Bunak (narod)
Bunak, poznatiji i kao Buna ili Bunake, narod je koji pretežno živi u planinskim područjima centralnog dela ostrva Timor, politički podeljenog između Indonezije i Istočnog Timora.[4] Većinski su narod u opštini Kova Lima, koja se nalazi u jugozapadnom delu Istočnog Timora (oko 90% stanovništva).[5] Govornici su jezika bunak, koji je jedan od nekoliko jezika koji ne pripadaju austronezijskoj jezičkoj porodici, već su članovi papuanske porodice jezika. Okruženi su grupama koje govore malajo-polinežanskim jezicima, kao što su Tetumci (300.000) i Atoni (80.000). Bunaka ima ukupno oko 80.000, od toga 55.839 u Istočnom Timoru i 23.000 u Indoneziji (Zapadni Timor). Većinom su rimokatoličke veroispovesti, ali su i dan danas sačuvana tradicionalna verovanja.
Bunaq, Bunake, Buna', Búnaque, Mgal, Marae | |
---|---|
Ukupna populacija | |
~80.000 (procena)[1] | |
Regioni sa značajnom populacijom | |
Istočni Timor | 55.839[2] |
Indonezija | 23.000[3] |
Jezici | |
Bunak, indonežanski jezik, portugalski jezik | |
Religija | |
Animizam (originalno), katolicizam (predominantno) | |
Srodne etničke grupe | |
ostali Papuanci |
Prema naučnicima, Bunaci predstavljaju potomke papuanskih plemena koja su izbegla na područje ostrva Timor sredinom 1. milenijuma nove ere.
Galerija uredi
-
Jezici kojim govore ljudi na Istočnom Timoru
-
Govornici jezika bunak (izraženi u procentima)
-
Mapa timorovih jezika
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ „Bunak”. Ethnologue. Pristupljeno 24. 03. 2018.
- ^ Catharina Williams-van Klinken & Rob Williams (2015). „Mapping the mother tongue in Timor-Leste: Who spoke what where in 2010?” (PDF). Dili Institute of Technology. Arhivirano iz originala (PDF) 11. 07. 2019. g. Pristupljeno 24. 03. 2018.
- ^ „Bunak people in Indonesia”. Joshua Project. Pristupljeno 16. 09. 2014.
- ^ Melalatoa, M. Junus (1995). Ensiklopedi Suku Bangsa di Indonesia Jilid L-Z. Direktorat Jenderal Kebudayaan. OCLC 1027453789.
- ^ Schapper, Antoinette. „What is it to be Papuan? Bunak: a non-Austronesian language of Eastern Indonesia”. Research Gate. Pristupljeno 19. 01. 2015.