Велика гнојиштарка

Velika gnojištarka (lat. Coprinus comatus) je jestiva gljiva koja je vrlo česta i masovna gljiva travnatih, osobito nagnojenih terena (ali nikad direktno na gnoju). Najčešća po gradovima na novijim nasadima, duž blatnjavih puteva, uokolo navezenog gnoja, u rasadnicima - ali i duž tekućica, u sjeni topola i vrba, redovito u travi. Uspjeva svugdje, osim u mediteranskom i submediteranskom području.[2]

Velika gnojištarka
Velika Gnojištarka - Coprinus comatus
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
C. comatus
Binomno ime
Coprinus comatus
(O.F.Müll.) Pers. (1797)
Sinonimi[1]
  • Agaricus cylindricus Schaeff. (1774)
  • Agaricus comatus O.F.Müll. (1780)
  • Agaricus vaillantii J.F.Gmel. (1792)

Kapa ili klobuk velike gnojištarke je veličine od 5-10-(18) centimetara. Široka je, dok je još nerastvorena elipsoidno izdužena u obliku velikog žira koji pupi. Kraj joj se zavrće nagore, tako da postaje manje-više zvonolika. Pokrivena je crijepoliko poređanim bijelim vunasto-vlaknastim, većinom ušiljenim ljuspama, koje se na tjemenu spajaju i srastaju u cjelovit komad kožice boje lješnika. I ljuspe niz stranu klobuka postaju od svojih vršaka smeđe. Osnova je kao snijeg bijele boje. Starenjem cijela kapa, počevši od kraja, postaje najprije ružičasta, zatim tamnoljubičasta (lila) i na kraju potamni do crnog, pretvarajući se u tekućinu nalik na tintu.[2]

 
Coprinus comatus
 
Coprinus comatus
 
Coprinus comatus

Listići

uredi

Listići kod velike gnojištarke su ulazno-slobodni. Vrlo su gusti, zbijeno stisnuti. Široki su od 8-12 milimetara; bijeli, potamne poput klobuka i prelaze u "tintu". Oštica j cijela, malo valovita i svjetlija zbog svojih sterilnih elemenata.[2]

Otrusina

uredi

Otrusina kod velike gnojištarke je crna.

 
Coprinus comatus
 
Coprinus comatus

Stručak

uredi

Nad dnom su zadebljani da bi se u dnu suzio u nekoliko korjenčića, končasto-vlaknastih kao, recimo, kod rotkvice. Svilenasto bijel i gladak, lomljiv, s odebljom sočnom korom. U jezgri je cjevasto šupalj. Prsten u obliku ovratnika koji kod mlađih kao da priteže kraj klobuka uz stručak. Kasnije se sve više spušta, ponekad i do zadebljanja pri dnu. Jedino se stručak ne pretvara u "tintu".[2]

 
Coprinus comatus qtl3

Meso kod velike gnojištarke je tanko, 3-4 puta tanje od širine listića, sniježno bijelo, sočno i nježno. Starenjem i stajanjem, ono prvo rumeni, pa crni, prelazeći u "tintu". Ukus je ugodan a miris osvježava.[2]

Mikroskopija

uredi

Spore su crnosmeđe, neprozirne, jedino široki klini porus ostaje hyalin; elipsoidne, ponekad i malo cilindrične: 10-16/6-8.5, s ćelijskim zidom izrazito debelim, oko pola mikrona. Bez cystida ali po oštrici sa sterilnim, balonskim napuhanim elementima.[2]

IV-VI, IX-XII

 
Coprinus Comatus

Jestivost

uredi

Cjenjeni delikates. Pri samom vrhu po ukusu. Uživa se samo dok nije počela tamnjeti, čak ni rumeniti. Iako neki ljudi pripremaju kao "crni rižot" i s uživanjem jedu kad je već prešla u crnu fazu. Najukusnija je pržena i kao supa. Najbolje je pripremati nakon branja, jer i potpuno mladi, bijeli primjerci prelaze u "tintu" već nakon nekoliko sati stajanja. Lako se može uzgajati.[2]

Slične vrste

uredi

Nečista gnojištarka, Coprinus cinereus Gray, sumnjiva je kao otrovna. Nešto manja, po klobuu se teško razlikuje (jedino što ima jače izražene radijalne ureze nego ljuspe), ali zato ima upadljiv, različit korijen: debeo i dugačak; većinom gusto dlakama i zrncima pijeska obrastao. Raste direktno na gnoju, ali i u pijesku dužinom cesta, pa i u šljunku kod željezničkih pruga. Ranije je nosila ime: Coprinus fimetarius.[2]

 
Coprinus comatus Jyvaskyla

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Coprinus comatus (O.F. Müll.) Pers. 1797”. MycoBank. International Mycological Association. Pristupljeno 3. 3. 2012. 
  2. ^ a b v g d đ e ž Ključ za gljive; Ivan Focht; Intro "NAPRIJED"; Zagreb 1986.

Spoljašnje veze

uredi