Vodnjika ili venovača jedan je od tradicionalnih staroslovenskih i domaćih napitaka u Srbiji, koji je korišćen u ishrani i kao okrepljujući napitak, koji podiže imunitet organizma, jer u sebi ima dosta enzima, vitamina i minerala. U današnje vreme je gotovo zaboravljen, naročito u urbanim krajevima Srbije.[1]

Vodnjika
Vrsta jelavoćni sok
Regije ili državaBalkansko poluostrvo
Deo nacionalne kuhinjeSrpska kuhinja
Temperatura serviranjahladno
Glavni sastojcivoće, med, voda
  Mediji: Vodnjika

Opšte informacije uredi

Vodnjika je vekovima unazad omiljeno „zimsko piće“ gorštaka, koje su nekada pili stari Slaveni, jer su smatrali napitkom čudesne snage i lekom u doba jake prehlade i drugih respiratornih infekcija, jer u sebi sadrži vitamin C i antioksidanse (biljne kiseline i lekovite gorke materije).[2]

S obzirom da se vodnjika dobija fermentacijom iz lekovitog bilja i neprskanog voća potpuno je prirodan napitak, bez konzervansa i pesticida, sa očuvanim lekovitim svojstvima biljaka koje u sebi sadrži, jer se termički ne obrađuje.

Narodna verovanja o lekovitim svojstvima vodnjike

U narodnoj medicini vodnjika se primenjuje kao lekovito sredstvo:

  • kod problema sa mokrenjem,
  • kod poremećaja probave (posebno zatvora),
  • za iskašljavanje kod astme
  • za ubrzavanje metabolizma, ko onih koji su na kuri mršavljenja,

Zanimljivo je i da spada među najbolje domaće lekove protiv mamurluka, jer kako kažu u narodu „klin se klinom izbija”. „Oni koji su je probali tvrde da posle jedne šolje vodnjike mamurluk bude kao rukom odnesen.”[3]

Proces izrade uredi

Sirovine za izradu

Prema tradicionalnoj recepturi, vodnjika se priprema od vode, meda ili žutog šećera i više vrsta različitog voća (zavisnosti šta se trenutno može obezbediti), najčešće od:

  • divlje jabuke,
  • kruške takiše ili oskoruše
  • šipurak,
  • kleka,
  • šumske jagode
  • gloginje,
  • drenjine,
  • trnjine
  • šumske kupine
  • divlje trešnje
Postupak
  • Divlja jabuka, divlja kruška, trnjina, venja (kleka), nakon branja treba oprati i sa njega ukloniti peteljke i oštećene delove.
  • Voće potom treba dobro istucati i pomešati sa vodom (na 1 kg voća doda se 2,5 litara vode), a prema ukusu može se dodati med ili kašika šećera. Šećer ili med se dodaju da bi se pokrenula fermentacija. Nakon pokretanja fermentacije ubrzano se iz voća izdvajaju sve zdrave materije. Količina alkohola koja se u tom procesu stvara u napitku je oko 1%.
  • U dobro opranom drvenom ili plastičnom buretu pokrivenom krpom, vodnjiku treba ostaviti da ogrezne i odstoji bar 40 dana, na sobnoj temperaturi.
  • Tako napravljenu smesu treba blago pritisnuti opranim kamenom (preko čiste krpe ili pamučne gaze) da voće ne bi isplivalo na površinu.
Preporuke
  • Kruške trebaju biti takuše, što daje poseban kvalitet napitku.
  • Preporučuje se da vodnjika u oktobru ili novembru, kada ima izobilje voća, a i temperature su nešto niže.
  • Kada vodnjika dobije pomalo rezak ukus, pravilo je da koliko vodnjike uzmeš iz posude, toliko vode dodaš i onda ona može da traje cele zime.

Svojstva proizvoda uredi

Kada vodnjika sazri, ona je aromatična, „rezi”, kiselo slatkastog ukusa, osvežavajuća i prava riznica vitamina, biljnih kiselina, oporih materija i drugih lekovitih svojstava iz divljeg i neprskanog voća. Kako se pravi od različitog voća ukus vodnjike zavisiće od sastava voća. Iako nastaje procesom vrenja vodnjika sadrži malu količinu alkohola, tako da ovo piće mogu piti i deca.

Upotreba uredi

Vodnjika se upotrebljava tako što se pije jedna čaša dnevno, što je sasvim dovoljno da zadovolji sve potrebe organizma. Po želji ako je vodnjika prejaka, može se razblažiti vodom, a ako previše rezi može se dodati još meda.

Osobama se povišenim krvnim pritiskom nije preporučljivo da konzumiraju previše vodnjike jer ima u sebi malo alkohola (1%).

Proizvodnja uredi

Vodnjika se uglavnom priprema za lične potrebe, ali je u poslednje vreme prisutna i na manifestacijama lokalnog karaktera (Pršutijada, Rakijada itd.).[4]

Na Sajmu etno hrane i pića u Beogradu, preduzeće „Užički dukat” predstavilo je ovaj stari tradicionalni proizvod, i izazvala interesovanje posetilaca sajma i prema postignutom uspehu ovog užičkog proizvođača, može se zaključiti da bi unapređenje tehnološkog postupka za flaširanje vodnjike i intenzivna promocija mogli da pomognu da ovaj proizvod zauzme značajnije mesto u turističkoj ponudi Zlatiborskog okruga.[5]

Izvori uredi

  1. ^ Regionalna privredna komora Užice: Poljoprivreda Užičkog regiona – Poslovni vodič, 2008.
  2. ^ „Vodnjika – piće prošlih vekova, za zdravlje”. Podrum Miljević. Pristupljeno 25. 4. 2020. 
  3. ^ „Vodnjika – lekovito piće naših predaka, pravi eliksir mladosti i najbolje sredstvo protiv mamurluka”. www.opanak.rs. „Opanak”, 5. 2. 2018. Pristupljeno 25. 4. 2020. 
  4. ^ Bajić Nikola : Program razvoja sela i poljoprivrede opštine Užice, 2008.
  5. ^ Dojčinović-Đukić Vesna: Seoski turizam: turističko-kulturna animacija, Beograd, Turistička štampa 1992.

Spoljašnje veze uredi