Vojin Nikitović
Vojin Nikitović, bio je srpski mašinovođa, poznat po tome što je tokom Drugog svjetskog rata (1941. godine) ukrao voz u Višegradu sa velikim brojem izbjeglica, te vagonom municije, kojim je uspio da pobjegne iz okupiranog grada i ustaškog okruženja, čime je spasio preko 500 civila, uglavnom srpske nacionalnosti.[1]
Krađa voza uredi
Rat je Vojina Nikitovića rodom iz Užica, zatekao na službi u Višegradu, vozio je na pruzi za Užice. Ustaše su neko vrijeme ostavljale na miru stručno osoblje, jer su im bili potrebni. Ali takvo stanje nije dugo trajalo, jer je Nikitović načuo da se sprema i njegova likvidacija. Odlučio je da bježi u Srbiju, i dogovorio prebacivanje preko nekih krijumčarskih veza.
Predveče, 10. avgusta, Vojin je odlučio da svoj plan o bjekstvu iz Višegrada sprovede u djelo. Obavijestio je poznanike među izbjeglicama koji su se nalazili na višegradskoj stanici o svome planu kao i to da se u toku noći smjeste u niz zakačenih kola na sedmom kolosjeku. Uputio ih je da to učine neposredno prije smjene straže. Prema unaprijed dogovorenom planu jednom od poznanika dao je klin za skopčavanje lokomotive za kola. Nešto prije ponoći ušao je u ložionicu. Čuvar na stanici je odlučio da će Vojinu pružiti pomoć i u vremenu prolaska lokomotive skloniti se sa stanice. Tih nekoliko minuta Vojinu je bilo dovoljno da uzme lokomotivu broj 85009, odranije spremnu za put. Zajedno sa Vojinom u lokomotivi je bio i ložač Ragib Toko. Lagano je pokrenuo mašinu, odvezao je do sedmog kolosjeka i prikopčao s nizom kola. Obišao je vagone u kojima je već bilo smješteno više od pet stotina ljudi, sa osnovnim stvarima. Kompozicija je punom parom napustila Višegrad, u pravcu Vardišta, odnosno Srbije.
Voz je bezbjedno dospio do stanice Šargan Vitasi. Tu je Vojin morao da zaustavi kompoziciju, plašio se da mu kotao ne eksplodira od velikog pritiska. Osoblje stanice ga je sačekalo, skrenuli su mu pažnju na to da je cijela pruga uzbunjena, sve stanice redom. Javljeno im je i da je za njim krenula potera, a komanda Višegrada ponovila je naređenje da se odmah vrati natrag. Ispred Užica, su Nijemci već postavili zasjede iščekujući dolazak voza.
Kompozicija se zaustavila pred tunelom broj 17, blizu stanice Stapari, na svega nekoliko kilometara od Užica, gdje su se u tom trenutku nalazili Nijemci. Mašinovođa je obišao zaustavljenu kompoziciju, i obavijestio ljude u vagonima da su prešli u Srbiju i da su sigurni. Izbjeglice koji su stigli u Vojinovom vozu su se uputile u okolna užička sela. Oružje koje su dovezli sa sobom Vojin i Ragib su sakrili u tunel i okolne pećine, nakon čega je Vojin obavijestio Božu Radakovića i Mihajla Milivojevića Minjca, užičke željezničare i mašinovođe. U Željezničkoj četi nešto kasnije osnovane Užičke republike, Minjac je bio komandir, a Boža politički komesar.[2]
Vojin se nakon ovoga događaja priključio Željezničkoj četi, ratovao i bio ranjen, tri puta zarobljen, mučen u logoru na Banjici.[3]
Vidi još uredi
Izvori uredi
- ^ „Mašinovođa Vojin Nikitović, zaboravljeni junak”. Srna. Pristupljeno 25. 3. 2017.[mrtva veza]
- ^ „Višegradski fantom bez voznog reda”. Politikin zabavnik. Pristupljeno 25. 3. 2017.
- ^ „Vojin Nikitović, zaboravljeni junak sa pruge”. RTRS. Pristupljeno 25. 3. 2017.
