Vitina

градско насеље и седиште истоимене општине у Србији.

Vitina (alb. Viti ili Vitia) je gradsko naselje i sedište istoimene opštine u Srbiji. Nalazi se u jugoistočnom delu Kosova i Metohije i pripada Kosovskopomoravskom upravnom okrugu. Prema popisu iz 2011. godine bilo je 4924 stanovnika.[b]

Vitina
Binačka Morava u Vitini
Administrativni podaci
Država Srbija
Autonomna pokrajinaKosovo i Metohija
Upravni okrugKosovskopomoravski
OpštinaVitina
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2011.4.924
Geografske karakteristike
Koordinate42° 19′ 11″ S; 21° 21′ 32″ I / 42.31971° S; 21.35893° I / 42.31971; 21.35893
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina499 m
Vitina na karti Srbije
Vitina
Vitina
Vitina na karti Srbije
Veb-sajt
kk.rks-gov.net/viti

Ovo područje je poznato kao Gornja Morava i nalazi se u podnožju Skopske Crne Gore.

Istorija

uredi

Prvi pisani pomen Vitine je iz 1258. godine, kada je bugarski car Konstantin Tih Asen darovao ovo selo od 1867 duša manastiru Sv. Đorđa kod Skoplja. U turskom popisu iz 1455. godine stoji da selo ima 105 srpskih kuća i hrišćanskog popa. Ime bi moglo da se poveže sa drvetom vrbom, čiji se grančice zovu "vitine".

Prva škola u Vitini počela je rad 1851. godine, i to je bila najstarija škola u Gnjilanskoj kazi.[1] U Vitini je 1890. godine sa carskom dozvolom otvorena srpska osnovna škola. Tu je redovna svake godine proslavljana školska slava Sv. Sava. Godine 1900. služio je na Savindan, pop Todor Vasić u crkvi i školi, kumovao je Sava Tajić crkveno-školski epitrop, a svetosavsku besedu je izgovorio učitelj Stojan Dajić.[2] Jedno vreme imetak crkveni iznosio je samo njiva od sedam dana oranja i pet groša. Takođe još i dva parčeta njive od dana oranja, koje su dali crkvi Trajko Dajić i Cvetko Denkić. Onda je narod izabrao starca Savu Tajića za epitropa, koji je to bio uspešno 14 godina, brinući o crkvenom dobru bez ikakve naknade. A 1900. godine video se veliki napredak crkvenog imanja. On iznosi tada: oranice od 35 dana oranja, tri obora sa kućama, od kojih u dve sede čivčije koji te njive obrađuju a u trećem je podignuta zgrada sa pet odeljenja, koji kao bakalnica donosi godišnje po 600 groša prihoda. Sve je to sposobni starac Sava stekao. On je i opravljao crkvu i ikone, takođe školu za koje je utrošeno 25 turskih lira. Pod njegovom upravom su i crkveni magazin i kasa uvek bili puni.[3]

Septembra 1927. godine je Vitina proglašena varošicom, kasnije postaje opštinski centar. Međutim nekoliko godina kasnije, 1934. Kralj je "po želji građana", varošicu proglasio opet za selo.[4]

U gradu postoji crkva brvnara iz 1785. godine i kamena crkva iz 1865. godine.

Demografija

uredi
 
Američki kontingent KFOR-a u Vitini 2000. godine

Prema popisu iz 1981. godine grad je bio većinski naseljen Srbima. Nakon rata 1999. godine većina Srba je napustila Vitinu. Struktura stanovništva se u potpunosti izmenila doseljavanjem Albanaca. U Vitini je ostalo da živi svega nekoliko srpskih porodica.

Prilikom ulaska KFOR-a i povlačenja srpske vojske i policije multietnička sela vitinske opštine Trpeza, Žitinje, Drobeš, Novo Selo, Podgorce, Grmovo, Gušica, Kabaš, Čerkez Sadovina i Devaja ostala su bez ijednog Srbina, a njihove kuće su ubrzo spaljene i porušene.

Etnički sastav prema popisu iz 1961.[5]
Srbi
  
1.968 82,8%
Albanci
  
274 11,5%
Crnogorci
  
82 3,4%
Ukupno: 2.377
Etnički sastav prema popisu iz 1981.[6]
Srbi
  
2.086 67,1%
Albanci
  
692 22,3%
Romi
  
146 4,7%
Crnogorci
  
79 2,5%
Muslimani
  
50 1,6%
Ukupno: 3.108
Etnički sastav prema popisu iz 2011.[7]
Albanci
  
4.839 98,3%
Srbi
  
62 1,3%
Ukupno: 4.924

Broj stanovnika na popisima:

Demografija[8]
Godina Stanovnika
1948. 1.781
1953. 2.279
1961. 2.377
1971. 2.620
1981. 3.108
1991. 4.309

Vidi još

uredi

Napomene

uredi
  1. ^ Republika Kosovo (alb. Republika e Kosovës) jednostrano je proglašena država na teritoriji Republike Srbije, protivno Ustavu Srbije i Rezoluciji 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija. Prema Rezoluciji 1244, cela teritorija Kosova i Metohije, pravno gledano, nalazi se u sastavu Srbije dok ne bude postignuto konačno rešenje. Srbija ne priznaje jednostrano otcepljenje, po međunarodnom pravu, njene teritorije, preciznije autonomne pokrajine pod privremenom upravom Ujedinjenih nacija (UNMIK). Vlada sa sedištem u Prištini ima defakto vlast nad većinom teritorije, dok pojedine strukture Srbije funkcionišu na severu i u srpskim enklavama.
  2. ^ Popis iz 2011. na Kosovu i Metohiji su sproveli organi samoproglašene Republike Kosovo. Ovaj popis je bio bojkotovan od strane velikog broja Srba, tako da je realan broj Srba na Kosmetu znatno veći od onog iskazanog u zvaničnim rezultatima ovog popisa.

Reference

uredi
  1. ^ "Nastava i vaspitanje", Beograd 1964.
  2. ^ "Carigradski glasnik", Carigrad 1899. godine
  3. ^ "Carigradski glasnik", Carigrad 1900. godine
  4. ^ "Branič", Beograd 1. jul 1934.
  5. ^ Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961. godine pod2.stat.gov.rs
  6. ^ Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981. godine pod2.stat.gov.rs
  7. ^ Etnički sastav stanovništva Kosova i Metohije 2011. godine pop-stat.mashke.org (jezik: albanski)
  8. ^ Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.

Literatura

uredi

Urošević, Atanasije (1935). Gornja Morava i Izmornik. Beograd: Srpski etnografski zbornik. str. 177—179. 

Spoljašnje veze

uredi