Strasna sedmica ili Velika sedmica (grč. Μεγάλη Εβδομάδα - Velika sedmica), poslednja sedmica Vaskršnjeg posta pre Pashe - Vaskrsa, provodila se od najstarijih vremena u najstrožem postu. Apostolske ustanove propisuju da se ove sedmice upotrebljavaju samo hleb, so i voće, a Veliki petak i Velika subota su potpuno bez hrane. Od davnina se naziva Velikom sedmicom. Budući da se Sveta četrdesetnica završava u petak, pred Subotu Sv. i pravednog Lazara, Jerusalimska crkva je ovu subotu pribrojavala Velikoj sedmici. Svaki dan ove sedmice, naziva se u bogoslužbenim knjigama, svetim i velikim zbog svetih i velikih događaja koji su se zbili tih dana. Svaki dan ima svoju temu, a svi zajedno se provode u postu bez ulja, izuzev Velikog četvrtka koji se smatra prazničnim danom, jer je ovoga dana ustanovljena Sveta tajna Evharistije. Bogosluženje ovih dana izloženo je u Posnom triodu. Posni triod ovu sedmicu naziva Sedmicom spasonosnih stradanja.

Strasna sedmica

Način proslavljanja uredi

Celu ovu sedmicu hrišćani provode u postu i molitvi. Ovaj period je žalostan i zato su crkvene odežde crne boje. Posebno umilnim sećanjima, molitvama i napevima izdvajaju se poslednja tri dana. Ponedeljak, utorak i sreda ove sedmice posvećeni su sećanju na posljednje besede Gospoda Isusa Hrista sa narodom i učenicima. Osobenost bogosluženja prva tri dana sastoji se u sledećem: na jutrenju posle šestopsalmija i „Aliluija“, peva se tropar „Gle, ide Ženik u ponoći, i blažen je sluga koga zatekne da bdi, a nedostojan je onaj koga zatekne kako spava. Stražari zato, dušo moja, ne obuzmi se snom, da ne budeš predana smrti i da ne budeš izbačena van Carstva, nego usliši nas koji zovemo: Svet, Svet, Svet jesi Bože, Bogorodicom nas pomiluj.“, a poslije kanona se poje „Dvor Tvoj vidim ukrašen, Spase moj, a odeće nemam da bih ušao unutra: prosvetli odeću duše moje, Svetlodavče, i spasi me.“ Sva tri dana drži se Pređeosvećena Liturgija sa čitanjem Jevanđelja, koje se čitaju i na jutrenju.[1]

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ Pravoslavlje: „Strasna sedmica“, pristup 13.5.2013

Spoljašnje veze uredi