100 talira.[6] Godine 1836. u toj školi je radio učitelj Jeftimije Kosirović rodom iz Srema, iz Banovaca.
U Brusnici je, kao sin načelnika okruga Rudničkog Mladena M. Žujovića (1811 — 1894) i Jelene, rođene Danić, rođen Jovan Žujović – srpski geolog, osnivač geološke nauke u Srbiji, profesor Beogradskog univerziteta, predsednik Srpske kraljevske akademije i prvi predsednik Srpskog geološkog društva.
U ratovima u periodu od 1912. do 1918. godine selo je dalo 147 ratnika. Poginulo ih je 80 a 67 je preživelo.[1]
Galerija uredi
Demografija uredi
U popisima selo je 1910. godine imalo 1057 stanovnika, 1921. godine 919, a 2002. godine taj broj se smanjio na 691.[1]
U naselju Brusnica živi 532 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,9 godina (38,5 kod muškaraca i 43,3 kod žena). U naselju ima 199 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,27.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).
Brusnica je pre osnivanja grada Gornjeg Milanovca bila sedište opštine; danas je veći deo sela postao deo prigradske zone, tako da je broj stanovnika ustaljen.
|
|
m | ž |
|||
? | 0 | 0 | ||
80+ | 2 | 8 | ||
75—79 | 10 | 10 | ||
70—74 | 19 | 18 | ||
65—69 | 19 | 38 | ||
60—64 | 14 | 24 | ||
55—59 | 10 | 6 | ||
50—54 | 24 | 16 | ||
45—49 | 32 | 35 | ||
40—44 | 34 | 25 | ||
35—39 | 21 | 22 | ||
30—34 | 18 | 20 | ||
25—29 | 24 | 15 | ||
20—24 | 26 | 18 | ||
15—19 | 22 | 27 | ||
10—14 | 26 | 11 | ||
5—9 | 21 | 16 | ||
0—4 | 10 | 9 | ||
Prosek : | 38,5 | 43,3 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 275 | 90 | 171 | 9 | 5 | 0 |
Ženski | 282 | 56 | 170 | 52 | 4 | 0 |
UKUPNO | 557 | 146 | 341 | 61 | 9 | 0 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 136 | 11 | 0 | 0 | 65 |
Ženski | 95 | 7 | 0 | 0 | 56 |
UKUPNO | 231 | 18 | 0 | 0 | 121 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 5 | 8 | 10 | 2 | 16 |
Ženski | 2 | 0 | 10 | 5 | 0 |
UKUPNO | 7 | 8 | 20 | 7 | 16 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 0 | 4 | 4 | 2 | 5 |
Ženski | 1 | 1 | 2 | 4 | 5 |
UKUPNO | 1 | 5 | 6 | 6 | 10 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 1 | 0 | 0 | 3 | |
Ženski | 1 | 0 | 0 | 1 | |
UKUPNO | 2 | 0 | 0 | 4 |
Reference uredi
- ^ a b v g d đ e Đuković, Isidor (2005). Rudničani i Takovci u oslobodilačkim ratovima Srbije 1912-1918. godine. Gornji Milanovac: Muzej Rudničko-takovskog kraja. str. 114.
- ^ a b Živadin M. Stevanović: Postanak i razvitak Gornjeg Milanovca, 1968; izdanje pisca.
- ^ Gornji Milanovac i Takovski kraj, NIRO Dečje novine, 1987.
- ^ "Zvezda", Beograd 16. mart 1900.
- ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1. maj 1900.
- ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 15. novembar 1882.
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.
Literatura uredi
Milenko S. Filipović: Takovo, Srpski etnografski zbornik, 1960.