VAZ-2101 „žiguli” (rus. ВАЗ-2101 „жигули”), u Rusiji poznat i kao „kopejka” (rus. „копейка”; najmanji novčić, 1/100 od rublje), predstavlja kompaktnu limuzinu (putnički automobil, Model 1 u sovjetskoj klasifikaciji) proizveden od strane sovjetskog proizvođača AvtoVAZ. Predstavljen je 1970. godine kao prvi proizvod kompanije.

VAZ-2101
VAZ-2101
Pregled
ProizvođačAvtoVAZ
Poznat kaoLada standard, Lada 1200, Lada 1300, Lada 2101[1]
Proizvodnja1970. – 1988.
MontažaToljati, Rusija
Karoserija i šasija
KlasaNiža srednja klasa
Karoserija4 vrata – limuzina
5 vrata – karavan
SličniFijat 124, Seat 124
Pogonski agregat
Stepen prenosa4 stepeni (manuelni)
Veličine
Međuosovinsko
rastojanje
2,424 mm
Dužina4,075 mm (limuzina)
4,060 mm (karavan)
Širina1,610 mm
Visina1,382 mm
Masa955 kg
Hronologija
NaslednikVAZ-2103
Lada riva

Automobil je bio veoma modifikovana verzija Fijata 124 prilagođena Sovjetskom Savezu i većem delu Istočnog bloka, proizvođen po Fijatovoj licenci. Nakon toga, široko se izvozio na Zapad, pod markom Lada. U našoj zemlji bio je poznat kao Lada standard. Verzija karavan nosila je oznaku VAZ-2102.

Razvoj

uredi

Italijanski Fijat 124, koji je pobedio kao evropski automobil godine 1967. godine[2], prilagođen je tako da preživi surove ruske uslove vožnje. Među mnogim izmenama, aluminijumski kočioni doboši su dodati pozadi, a originalni Fijat motor je odbačen u korist novijeg dizajna koji je razvio sovjetski institut NAMI. Ovaj novi motor imao je moderan dizajn bregaste osovine u glavi motora, ali se nikada nije koristio u Fijat automobilima. Ogibljenje je ojačano da izdrži grube ruske puteve, a karoserija je izrađena od debljeg i težeg čelika sa ojačanjem u ključnim područjima šasije nakon što je otkriveno pucanje tokom ispitivanja izdržljivosti. Prvi Lada modeli bili su opremljeni startnom ručicom za slučaj da se baterija isprazni u sibirskim uslovima, mada je to kasnije odbačeno. Još jedna karakteristika koja je posebno namenjena za pomoć u hladnim uslovima bila je ručna pomoćna pumpa za gorivo.

Motori korišćeni u originalnim Ladama počinju sa 1.2 motorom sa klasičnim karburatorom, i idu do 1.7 motora u izvoznom modelu, sa sistemom ubrizgavanja goriva kompanije Dženeral motors. Dizel motori su kasnije ugrađivani samo za domaće tržište. Pogon je na zadnje točkove. Motor je četvorocilindrični sa dva ventila po cilindru i jednom bregastom osovinom u glavi motora.

Istorija

uredi

Model 2101 je rekonstruisana verzija Fijata 124 proizvedena po licenci od Fijata i skrojena za nacije Istočnog bloka, ali se naširoko izvozila na Zapad kao ekonomični automobil. Iako su ga obnovljene i modernizovane verzije VAZ-2105, 2104 i 2107 u velikoj meri zamenile na Zapadu početkom 1980-ih, još uvek se proizvodio za domaće tržište sve do 1988. Poznat kao Žiguli (po brdu koja se nalazi u blizini fabrike[3]) unutar Sovjetskog Saveza, glavne razlike između VAZ-2101 i Fijata 124 su upotreba debljeg čelika za karoseriju, dobošne kočnice na zadnjim točkovima umesto disk kočnica i motor po meri. Rane verzije automobila su imale ručicu za pokretanje za ručno pokretanje motora ako se baterija isprazni u sibirskim zimskim uslovima i pomoćnu pumpu za gorivo.

Prema ugovoru o licenciranju sa Fijatom, VAZ-u je bilo zabranjeno da prodaje automobil u Italiji kako bi zaštitilo Fijatovo unosno domaće tržište, niti je bilo dozvoljeno da se prodaje na bilo kom izvoznom tržištu u konkurenciji sa 124; međutim, izvoz u Zapadnu Evropu počeo je 1974. godine kada je 124 ukinut u korist Fiatovog novijeg 131 Mirafjorija. Model 2101 se prodavao na izvoznim tržištima kao Lada 1200, Lada 1300, Lada 1200S i Lada 2101[1] do 1989. godine; prodavana je u Ujedinjenom Kraljevstvu od maja 1974. do dolaska Rive 1983. Bila je to prva Lada koja je prodavata u Ujedinjenom Kraljevstvu.[4]

Prve godine proizvedeno je 22.000 primeraka, a kapacitet je dostigao 660.000 do 1973. godine.[3] Prodaja je dostigla milion 21. decembra 1973, milion i po 1974. godine. U maju 1974. Lada se pojavila u prodaji u Velikoj Britaniji, po ceni od 979 funti.[5]

VAZ-2101 je proizvođen, gotovo nepromenjen, od 1970. do 1982. godine.[6]

Modeli

uredi

VAZ-2101

uredi
 
Lada 1200 u Hunedoari, Rumunija
  • VAZ-2101 (1970–1982) — prva varijanta je bila opremljena motorom od 1.198 cc (73,1 cu in) (dizajn bregaste osovine iznad glave, koji nikada nije korišćen u Fijatu)[7] koji proizvodi 60 PS (44 kW; 59 KS) i nudi maksimalnu brzinu od 140 km/h (87 mph) i 0 – 100 km/h za oko 20 sekundi.[8] U poređenju sa Fijatom 124, napravljeno je ukupno 800 modifikacija,[7] uključujući zadnje kočnice (diskovi do bubnjeva),[7] suspenzije (za veći razmak od tla), karburator i neke druge delove kako bi se zadovoljio širok opseg ruskih klimatskih uslova, kao i čelik debljeg profila (tako da je 2101 težio 945 kg (2.083 lb), Fiat 90 kg (200 lb) manje[7]). Svi ovi modeli imali su meko oslanjanje prilagođeno lokalnim putevima koje je omogućavalo veoma udobnu vožnju čak i po teškim makadamskim putevima. Rani modeli su uključivali ručicu, u slučaju da se baterija isprazni (ova stavka je kasnije izostavljena) i pomoćnu pumpu za gorivo.[7] Lada je za kratko vreme postala pravi hit u Sovjetskom Savezu. Model 2101 (i njegove prve modifikacije) otvorile su novu eru u ruskom automobilizmu. Nažalost, fabrika u Toljatiju nije mogla da zadovolji potražnju potrošača i ljudi su morali da čekaju godinama da bi dobili priliku da kupe automobil. Izvoz je počeo 21. februara 1971. u Jugoslaviju, sa 32 automobila poslata u Finsku, Holandiju i Belgiju 30. jula.[7] Nakon konkursa u sovjetskom automobilističkom časopisu Za rulёm (Za volanom[9]) koji je privukao 1.812 prijava, u septembru 1971. izabrano je ime Lada (ruski za „harmoniju”),[10] a izvozni modeli su nazvani Lada 1200s.[11] Proizvodnja je uvek bila iza potražnje, i cena je rasla, ali do 1980. godine čekanje na novi 2101 se smanjilo na godinu dana.[11] Karavanska verzija 2102 počela je da se proizvodi 27. aprila 1972. godine.[11] Prodaja na Kubi je počela 1971. (a do 2006. Raul Kastro se vozio na posao u svom salonu) i Kanadi 1978, ali nijedna lada nije izvezena u SAD.[12] Angola je dobila svojih prvih hiljadu lada 1977. godine i vremenom postala značajan kupac.[12]
  • 21011 (1974–1981) — modifikovana varijanta sa 67 KS (50 kW; 68 PS) motorom od 1.294 cc (79 cu in).[12] Dalje promene su uključivale samopodešavajuće bubanjske kočnice na zadnjoj osovini, takođe ugrađene u VAZ-2101. Ravna prednja sočiva indikatora umesto onih u obliku kupole na VAZ-2101. Uklonjeni su „rogovi”, ili nadjahači, na branicima i zamenjeni gumenom trakom koja prolazi celom dužinom branika. Zadnja svetla su takođe izglađena na sličan način kao i sočiva indikatora, a pasivni reflektor (ranije odvojen deo ispod glavnih zadnjih svetala) je ugrađen kao mali deo kvadratnog oblika u samu grupu zadnjih svetla. Pumpa za vetrobransko staklo je pomerena nadole i upravljana je nogom (a ne gumenim dugmetom na komandnoj tabli VAZ 2101, kojim se upravljalo pritiskom prsta). Kontrolan ploča je imala plastičnu oblogu sa efektom drveta; siren a je postavljena na poklopac volana. Prednja i zadnja sedišta su postala udobnija. Materijal i boja kontrolne table su promenjeni sa originalne crne na svetlo sivom u belu na crnom, takođe je promenjeno osvetljenje kontrolne table. Na zadnjim stubovima bili su pravougaoni otvori za ventilaciju sa rešetkom, kojih nije bilo na VAZ-2101. Četiri horizontalne ovalne rupe za bolji protok vazduha do hladnjaka pojavile su se na prednjoj ploči odmah iznad prednjeg branika. Izvozna serija je označena kao Lada 1300.
  • 21012 – limuzina sa volanom na desnoj strani sa četirk cilindra od 1,198 cc (0,0731 cu in), ušla u proizvodnju 22. maja 1973, za izvoz u Japan, Australiju i Britaniju (što se pokazalo kao veoma uspešno tržište).[12]
  • 21013 (1977–1988) — sličan VAZ-21011, motor od 1.198 cc (73,1 cu in), izvožen je kao Lada 1200 sa nadograđenom verzijom (koja uključuje promene eksterijera i komandne table uvedene sa VAZ-21011) pod nazivom Lada 1200S.
  • 21014 karavan, sa motorom od 1.198 cc (73,1 cu in), ušao je u proizvodnju 22. maja 1973, za izvoz u Japan, Australiju i Britaniju (što se pokazalo kao veoma uspešno tržište).[12]
  • 21016 (1976–1981) — specijalna modifikacija, dostupna samo sovjetskoj policiji, motor od 1.452 cc (89 cu in) (od VAZ-2103) u karoseriji VAZ-21011.[13]
  • 21018 (1978) — prva serijska modifikacija rotacionog motora za sovjetsku policiju i KGB sa jednim rotorom od 70 KS (52 kW; 71 PS) VAZ-311 Vankelovim motorom sa elektronskim paljenjem i svećicama sa dve elektrode.[14] Takođe je imao karburator sa nižim protokom, sa različitim veličinama mlaza u odnosu na 2101, i dvostepeni prečistač vazduha.[15] Predstavljen je javnosti do 1982. Samo 250 izgrađeno.[15] Izdržljivost motora je bila problem, jer bi se istrošio na samo 20,000 km (12,427 mi).[16]
  • 21019 Arkan (1983?) — druga serija rotacionih motora modifikacije za sovjetsku policiju i KGB sa dva rotora od 120 KS (89 kW; 120 PS) VAZ-411 ili VAZ-4132 Vankelovim motorom.[17]

VAZ-2102

uredi

Karavanska verzija VAZ-2101 (bazirana na Fiatu 124 Familijare) bila je poznata kao 2102 i bila je dostupna od 1971. Zamenjena je modelom 2104 (Lada Riva na nekim tržištima) 1985. Preko 660.000 je napravljeno do kraja proizvodnja 1986.[18] U maju 1974, otpočeto je sa prodajom u Britaniji po ceni od 979 funti.[5]

  • VAZ-2102 (1971–1986) — poznat i kao Lada 1200 Kombi (1200 ES Istejt).
  • VAZ-21021 (1974–1985) — opremljen motorom od 1,294 cc (0 cu in). Takođe je poznat kao Lada 1300 Kombi. Izvozni modeli su dobili zadnji perač/brisač.[5]
  • VAZ-21023 (1973–1985) — opremljen motorom od 1,452 cc (0 cu in). Takođe je poznat kao Lada 1500 Kombi (1500 DL Istejt). Izvozni modeli su dobili zadnji perač/brisač.[5] Prodaja Lade 1500 karavan u Velikoj Britaniji počela je u oktobru 1977. i završila se u oktobru 1985. kao Lada 1500 DL Istejt.

Tehničke specifikacije

uredi
Type VAZ-2101 VAZ-21011
Mass, dry 890 kg
Mass, roadworthy 955 kg 1010 kg
Max. permissible mass 1355 kg 1400 kg
Length 4073 mm
Width 1611 mm
Height 1440 mm
Wheelbase 2424 mm
Track width (front) 1349 mm
Track width (rear) 1305 mm
Ground clearance (fully laden) 170 mm
Turning raidus 5.6 m
Ramp angle (front) 36 °
Ramp angle (rear 17 °
Tyres 114-330 mm (4½-13 in)
Engine code VAZ-2101 VAZ-21011
Engine type Water-cooled, straight-four, Otto,
counterflow cylinder head, duplex-chain driven overhead camshaft
Fuel system Two-stage downdraught carburetter type 2101-1107010-02
Displacement 1198 cm³ 1294 cm³
Bore × Stroke 76 mm × 66 mm 79 mm × 66 mm
Compression   8,5 8,8
Rated power (GOST–14846) 46 kW (62 PS) at 5600 min−1 51 kW (69 PS) at 5600 min−1
Rated power (DIN 70020) 44 kW (60 PS) at 5600 min−1 48 kW (65 PS) at 5600 min−1
Rated power (SAE J1349) 48 kW (65 PS) at 5600 min−1
Max. torque (GOST–14846) 87 N·m (8.9 kp·m) at 3400 min−1 93 N·m (9.5 kp·m) at 3400 min−1
Fuel type Petrol
AI-93 GOST 2084-67
Top speed 140 km/h 145 km/h
Acceleration (0–100 km/h) 22 s 18 s
Stopping distance (at 80 km/h) 38 m
Fuel consumption (combined, l/100 km) 8.0 l 9.0 l
Gradeability (1st gear) 34 %
Fuel tank volume 39 l
Source [19] [20]

Galerija

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b Prospekte Sales Brochures Lada 2101 Wagen Auto Car Fahrzeug, www.ebay.com.au, as archived at web.archive.org
  2. ^ „Previous winners”. caroftheyear.org. Arhivirano iz originala 8. 8. 2010. g. 
  3. ^ a b Thompson 2008, str. 106
  4. ^ Rogers, Peter. „Lada Owners Club of GB UK Lada history”. Lada-owners-club.co.uk. Arhivirano iz originala 16. 10. 2018. g. Pristupljeno 2010-10-15. 
  5. ^ a b v g Thompson 2008, str. 116
  6. ^ Thompson, p.104 caption.
  7. ^ a b v g d đ Thompson 2008, str. 109
  8. ^ Braunschweig, Robert; et al., ur. (11. 3. 1976). Automobil Revue '76 (na jeziku: nemački i francuski). 71. Berne, Switzerland: Hallwag AG. str. 443—444. ISBN 3-444-60023-2. 
  9. ^ Thompson 2008, str. 16
  10. ^ Thompson 2008, str. 109–110
  11. ^ a b v Thompson 2008, str. 110
  12. ^ a b v g d Thompson 2008, str. 111
  13. ^ Thompson 2008, str. 115
  14. ^ Thompson 2008, str. 115, 235–236
  15. ^ a b Thompson 2008, str. 235
  16. ^ Thompson 2008, str. 236
  17. ^ Thompson, pp.115 and 236.
  18. ^ Thompson, p.115 caption.
  19. ^ V. A. Vershigora, L. I. Vihko, Y. M. Solotaryev, Y. M. Pashin, K. B. Pyatkov: Avtomobili „Zhiguli“, Mechanical engineering publishing company, Moscow 1977, p. 2
  20. ^ Werner Oswald (ed.): Kraftfahrzeuge der DDR. 2nd edition, Motorbuchverlag, Stuttgart . 2000. ISBN 3-613-01913-2. str. 161.

Literatura

uredi
  • Thompson, Andy (2008). Cars of the Soviet Union. Somerset, UK: Haynes Publishing. str. 106. 

Spoljašnje veze

uredi