Veh Ardašir (koji se takođe piše kao Beh Ardašir i Veh Ardašir), bio je drevni sasanidski grad u današnjem Iraku i formirao je predgrađe njihove prestonice, Ktesifona.

Karta severozapadnog dela Sasanidskog carstva.

Istorija

uredi

Prvobitno poznat kao Seleukija, grad je obnovio i preimenovao 230. godine osnivač Sasanidskog carstva, kralj Ardašir I (v. 224-240). Grad je za Jevreje bio poznat kao Mahoza,za hrišćane kao Kohe (sirijski jezik), a Arapi su ga poznavali kao Behrasir. Veh Ardašir bio je naseljen mnogim bogatim Jevrejima, i bio je sedište crkve nestorijanskog patrijarha.

Grad je bio okružen zidinama koje su se prostirale u vidu kružnog oblika.[1]

Poznato je da je guverner marzban (general iz pogranične provincije, "margrave") boravio u tvrđavi u severnom delu ovog grada, 420. godine. Sredinom 5. veka došlo je do poplave u Veh Ardaširu, koja je grad podelila na dva dela. To je rezultiralo padom grada i napuštanjem mnogih delova grada. Za vreme vladavine kralja Hozroja II (590-628), izgrađena je palata u blizini vrtova koja je dobila ime Bagh-i Hinduvan (što znači "vrt Indijaca").Tokom 636. godine, Veh Ardašir je zauzeo arapski vojskovođa Halid ibn Urfuta tokom muslimanskog osvajanja Persije.

Reference

uredi
  1. ^ Morony, Michael. „MADĀʾEN – Encyclopaedia Iranica”. www.iranicaonline.org. Pristupljeno 9. 5. 2019. 

Izvori

uredi