Vasko da Gama (port. Vasco da Gama; IPA: ˈvaʃku dɐ ˈɡɐmɐ; 1469.[1]24. decembar 1524) je bio portugalski istraživač i moreplovac. On je prva osoba koja je morskim putem stigla iz Evrope do Indije (Malabarska obala) i dokazao da se Afrika može oploviti. Njegovo inicijalno putovanje do Indije (1497–1499) bilo je prva veza Evrope i Azije okeanskim putem, preko veze Atlantskog i Indijskog okeana i stoga, Zapada i Orijenta.[2]

Vasko da Gama
Portugalski istraživač i moreplovac
Datum rođenja1469.
Mesto rođenjaSinešPortugal
Datum smrti24. decembar 1524.(1524-12-24) (54/55 god.)
Mesto smrtiKočinIndija
Potpis

Da Gamino otkriće morskog puta do Indije je bilo značajno i otvorilo je put za doba globalnog imperijalizma i za Portugalce da uspostave dugovečno kolonijalno carstvo u Aziji. Putovanje okeanskim putem omogućilo je Portugalcima da izbegnu plovidbu kroz visoko osporavani Mediteran i prelazak nebezbednog Arabijskog poluostrva. Suma udaljenosti obuhvaćenih odlaznim i povratnim putovanjima učinila je ovu ekspediciju najdužom okeanskom plovidbom do tada, daleko dužom nego što bi bilo puno putovanje oko svijeta putem Ekvatora.[3]

Od ranog 15. veka, pomorska škola Henrija Moreplovca je širila znanje Portugalaca o obali Afrike. Od 1460. oplovljavanje Afrike i dolazak do Indije i njenog bogatstva (biber i drugi začini) postao je njihov cilj. Da Gama je bio vrhunac tridesetogodišnjih planova. Bartolomeo Dias se vratio oplovivši Rt dobre nade i otkrivši ono što je danas poznato kao Južna Afrika, dok je Pero da Kovilja kopnenim putem, preko Bliskog istoka, istražio obale istočne Afrike i Indije. Preostalo je samo da se ta dva segmenta spoje u jedno putovanje.[3]

Posle nekoliko decenija mornara koji su pokušavali da dođu do Indije, sa hiljadama života i desetinama brodova izgubljenih u brodolomima i napadima, da Gama se iskrcao u Kalikutu dana 20. maja 1498. Neometani pristup indijskim začinskim rutama podstakao je ekonomiju Portugalskog carstva, koja je ranije bila bazirana na putovanjima duž severne i primorske zapadne Afrike. Glavni začini koji su u prvo vreme pristizali iz jugoistočne Azije bili su biber i cimet, ali je uskoro opseg proširen na niz drugih produkata, od kojih su svi bili novi za Evropu. Portugalija je zadržala komercijalni monopol nad ovom robom decenijama. Tek su vek kasnije ostale evropske sile, naime, Holandska republika i Engleska, kojima su sledili Francuska i Danska, mogli su da pariraju portugalskom monopolu i pomorskoj nadmoći na Kejpskoj ruti.

Da Gama je predvodio dve portugalske indijske armade, prvu i četvrtu. Četvrta je bila najveća i otputovala je za Indiju četiri godine nakon povratka od prve. Za svoje doprinose, da Gama je 1524. godine imenovan guvernerom Indije, sa titulom vicekralj, i bio je oplemenjen kao grof Vidigueira 1519. godine. Vasko da Gama je ostao vodeća figura u istoriji eksploracije. Brojni vidovi odavanja pošte su se vremenom odvili širom sveta kako bi se proslavila njegova istraživanja i dostignuća. Portugalsku nacionalnu epsku pesmu, Luzijadu, je napisao u njegovu čast Kamois (preminuo 1580. godine). Njegovo prvo putovanje u Indiju široko se smatra prekretnicom u svetskoj istoriji, pošto je obeležilo početak na moru zasnovane faze globalnog multikulturalizma.[4]

Detinjstvo i mladost uredi

Gama je rođen i odrastao u Portugalu. Gamin otac je bio plemić Estevao da Gama.[5] Bartolomeu Dias je istražio u to vreme jug Afrike i dospeo do Rta dobre nade, dok je Pedro de Korvilja zašao dublje u kopneni deo Afrike. Sada se spremala morska ekspedicija koja će pomorskim putem oko Afrike stići u Indiju iz Portugalije. Portugalski kralj Manuel I Veliki odredio je kao vođu puta Estevaa da Gamu. Estevao je, međutim, umro, pa je vodstvo i odgovornost preuzeo njegov sin Vasko ga Gama. Prvo je vodstvo ekspedicije, navodno, ponuđeno Vaskinom starijem bratu Paulu, ali je ovaj odbio jer je bio bolestan (Paulo je umro 1499).[6]

Istraživanje pre da Game uredi

 
Vasko da Gama napušta luku Lisabon, Portugalija

Od početka 15. veka, portugalske ekspedicije u organizaciji princa Henrika Moreplovca su dosezale afričku obalu, prvenstveno u potrazi za zapadnoafričkom bogatstvom (naročito zlatom). Time je u velikoj meri prošireno pomorsko znanje u Portugaliji, ali su oni imali malo koristi od tih napora. Nakon Henrikove smrti 1460. godine, portugalska kruna nije pokazala veliko interesovanje za nastavak ovih napora, i 1469. godine prodala je zapostavljeni afrički poduhvat privatnom konzorcijumu iz Lisabona, na čijem čelu je bio Fernao Gomez. U toku nekoliko godina, Gomezovi kapetani su proširili portugalsko poznanje Gvinejskog zaliva, trgujući zlatnom prašinom, Melegeta paprikom, slonovačom i podsaharskim robljem. Kada je došlo vreme za obnovu Gomezove povelje 1474. godine, princ Žoao (budući Žoao II) zatražio je od svog oca Afonsa V Portugalskog da prepusti Afričku povelju njemu.

Nakon šti je postao kralj 1481. gone, Žoao II Portugalski je sproveo mnoštvo dugosežnih reformi. Da bi prekinuo zavisnost monarha od feudalnog plemstva, Žoau II je bilo neophodno da izgraditi kraljevsku riznicu; smatrao je da je kraljevska trgovina ključna za to. Pod nadzorom kralja, trgovina zlatom i robom u zapadnoj Africi je znatno prošireni. Bio je željan da uđe u visoko profitabilnu trgovinu začinima između Evrope i Azije, koja se sprovodila uglavnom kopnenim putem. U to vreme nad tim trgovinskim segmentom je virtualno držala monopol Mletačka republika, koja je operisala kopnene rute preko Levanta i Egipatskih luka, kroz Crveno more širom tržišta začina Indije. Žoao II je postavio novi zadatak svojim kapetanima: da nađu morski put do Azije ploveći oko Afričkog kontinenta.

Do vremena kada je Vasko da Gama bio u svojim dvadesetim godinama, planovi kralja su počeli da se ostvaruju. Godine 1487, Žoao II je poslao dva špijuna, Peru da Kovilju i Afonsa de Pajva, kopnenim putem preko Egipta do Istočne Afrike i Indije, da osmotre detalje tržišta začina i trgovinskih puteva. Znatan progres je ubrzo ostvaren, kada se kapetan Bartolomeo Dijas vratio sa okruživanja Rta dobre nade 1488. godine, nakon što je istražio tu Afričku oblast sve do Velike riblje reke (Rio do Infante) u današnjoj Južnoj Africi i potvrdio da se nepoznata obala proteže na severoistok.

Potreban je bio istraživač koji bi mogao da dokaže vezu između Dijasovog nalaza i onih koje su proizveli da Kovilja i de Pajva, i poveže ove odvojene segmente u potencijalno unosan trgovački put preko Indijskog okeana.

Prvo putovanje uredi

 
Ruta koji je sledio Vasko da Gama tokom svog prvog putovanja (1497–1499)

Na putovanje je krenuo 8. jula 1497. iz Lisabona, sa 4 broda i 170 ljudi. On je komandovao brodom Sao Gabrijel, a ostali brodovi su bili Sao Rafael (komandovao Paulo da Gama), Berio (komandovao Nikolau Koeljo) i brod sa zalihama. Plovili su uz obalu Afrike do današnjeg Sijera Leonea, a onda skratili put preko Atlantika sve do obala Južne Afrike, gde su stigli 4. novembra 1497.[7][8] Istočnu obalu današnje Južne Afrike je nazvao Natal (Božić), pošto je tuda prošao u vreme Božića. Ubrzo dolazi do grada Mozambik, koji je bio pod kontrolom muslimanskih trgovaca, kao i čitava istočna obala Afrike. Predstavili su se kao muslimani, ali su otkriveni i morali su da pobegnu iz grada dalje na sever. Stigli su do Mombase u današnjoj Keniji, koja im takođe nije bila gostoljubiva, pa plove dalje do grada Malindi. Tu su dobro primljeni, pošto je Malindi bio suparnik Mombasi. Dobili su arapskog pomorskog vodiča, pomoću koga konačno stižu u Indiju, odnosno Kalikut na njenoj jugozapadnoj obali 20. maja 1498. Vladar Kalikuta Zamorin je izbegavao da sklopi ugovor o trgovini s Portugalcima zbog negodovanja lokalnih arapskih trgovaca. Ekspedicija, od koje su ostala dva broda i 55 ljudi, vratila se u Lisabon tokom jula i avgusta 1499. godine. Put do Indije je proslavio Vaska da Gamu i unapređen je u admirala.[9]

Marta 2016, istraživači su objavili da su hiljade artefakata i posmrtnih ostataka sakupljene sa broda Esmeralda, jednog od brodova da Gamine armade, pronađenog u blizini obale Omana.[10]

Putovanje do Kejpa uredi

 
Spomenik krstu Vaska da Game na Rtu dobre nade, Južna Afrika

Ekspedicija je otplovila iz Lisabona 8. jula 1497. godine. Pratila je put kojim su raniji istraživači išli duž obale Afrike pored Tenerifa i Zelenortskih ostrva. Nakon što su stigli do današnje obale Sijera Leone, da Gama je krenuo ka jugu preko otvorenog okeana, prelazeći Ekvator i tražeći Južno Atlantske zapadne vetrove koje je Bartolomeo Dijas otkrio 1487. godine.[11] Ovaj kurs se pokazao uspešnim, i 4. novembra 1497. godine ekspedicija se iskrcala na afričkoj obali. Za nešto više od tri meseca brodovi su preplovili više 10.000 km (6.000 mi) otvorenog okeana, što je daleko najduže putovanje bez kopna na vidiku do tog vremena.[7][12]

Do 16. decembra flota je prošla Veliku riblju reku (Istočni Kejp, Južna Afrika) – gde se Dijas okrenuo nazad - i uplovili su u vode koje su ranije bile nepoznate Evropljanima. Zbog približavanja Božića, da Gama i njegova posada nazvali su obalu pored koje su prolazili Natal, što je sadržalo konotaciju „rođenja Hrista” na portugalskom jeziku.

Mozambik uredi

Vasko da Gama je proveo 2. do 29. marta 1498 u blizini ostrva Mozambik. Teritorija koji su kontrolisali Arapi na istočnoafričkoj obali bila je integralni deo trgovačke mreže u Indijskom okeanu. Bojeći se da će lokalno stanovništvo bilo bi neprijateljski nastrojeno prema hrišćanima, da Gama je impersonirao muslimana i zadobio audijenciju kod sultana Mozambika. Sa tričavom robom koju je mogao da ponudi, istraživač nije bio u stanju da obezbedi odgovarajući poklon vladaru. Uskoro je lokalno stanovništvo postalo sumnjičavo u da Gamu i njegove ljude. Prisiljen neprijateljskom gomilom da pobegne iz Mozambika, da Gama je otplovio iz luke, ispaljujući svoje topove na grad u odmazdi.[13]

Mombasa uredi

U blizini današnje Kenije, ekspedicija je pribegla piratstvu, pljačkajući arapske trgovačke brodove koji su uglavnom bili nenaoružani trgovački brodovi bez teških topova. Portugalci su postali prvi Evropljani koji su posetili luku Mombasa od 7. do 13. aprila 1498. godine, ali su bili suočeni sa neprijateljskim prijemom i ubrzo su otplovili.

Malindi uredi

 
Stub Vaska da Game u Malindi, podignut na povratnom putovanju

Vasko da Gama je nastavio da plovi na sever, stižući 14. aprila 1498. godine u prijateljski nastrojenu luku Malindi, čije su vođe imale konflikt s onima iz Mombase. Tada je ekspedicija po prvi put primetila dokaze o aktivnosti indijskih trgovaca. Da Gama i njegova posada su iznajmili usluge vodiča koji je koristio svoje poznanje monsuna da upućuje ekspediciju do kraja puta do Kalikuta, lociranog na jugozapadnoj obali Indije. Izvori se razlikuju u pogledu identiteta vodiča, nazivajući ga različito hrišćaninom, muslimanom i gujaratom. Jedna tradicionalna priča opisuje vodiča kao poznatog arapskog navigatora Ibn Madžida, ali drugi izvori iz tog vremena stavljaju Madžida drugde, i ukazuju da on u to vreme nije mogao biti u blizini.[14] Ni jedan od portugalskih istoričara ne pominje Madžida. Vasko da Gama je otplovio iz Malindija za Indiju 24. aprila 1498.

Kožikode, Indija uredi

 
Vasko da Gama se iskrcava u Kožikodi
 
Čelična gravura iz 1850-ih, sa modernim ručnim bojama. Pokazuje sastanak Vasko da Game sa Zamorinom.

Flota je stigla u Kapad blizo Kožikode (Kalikat), na Malabarsku obalu (današnja država Kerala u Indiji), dana 20. maja 1498. Kralj Kalikuta, Samudiri (Zamorin), koji je u to vreme boravio u svojoj drugoj prestonici u Ponani, vratio se u Kalikut čuvši o dospeću strane flote. Navigator je primljen sa tradicionalnim gostoprimstvom, uključujući i veliku povorku od najmanje 3.000 naoružanih Naira, ali intervju sa Zamorinom nije uspeo da proizvede bilo kakve konkretne rezultate. Kada su lokalne vlasti pitale da Gaminu flotu: „Šta vas je dovelo ovde?”, oni su odgovorili da su došli „u potrazi za hrišćanima i začinama”.[15] Pokloni koje je da Gama poslao Zamorinu kao poklone od Dom Manuela - četiri ogrtača od grimizan tkanine, šest šešira, četiri grane korala, dvanaest almasares, kutiju sa sedam mesinganih posuda, sanduk šećera, dve bačve ulja i bure meda - bili su trivijalni, i nisu uspeli da impresioniraju vladara. Dok su se Zamorini zvaničnici pitali zašto nije bilo zlata ili srebra, muslimanski trgovci koji su smatrali da Gamu svojim rivalom sugerisali su da je on bio samo običan pirat, a ne kraljevski ambasador.[16] Molba Vaska da Game za dozvolu da ostavi predstavnika iza sebe zaduženog za robu koju nije mogao prodati je odbijen od strane kralja, koji je insistirao da da Gama plati carinu - po mogućnosti u zlatu - kao i svaki drugi trgovac, što je dodatno zateglo odnose između njih. Uznemiren zbog ovoga, da Gama oteo nekoliko vojnika i šesnaest ribara (mukuva) i odveo na brod sa sobom.[17] Uprkos toga, ekspedicija da Gama bila je uspešna izvan razumnih očekivanja, donoseći kargo koji je vredeo 60 puta više od troška ekspedicije.

Ostala putovanja uredi

Drugu ekspediciju u Indiju je vodio Pedro Alvares Kabral i saznao da su pobijeni Portugalci koje je ostavio Vasko da Gama u Kalikutu. Vasko da Gama 1502. godine, predvodi veliku flotu od 20 brodova čiji je cilj bio da uspostavi trajnu portugalsku dominaciju u tom regionu. Tom prilikom je zarobio jedan arapski brod i izvršio pokolj nekoliko stotina muslimana. Ovog puta je Zamorin, vladar Kalikuta potpisao trgovinski sporazum s njim.

Kao nagradu za svoje uspehe, postavljen je za vicekralja Indije. To je bilo njegovo treće putovanje u Indiju, ali i poslednje, pošto je umro ubrzo posle dolaska, u gradu Kočin 1524. godine.[2]

Reference uredi

  1. ^ Modern History Sourcebook: Vasco da Gama: Round Africa to India, 1497–1498 CE Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. avgust 2011), fordham.edu, Retrieved 27 June 2007.
  2. ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 90. ISBN 86-331-2112-3. 
  3. ^ a b Diffie, Bailey W. and George D. Winius, Foundations of the Portuguese Empire, 1415–1580, pp. 176.
  4. ^ Nigel, Cliff (septembar 2011). Holy War: How Vasco da Gama's Epic Voyages Turned the Tide in a Centuries-Old Clash of Civilizations. Harper. 
  5. ^ Ames 2008, str. 27
  6. ^ „Vasco da Gama Biography.com (c. 1460–1524)”. 2. 8. 2023. 
  7. ^ a b Diffie, Bailey W.; Winius, George D. (1977). Foundations of the Portuguese Empire, 1415–1850. Europe and the World in the Age of Expansion. 1. str. 177. ISBN 978-0-8166-0850-8. 
  8. ^ Da Gama's Round Africa to India Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. avgust 2011), fordham.edu Retrieved 16 November 2006.
  9. ^ Nigel, Cliff (2011). Holy War: How Vasco da Gama's Epic Voyages Turned the Tide in a Centuries-Old Clash of Civilizations. Harper. 
  10. ^ „Shipwreck Discovered from Explorer Vasco da Gama's Fleet”. 
  11. ^ Gago Coutinho, C.V. (1951–52) A Nautica dos Descobrimentos: os descobrimentos maritimos visitos por um navegador, Lisbon: Agencia Geral do Ultramar. pp. 319–363; Axelson, E. (1988) "The Dias Voyage, 1487–1488: toponymy and padrões", Revista da Universidade de Coimbra, Vol. 34. pp. 29–55 offprint; Waters, D.W. (1988) "Reflections Upon Some Navigational and Hydrographic Problems of the XVth Century Related to the voyage of Bartolomeu Dias", Revista da Universidade de Coimbra, Vol. 34. pp. 275–347. offprint.
  12. ^ Fernandez-Armesto 2006, str. 177–178.
  13. ^ "Vasco da Gamma Seeks Sea Route to India" Arhivirano 2011-12-22 na sajtu Wayback Machine, Old News Publishing, Retrieved 8 July 2006.
  14. ^ Fernandez-Armesto 2006, str. 178–179.
  15. ^ Ames 2005, str. 50.
  16. ^ Castaneda, Herman Lopes de, The First Book of the Historie of the Discoveries and Conquests of the East India by the Portingals, London, 1582, in Kerr, Robert (ed.) A General History and Collection of Voyages and Travels Vol. II, London, 1811.
  17. ^ M.G.S. Narayanan, Calicut: The City of Truth (2006) Calicut University Publications (The incident is mentioned by Camoes in The Lusiads, wherein it is stated that the Zamorin "showed no signs of treachery" and that "on the other hand, da Gama's conduct in carrying off the five men he had entrapped on board his ships is indefensible.").

Literatura uredi

Dodatna literatura uredi

  • Mearns, David L.; Parham, David; Frohlich, Bruno (2016). „A Portuguese East Indiaman from the 1502–1503 Fleet of Vasco da Gama off al Hallaniyah Island, Oman: An interim report”. International Journal of Nautical Archaeology. 45 (2): 331—350. S2CID 164167236. doi:10.1111/1095-9270.12175. 

Spoljašnje veze uredi