Velika jezera
Velika jezera, ili Velika jezera Severne Amerike, su serija međusobno povezanih slatkovodnih jezera lociranih prvenstveno u gornjoj srednjoistočnoj regiji Severne Amerike, na granici Kanade i Sjedinjenih Država, koja su povezana sa Atlantskim okeanom putem reke Sen Loren. Sastoje se od jezera: Gornje jezero (Superior), Mičigen, Hjuron, Iri i Ontario.[1] To je najveća grupa slatkovodnih jezera na svetu, i drugu najveću totalnu zapreminu koja sačinjava 21% svetskih slatkovodnih površinskih voda po zapremini.[2][3][4] Ukupna površina je 244.106 km², i ukupna zapremina je (mereno pri niskom vodostaju) 22.671 km³.[5] Zbog njihovih karakteristika koje su slične morskim (valjajući talasi, trajni vetrovi, jake struje, velike dubine i udaljeni horizonti) pet Velikih jezera su dogo nazivana unutrašnjim morima.[6] Gornje jezero je drugo po veličini jezero na svetu po površini, a jezero Mičigen je najveće jezero koje je u potpunosti unutar jedne zemlje.[7][8][9][10] Južna polovina Velikih jezera se graniči sa Veliko jezerskim megalopolisom.[11]
Jezera leže na granici arhajskog Kanadskog štita i paleozojskih slojeva. Nastala su kao rezultat postglacijalnih tektonskih pokreta. Velika jezera su počela da se formiraju na kraju poslednjeg ledenog perioda pre oko 14.000 godina, kako su povlačeće ledene ploče izložile bazene koje su urezale u zemlju koji su se tada napunili istopljenom vodom.[12] Sva jezera, osim jezera Iri, su kriptodepresije. Međusobno su povezana vodenim tokovima, veštačkim kanalima s branama ili jezerskim tesnacima. Jezera su bila glavna saobraćajnica za prevoz, migraciju i trgovinu. Ona su isto tako dom su velikog broja vodenih vrsta. Usled trgovine uvedene su mnoge invazivne vrste, i neke ugrožavaju bioraznolikost regije.
Ukupna dužina jezerskih obala iznosi 15.540 km, od čega 8.700 pripada SAD, a 6.750 Kanadi. Kolebanje vodostaje je od 0,3 do 1,2 metra. Zimi (decembar-april) voda se u plićacima i zalivima zaledi. Na svim jezerima postoje slabe struje koje se kreću smerom suprotnom kazaljkama sata.
Geografija uredi
Iako pet jezera obitava u zasebnim basenima, ona formiraju jedinstveno, prirodno međusobno povezano telo sveže vode, unutar basena Velikih jezera. Jezera čine lanac koji povezuje istočno-centralnu unutrašnjost Severne Amerike sa Atlantskim okeanom. Iz unutrašnjosti do izlaza na reci Sen Loren, voda prelazi iz Superiora u Hjuron i Mičigen, na jug prema Iriju, i konačno na sever prema jezeru Ontario. Jezera dreniraju veliki sliv sa mnoštvom reka. Na njima postoji oko 35.000 ostrva.[13] Isto tako unutar sliva postoji nekoliko hiljada manjih jezera, koja se često nazivaju „unutrašnjim jezerima“.[14] Kombinovana površina pet primarnih jezera je otprilike jednaka veličini Ujedinjenog Kraljevstva, dok je površinska oblast celokupnog sliva (jezera i zemljišta koje ona dreniraju) jednaka kombinovanoj veličini UK i Francuske.[15] Jezero Mičigen je jedino od Velikih jezera koje je u potpunosti locirano u Sjedinjenim Državama; druga formiraju vodenu granicu između Sjedinjenih Država i Kanade. Jezera su podeljena između nadležnosti Kanadske provincije Ontario i američkih država Mičigen, Viskonsin, Minesota, Ilinois, Indijana, Ohajo, Pensilvanija, i Njujork. Ontario i Mičigen obuhvataju svojim granicama porcije četiri jezera: Ontario se ne graniči sa jezerom Mičigen, i Mičigen se ne graniči sa jezerom Ontario. Nadležnosti Njujorka i Viskonsina obuhvataju delove dva jezera, dok su preostale države na po jednom jezeru.
Batimetrija uredi
Notes: | Površina svakog pravougaonika je proporcionalna zapremini svakog jezera. Sva merenja su pri niskom vodostaju. |
---|---|
Source: | EPA[16] |
Pošto su površine jezera Superior, Hjuron, Mičigen i Iri na približno istoj nadmorskoj visini, dok je jezero Ontario je znatno niže, i kako Niagarska litica onemogućuje svu prirodnu plovidbu, četiri gornja jezera se obično nazivaju „gornjim velikim jezerima“. Ova oznaka, međutim, nije univerzalna. Oni koji žive na obali jezera Superior često se nazivaju sva druga jezera „donjim jezerima“, jer su daleko južnije. Mornari teretnih brodova koji prenose teret iz jezera Superior i severnog jezera Mičigen i jezera Hjuron do luke na jezeru Iri ili Ontario obično nazivaju Iri i Ontario donjim jezerima, a jezera Mičigen, Hjuron i Superior gornjim jezerima. To odgovara gledištu na jezera Iri i Ontario kao „dole na jugu“, a ostalim kao „gore na severu“. Za plovila koja se kreću severno na jezeru Mičigen smatra da idu „uzvodno“ iako plove ka mestu isticanja jezera.[25]
Primary connecting waterways uredi
- Sistemi reka Čikago i Kalumet povezuju sliv Velikih jezera sa rekom Misisipi. Ovi sistemi se sastoje od veštačkih izmena i kanala.
- Reka Sent Maris, uključujući Su prevodnice, povezuje jezero Superior sa jezerom Hjuron.
- Moreuz Makinak povezuje jezero Mičigen sa jezerom Hjuron.
- Reka Sent Kler povezuje jezero Hjuron sa jezerom Sent Kler.
- Reka Detroit povezuje jezero Sent Kler sa jezerom Iri.
- Reka Nijagara, uključujući Nijagarine vodopade, povezuje jezero Iri i jezero Ontario.
- Velandov kanal, zaobilazi vodopade i povezuje jezero Iri sa jezerom Ontario.
- Reka Sen Loren povezuje jezero Ontario sa zalivom Sen Loren, koji je povezan sa Atlantskim okeanom.
Jezero Mičigen–Hjuron uredi
Jezera Hjuron i Mičigen se ponekad smatraju jednim jezerom, i nazivaju se jezerom Mičigen-Hjuron, pošto su ona jedno hidrološko telo vode povezano moreuzom Makinak.[26] Moreuz je 5 mi (8 km) širok[15] i 120 ft (37 m) dubok; nivoi vode – trenutno na 577 ft (176 m) – povišavaju se i padaju zajedno,[27] i protok između Mičigena i Hjurona frekventno menja smer.
Istorija uredi
Velika jezera su otkrili i istraživali Francuzi u toku 17. veka. Etjen Brile je prvi došao do jezera Hjuron 1612, jezera Ontario 1615. i do Gornjeg jezera 1622. Jezero Iri je otkrio Luj Žolije 1669, mada se pretpostavlja da je pre njega to učinio Brile. Žan Nikole je otkrio jezero Mičigen 1634. ili 1638.
Prve parobrodske linije uvedene su na jezeru Iri 1818. Kanali koji omogućavaju međujezersku plovidbu, vezu sa Njujorkom (Atlantski okean), rekom Hadson i plovnim sistemom Misisipi-Ohajo izgrađeni su su u periodu od 1825—1855. godine. Godine 1959, uspostavljena je rekom Sent Lorensa i druga, najvažnija plovidbena veza između Velikih jezera i Atlantskog okeana.
Privredni značaj uredi
Velika jezera povezuju agrarna (uzgajanje pšenice) i rudarska (gvozdena ruda) područja na zapadu s industrijskim centrima i velikim gradovima (Čikago, Detroit, Klivlend, Toronto) i izvoznim lukama na istoku. Dužina plovnog puta od Daluta na Gornjem jezeru do Kingstona (Ontario) iznosi 1.873 km. Teretni promet u istočnom smeru (sirovine) je znatno jači nego u zapadnom (industrijski proizvodi). Najveći promet imaju luke Dalut (SAD) i Tander Bej u Kanadi, preko kojih se na istok prevozi gvozdena ruda i pšenica. Jezerska flota nadmašuje mornarice mnogih pomorskih država. Godine 1877, SAD su na jezerima imale flotu od 1 557 327 brt, a Kanada 1 759 670 brt. Jezera su 1787. proglašena međunarodnim plovidbenim vodama. Jezerske vode upotrebljavaju se i za dobijanje električne energije. Velike hidrocentrale se nalaze između jezera Iri i Ontario u području reke i slapova Nijagare. Projekt prve hidrocentrale na reci Nijagari izrado je Nikola Tesla.
Poreklo imena uredi
Jezero Iri | Jezero Hjuron | Jezero Mičigen | Jezero Ontario | Jezero Superior | |
---|---|---|---|---|---|
Poreklo imena | Iri; skraćena forma reči Irielhonan iz porodice jezika Irokeza, što znači „dugi rep“ ("long tail"), a odnosi se na kuguara ili pumu | Francuski istraživači nazvali su stanovnike, Indijance, koji su živeli u oblasti jezera „Hjuroni“ | Najverovatnije iz jezika Čipava od reči „mišigami“ što znači „velika voda“ | Na jeziku Vajandot Hjurona reč „Ontario“ znači „Jezero svetlucave vode“ (takođe - Ontara=lep, Ontario=lepo jezero) | Engleski prevod francuskog pojma „lac supérieur“ („gornje jezero“) što se odnosi na položaj jezara iznad jezera Hjuron, Odžibve su ga nazivali "Gičigumi" |
Jezera uredi
Reference uredi
- ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 31. ISBN 86-331-2112-3.
- ^ „Great Lakes – U.S. EPA”. Epa.gov. 28. 6. 2006. Pristupljeno 19. 2. 2011.
- ^ „LUHNA Chapter 6: Historical Landcover Changes in the Great Lakes Region”. Biology.usgs.gov. 20. 11. 2003. Arhivirano iz originala 11. 1. 2012. g. Pristupljeno 19. 2. 2011.
- ^ Ghassemi 2007, str. 774.
- ^ a b v „Great Lakes: Basic Information: Physical Facts”. United States Environmental Protection Agency (EPA). 25. 5. 2011. Arhivirano iz originala 29. 5. 2012. g. Pristupljeno 9. 11. 2011.
- ^ Williamson 1854, str. 7.
- ^ „The Top Ten: The Ten Largest Lakes of the World”. infoplease.com.
- ^ Rosenberg, Matt. „Largest Lakes in the World by Area, Volume and Depth”. About.com Education. Arhivirano iz originala 17. 02. 2017. g. Pristupljeno 04. 09. 2017.
- ^ Hough 1970, str. 774.
- ^ „Large Lakes of the World”. factmonster.com.
- ^ Great Lakes Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. februar 2020). America 2050. Pristupljeno December 7, 2016.
- ^ Cordell et al. 2008, str. 1
- ^ Bennett 1999, str. 1991
- ^ Likens 2010, str. 326
- ^ a b v Grady 2007, str. 13, 21–26, 42–43
- ^ a b „Great Lakes Atlas: Factsheet #1”. United States Environmental Protection Agency. 9. 3. 2006. Pristupljeno 3. 12. 2007.
- ^ „Great Lakes Map”. Michigan Department of Environmental Quality. Arhivirano iz originala 26. 11. 2011. g. Pristupljeno 27. 11. 2011.
- ^ Vidi Spisak gradova Velikih jezera za kompletnu listu.
- ^ National Geophysical Data Center (1999). Bathymetry of Lake Erie and Lake Saint Clair. National Geophysical Data Center, NOAA. . doi:10.7289/V5KS6PHK. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - ^
National Geophysical Data Center (1999). Bathymetry of Lake Huron. National Geophysical Data Center, NOAA. . doi:10.7289/V5G15XS5. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - ^ National Geophysical Data Center (1999). Bathymetry of Lake Michigan. National Geophysical Data Center, NOAA. . doi:10.7289/V5B85627. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - ^ National Geophysical Data Center (1999). Bathymetry of Lake Ontario. National Geophysical Data Center, NOAA. . doi:10.7289/V56H4FBH. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - ^ National Geophysical Data Center (1999). Bathymetry of Lake Superior. National Geophysical Data Center, NOAA. (the general reference to NGDC because this lake was never published, compilation of Great Lakes Bathymetry at NGDC has been suspended).
- ^ National Geophysical Data Center (1999). Global Land One-kilometer Base Elevation (GLOBE) v. 1. Hastings, D. and P.K. Dunbar. National Geophysical Data Center, NOAA. . doi:10.7289/V52R3PMS. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - ^ Bowlus, W. Bruce (2010). Iron Ore Transport on the Great Lakes: The Development of a Delivery System to Feed American Industry. McFarland. str. 215. ISBN 978-0-7864-8655-7.
- ^ "Michigan and Huron: One Lake or Two?" Pearson Education, Inc: Information Please Database, 2007.
- ^ Wright, John W., ur. (2006). The New York Times Almanac (2007 izd.). New York, New York: Penguin Books. str. 64. ISBN 978-0-14-303820-7.
Literatura uredi
- Grady, Wayne (2007). The Great Lakes. Vancouver: Greystone Books and David Suzuki Foundation. str. 13,21–26,42–43. ISBN 978-1-55365-197-0.
- Wright, John W., ur. (2006). The New York Times Almanac (2007 izd.). New York, New York: Penguin Books. str. 64. ISBN 978-0-14-303820-7.
- Bowlus, W. Bruce (2010). Iron Ore Transport on the Great Lakes: The Development of a Delivery System to Feed American Industry. McFarland. str. 215. ISBN 978-0-7864-8655-7.
- Hough, Jack (1970) [1763]. „Great Lakes”. The Encyclopædia Britannica. 10 (Commemorative Edition for Expo'70 izd.). Chicago: William Benton. str. 774. ISBN 978-0-85229-135-1.
- Williamson, James (1854). The inland seas of North America: and the natural and industrial productions of Canada, with the real foundations for its future prosperity. Duff. str. 7.
- Likens, Gene E. (2010). Lake Ecosystem Ecology: A Global Perspective. Academic Press. str. 326. ISBN 978-0-12-382003-7.
- Bennett, Tom (1999). State of the Great Lakes: 1997 Annual Report. DIANE Publishing. str. 1991. ISBN 978-0-7881-4358-8.
- Cordell, Linda S.; Lightfoot, Kent; McManamon, Francis; Milner, George (2008). Archaeology in America: An Encyclopedia: An Encyclopedia. ABC-CLIO. str. 1. ISBN 978-0-313-02189-3.
- Ghassemi, Fereidoun (2007). Inter-basin water transfer. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-86969-0.
- Annin, Peter (2006). The Great Lakes Water Wars. Island Press. ISBN 978-1-61091-077-4.
- Beltran, R. (1995). The Great Lakes: An Environmental Atlas and Resource Book. (United States Environmental Protection Agency and Government of Canada. ISBN 978-0-662-23441-8.).
- Coon, W.F. and R.A. Sheets. Estimate of Ground Water in Storage in the Great Lakes Basin [Scientific Investigations Report 2006-5180]. Department of the Interior, U.S. Geological Survey, 2006.
- Tanner, Helen Hornbeck (1987). Atlas of Great Lakes Indian History. University of Oklahoma Press. ISBN 978-0-8061-2056-0.
- Riley, John L. (2013) The Once and Future Great Lakes Country: An Ecological History (McGill-Queen's University Press 516 pages; traces environmental change in the region since the last ice age.
- Holling, Holling Clancy. Paddle to the Sea. ISBN 978-0-395-15082-5. an illustrated children's book about the Great Lakes and their environment. Beautiful and educational.
Spoljašnje veze uredi
- „Great Lakes”. New International Encyclopedia. 1905.
- „[[:en:s:Popular Science Monthly/Volume 49/{{{month-and-year}}}/How the Great Lakes Were Built|How the Great Lakes Were Built]]”. Popular Science Monthly. 49. {{{month-and-year}}}. Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - Great Lakes website
- Great Lakes website
- Binational website of USEPA and Environment Canada for Great Lakes Water Quality
- Great Lakes Environmental Research Laboratory website
- Great Lakes Information Network
- Great Lakes Echo, a publication covering Great Lakes environmental issues
- Maritime History of the Great Lakes Архивирано на сајту Wayback Machine (6. фебруар 2005)
Dinamički ažurirani podaci
- Surface temperatures
- Water levels
- Currents Архивирано на сајту Wayback Machine (7. јул 2017)
- Ship locations
- Water levels since 1918