Vladimir Vlado Ćetković (Crnci, kod Podgorice, 22. avgust 1911 — planina Vrdovo kod Sinja, 20. oktobar 1944) bio je učesnik Španskog građanskog rata i Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

vladimir vlado ćetković
Vlado Ćetković
Lični podaci
Datum rođenja(1911-08-22)22. avgust 1911.
Mesto rođenjaCrnci, kod Podgorice, Kraljevina Crna Gora
Datum smrti20. oktobar 1944.(1944-10-20) (32/33 god.)
Mesto smrtiokolina Sinja, Jugoslavija
Profesijaelektro-mehaničar
Delovanje
Član KPJ od1935.
Učešće u ratovimaŠpanski građanski rat
Narodnooslobodilačka borba
SlužbaInternacionalne brigade
NOV i PO Jugoslavije
Čingeneral-major
U toku NOBkomandant Osmog korpusa NOVJ
Heroj
Narodni heroj od13. avgust 1945.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Orden narodnog oslobođenja Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem
Orden Kutuzova drugog stepena
Orden Kutuzova drugog stepena

Biografija uredi

Rođen je 22. avgust 1911. godine u selu Crnci, kod Podgorice. Posle završene osnovne škole, pošao je iz svog rodnog kraja da traži posao. Došao je u Sombor, gde je 1930. godine izučio elektromehaničarski zanat. Posle toga se zaposlio kao mehaničar u rudniku Trepča. Tu se upoznao sa teškim životom rudara i radnika i priključio se radničkom pokretu. Član Komunističke partije Jugoslavije je od 1935. godine.

Godine 1935. spremao se da pođe u Francusku na polaganje stručnog ispita. Ali je ubrzo uhapšen zbog organizovanja štrajka u rudniku Trepča. Godine 1936. odlučio je da pođe u Španiju, i pomogne borbu španskog naroda. Posle nekoliko neuspešnih pokušaja, s tuđim pasošima, uspeo je da se prebaci u Španiju.

U Španije se istakao u borbama kod Madrida, u Gornjem i Donjem Aragonu i kroz čitavu Kataloniju. Imao je čin poručnika Španske republikanske armije. Septembra 1938. godine bio je u teško ranjen u borbama tokom povlačenja kroz Kataloniju.

Posle poraza Španske republike, Vlado je zajedno s drugim borcima Internacionalnih brigada prešao u Francusku, gde je dve i po godine proveo u koncentracionim logorima.

Tokom 1941. godine uspeo je da se sa grupom jugoslovenskih dobrovoljaca prebaci u Jugoslaviju. Po dolasku u Jugoslaviju odmah se uključio u organizovanje ustanka u Lici. Posle kraćeg vremena, prešao je u Bosansku krajinu i kao oficir Operativnog štaba za Bosansku krajinu rukovodio akcijama krajiških partizana. Kasnije je ponovo vraćen u Liku i postavljen za komandanta Grupe NOP odreda za Liku.

U borbama oko Korenice, januara 1942. godine, Vlado je teško ranjen u nogu, koja mu je zbog toga ostala kraća. Bio je član Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske, komanadant Osme kordunaške divizije, a kasnije i komandant Osmog dalmatinskog korpusa. Decembra 1943. godine proizveden je u čin potpukovnika, a 1. septembra 1944. u čin general-majora.

Poginuo je nesrećnim slučajem, 20. oktobra 1944. godine, kada je pet britanskih aviona, iznad planine Vrdovo kod Sinja u Dalmaciji, napalo greškom poštanski avion NOVJ, u kome se nalazio.

Još za života, 7. septembra 1944. godine, odlukom Predsedništva AVNOJ-a, odlikovan je Ordenom partizanske zvezde prvog reda, a za narodnog heroja, posthumno je proglašen 13. avgusta 1945. godine.

Reference uredi

Literatura uredi