Flavije Vegecije Renat (lat. Publius Flavius Vegetius Renatus) je rimski vojni pisac iz 4. i 5. veka.[1]

Ilustracija iz rukopisa De re militari iz 15. veka.

Delo uredi

Autor je dela Kratak prikaz vojne veštine (lat. Epitoma rei militaris), poznate i kao O vojsci (lat. De re militari) u kome, u 5 knjiga, izlaže organizaciju rimske vojske i njenu ratnu veštinu. U prvoj knjizi raspravlja se o regrutovanju, obuci i utvrđivanju logora, u drugoj govori o organizaciji vojske (posebno legije), komandovanju, borbenim porecima i ratnim spravama, a u trećoj razmatra strategiju i taktiku rimske vojske (preporučujući sedam tipova borbenih poredaka), raspravlja se o njenoj jačini, moralu, izboru bojišta, upotrebi konjice i organizaciji snabdevanja, da bi na kraju knjige svu ratnu veštinu sažeo u dvadesetak pravila (lat. Regulae bellorum generales). Četvrta knjiga razmatra probleme utvrđivanja, opsadnih sprava, odbrane i napada na tvrđave, a u petoj piše o rimskoj floti, navigaciji i pomorskoj taktici.[1]

Vegecijevo delo je nekritička i vremenski neodređena kompilacija starijih rimskih pisaca - Katona, Frontina, Taruntena i zakonskih propisa imperatora Oktavijana Avgusta, Trajana i Hadrijana, te se ne može utvrditi na koji se period odnosi. Vegecije piše u vreme početka seobe naroda i opadanja moći Rimske imperije, i kako nema uzora u epohi kojoj pripada - pokušava da prikazivanjem slavne prošlosti rimske vojske podigne moral svojih sugrađana.[1]

Značaj uredi

Međutim, i pored svih slabosti, Epitoma rei militaris je ubrzo postalo jedno od najznačajnijih klasičnih teorijskih vojnih studija. Srednjem veku je odgovarao njegov dogmatski karakter, posebno njegova opšta pravila ratovanja. Prevedeno je na više evropskih jezika i štampa među prvim knjigama 15. veka. Od 16. veka uticaj Vegecija opada, ali se njegovim delom služe Makijaveli u 16. veku, Montekukoli i Valhauzen u 17. veku, i Linj, i Pijizegir u 18. veku.[1]

Reference uredi

  1. ^ a b v g Gažević, Nikola (1976). Vojna enciklopedija (knjiga 10). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 394. 

Literatura uredi