Валкира (opera)

оперско дело

Valkira (nem. Die Walküre) je druga opera u tetralogiji epskih opera Prsten Nibelunga nemačkog kompozitora Riharda Vagnera. Ostale tri opere su Rajnsko zlato, Zigfrid i Sumrak bogova. Premijera je izvedena 26. juna 1870. godine u Narodnom pozorištu u Minhenu. Valkira je nastala baš u vreme kada je Vagner upoznao Šopenhauera.[1]

Kas valkira

Od sve četiri muzičke drame Valkira se smatra muzički najbogatijom. Izvanredni su prvi prizor, zatim odlomak Kas valkira i finale, koji se često izvodi kao koncertna tačka.

Lica uredi

Smrtnici uredi

  • Zigmund, Velzung, tenor.
  • Ziglinda, Zigmundova sestra, sopran.
  • Hunding, Ziglindin muž, bas.

Bogovi uredi

  • Votan, vrhovni bog, bas-bariton.
  • Frika, Votanova žena, boginja braka, mecosopran ili sopran.

Valkire uredi

  • Brunhilda, sopran.
  • Gerhilda, sopran.
  • Ortlinda, sopran.
  • Valtrauta, mecosopran.
  • Švertlajta, kontraalt.
  • Helmviga, sopran.
  • Zigruna, mecosopran.
  • Grimgerda, mecosopran.
  • Rosvajsa, mecosopran.

Sinopsis uredi

Čin prvi uredi

Hundingova kuća, u kojoj se nalazi i stablo iz kojeg viri zabodeni mač. Nakon poznatog motiva olujne noći ulazi iscrpljeni Zigmund. Uplašeno ga pozdravlja Ziglinda, Hudningova nesrećna žena, i nudi mu okrepljenje. Hunding nije kod kuće. Zigmund joj ispriča kako ga jure neprijatelji. Pošto je popio medovinu, Zigmund poželi da ode, tvrdeći da donosi nesreću drugim ljudima. Ziglinda ga zaustavi rečima da ne može dalje da unesreći već unesrećenu kuću.

Dolazi Hunding, koji nema želju da ugosti Zigmunda, ali je primoran, kao domaćin, da mu dozvoli prenoći. On primećuje neobičnu sličnost između pridošlice i svoje žene. Ziglinda biva sve više opčinjena svojim gostom i traži od njega da im ispriča svoju priču. Zigmund priča o tome kako se jednog dana vratio sa ocem kući i zatekao svoj dom spaljen, majku ubijenu, a sestru bliznakinju otetu. Neko vreme je lutao sa ocem, dok se jednog dana nije odvojio i od njega. Zatim je naišao na devojku koju su njeni rođaci hteli da udaju protiv njene volje, pa je počeo da se bori protiv njih - što je izazvalo situaciju u kojoj ga je pojurio čitav klan. Tako je, bežeći od njih, naišao na Hundingovu kuću. Svoje ime je odbio da im otkrije, predstavivši se samo kao Tužni.

Odmah zatim se ispostavlja da je Hunding bio upravo jedan od onih koji su ga jurili, pa je besno izazvao Zigmunda na dvoboj ujutru. Dozvolio mu je da prenoći jer ga štiti činjenica da mu je već obećao sklonište te večeri, ali sledećeg jutra ima da padne krv. Zatim odlazi sa svojom uplašenom ženom.

Zigmund ostaje sam i žali svoju sudbinu. Priseća se kako mu je otac predviveo da će pronaći mač kada mu bude najpotrebniji.

Vraća se Ziglinda, pošto je Hundingu dala napitak da čvrsto zaspi. Ziglinda ispriča kako je onaj mač dospeo u njihovo drvo: u brak je stupila protiv svoje volje. Na dan njihovog venčanja, među slavljenike je došao čudan starac i zabio mač u stablo. Mač nije mogao da izvuče ni Hunding, niti bilo ko od njegovih prijatelja. Izrazila je svoju duboku želju da dođe junak koji će izvući mač i spasti je. Zigmund izjavljuje svoju ljubav za Ziglindu, ali ona se u tom trenutku seti njegovog glasa i shvati da su njih dvoje u stvari brat i sestra blizanci, razdvojeni kao deca. Kada je saznala da je ime njegovog oca Velze, rekla je kako je on Zigmund i kako je mač ostavljen za njega. On s lakoćom izvlači mač iz stabla, a Ziglinda mu se predstavlja. Zigmund mač krsti Notung i njih dvoje zajedno beže iz Hundingove kuće.

Čin drugi uredi

 
Brunhilda kao valkira

Kamenit planinski pejzaž. Votan stoji, naoružan, sa svojom omiljenom ćerkom, valkirom Brunhildom. Brunhildi je naložio da štiti Zigmunda u predstojećoj borbi sa Hudingom.

Stiže Frika, Votanova žena, vozeći se u kočijama koje vuku ovnovi. Frika je boginja zaštitnica braka i zahteva od Votana da Zigmund i Ziglinda budu kažnjeni zbog svojih greha: zato što je Ziglinda počinila preljubu, i zato što su brat i sestra. Ona je svesna da je Votan otac Zigmunda i Ziglinde - on ih je začeo dok je bio prerušen u smrtnika Velzea - da bi mu pomogli u planovima, ali ipak zahteva kaznu. Votan protestuje i izjavljuje kako mu je neophodan junak koji ni na koji način nije povezan sa njim, jer jedino će jedan takav junak moći da spasi Valhalu. Frika besno uzvraća kako Zigmund nije slobodan junak, već Votanov pijun. Dokaz ove tvrdnje je činjenica da je Zigmund naoružan Votanovim čarobnim mačem.

Nemajući kud, Votan obećava Friki da će Zigmund biti ubijen. Frika zadovoljno odlazi. Samo Brunhilda ostaje sa očajnim Votanom. Votan joj se poverava da je uplašen Erdinim proročanstvom (iz prethodne opere) i da je nakon toga otišao k njoj da bi više saznao. Zaveo je Erdu, i iz te veze je rođeno devet valkira, uključujući i Brunhildu. Valkire je odgajio da budu moćne žene ratnice i da skupljaju leševe junaka palih u borbi kako bi mogli da budu oživljeni u Valhali, gde će služiti u vojsci koju Votan diže za slučaj da se Alberih ponovo dokopa čarobnog prstena (prsten je sada u vlasništvu džina Fafnera; ovaj se povukao, sa zlatom, u jednu pećinu, gde se uz pomoć Tarnhelma - čarobnog šlema koji mu dozvoljava da poprimi koji oblik hoće - pretvorio u zmaja. Votan ne može da povrati blago jer je obavezan dogovorom; zato mu je potreban slobodan junak, koji nije obavezan). On ogorčeno naređuje Brunhildi da u dvoboju zaštiti Hundinga, i na taj način ubije njegovo ljubljeno dete, Zigmunda. Kada se Brunhilda usprotivi, on joj gnevno odgovori da ne kuša njegov gnev i da je posluša, a zatim odlazi.

U planinski procep stižu Zigmund i Ziglinda. Ziglinda je opterećena umorom i osećanjem krivica, pa se sruši na zemlju. Brunhilda mu prilazi i najavljuje da mu predstoji smrt. Poziva ga za sobom u Valhalu, gde će imati svaku čast i zadovoljstvo, i gde će sresti svog oca. Zigmund je na trenutak privučen tom pomisli, ali kada mu Brunhilda kaže da Ziglinda ne može sa njim, on je oštro odbija. Brinhulda se iznenada prelomi i odluči da ipak izvrši ne Votanovo naređenje, već njegovu stvarnu volju, i da zaštiti Zigmunda.

Stiže Hunding i bori se sa Zigmundom. Brunhilda zaštiti Zigmunda svojom moći, ali u tom trenutku stiže Votan. Iz straha pred njim, ona hitro podiže svoj štit, Votan lomi Notung svojim kopljem, a Hunding ubija Zigmunda. Brunhilda brzo uzima delove slomljenog mača, zgraba Ziglindu i beži na svom konju. Votan tužno posmatra Zigmundovo telo, a zatim gestom ruke ubija Hundinga. Naposletku pojuri svoju neposlušnu ćerku.

Čin treći uredi

Sve valkire, osim Brunhilde, se skupljaju na planinskom vrhu. Zatim stiže i Brunhilda i moli svoje sestre za pomoć, ali one se previše boje Votana da bi joj pomogle. Budi se Ziglinda i izjavljuje kako joj nije bitan život, pošto je Zigmund mrtav. Brunhilda joj izjavljuje da u utrobi nosi Zigmundovo dete, koji treba da se zove Zigfrid. Ziglinda iznenada menja stav i moli valkire da spasu nju i njeno dete. Brunhilda je šalje da sama beži u Fafnerovu šumu, a ona će ostati da zadrži Votana.

Kada je bog stigao, valkire su pokušale da sakriju Brunhildu, ali Votan gnevno izjavljuje da zna da je Brunhilda među njima. One počinju da mole za svoju sestru, koja naposletku istupi. Votan za nju iskazuje strašnu kaznu: njoj će biti oduzet status valkire i postaće smrtnica. Zatim će je ostaviti u čarobnom snu na planini. Koji god muškarac je probudi biće joj muž. Brunhilda i sama počinje da ga moli, jer mu je omiljena ćerka. Ona mu kazuje kako se hrabro poneo Zigmund i kako je odlučila da njega zaštiti, jer je to bila Votanova prava želja. Ona ga moli da je ne osudi na sudbinu prema kojoj bi ona postala žena prvog muškarca koji naiđe, jer nije zaslužila da bude žena nekog slabića. Votan je duboko dirnut i pristaje da joj ispuni tu molbu: oko njenog uspavanog tela će postaviti krug začarane vatre kroz koju će moći da prođe samo najveći junak (oni oboje, u stvari, znaju da će taj junak biti Zigfrid). Brunhildu uspavljuje i priziva Logea, boga vatre, da stvori čarobni plamen. Votan izjavljuje da niko ko se boji vrha njegovog koplja neće moći da prođe kroz vatru. Zatim odlazi, tužno se osvrćući ka Brunhildi.

Reference uredi

  1. ^ Kovačević, Krešimir, ur. (1977). MUZIČKA enciklopedija. 3, Or-Ž (2 izd.). str. 703. 

Spoljašnje veze uredi