Vranovo je naseljeno mesto grada Smedereva u Podunavskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 2690 stanovnika (prema popisu iz 2002. bilo je 2682 stanovnika).

Vranovo
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPodunavski
GradSmederevo
Stanovništvo
 — 2011.Rast 2690
Geografske karakteristike
Koordinate44° 36′ 02″ S; 20° 59′ 24″ I / 44.600666° S; 20.99° I / 44.600666; 20.99
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina87 m
Vranovo na karti Srbije
Vranovo
Vranovo
Vranovo na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj11329
Pozivni broj026
Registarska oznakaSD

Ime sela uredi

Pod imenom Vranovo današnje naselje zabeleženo je u aračkim spiskovima za 1818. godinu. Međutim, u dokumentima, putopisima i raznim tefterima ono se pominje kao Vranjevo, Vranovi i Vranova. Osim današnjeg naselja Vranovo ni jedno drugo mesto u našoj zemlji ne nosi to ime. Zabeleženo je samo jedno naselje sa imenom Vran i to u blizini Arilja. Kako je naselje dobilo ime nije pouzdano utvrđeno, tako da postoji više pretpostavki o imenu sela. U našoj zemlji veći broj naselja nosi ime biljaka, životinja, ptica ili ime osnivača naselja. Verovatno da je Vranovo dobilo ime po vranama i gavranima. Naime prvobitno naselje Vranova nalazilo se u gustoj hrastovoj šumi. U krošnjama ovih stoletnih hrastova bivala su gnezda vrana i gavrana. Njihovo neprijatno graktanje čulo se daleko pa je verovatno selo po njima dobilo ime.

Istorija uredi

Mesto se nalazi južno od Smedereva. Nema podataka, a ni tradicija nije očuvana, na osnovi čega se sa sigurnošću može govoriti o postanku i prošlosti ovoga naselja. Ipak se na osnovu nekih podataka može zaključiti, da je u blizini današnjeg Vranova postojalo starije naselje. Na karti iz doba austrijske vladavine (1718—1739. g) istočno od mesta na kome je Vranovo, ucrtano je naseljeno mesto pod imenom Zerlien. Ovo je svakako bilo Cerje, koje se pominje kao naseljeno mesto u aračkim spiskovima iz prvih desetina 19. veka, čije je stanovnike knjaz Miloš raselio i naselio ih u Lipe.

Vranovo se pominje u aračkim spiskovima u prvim desetinama 19. veka i imalo je 1818. godine i 1822. g. 20 kuća. Godine 1846. u selu je bilo 76 kuća. Po popisu iz 1921. godine. Vranovo je imalo 206 kuća sa 1244 stanovnika.

U starije porodice se ubrajaju Milojevići (Radojevići, Jovanovići) koji su starinom od Kosova, Rakići (Pantići, Živkovići), zatim Čolići, Andrijevići (Gluvaći) i Ignjatovići (Ratkovići). Ratkovići se smatraju kao prvi doseljenici. Ostale su porodice doseljenici iz okoline Kruševca, Zaječara i Niša, zatim ima doseljenika od Timoka, iz Krajine i Homolja, od Kosova i iz okolnih mesta.. (podaci datiraju od 1718-1925. g).[1][2]

Ovde se nalaze OŠ „Dositej Obradović” Vranovo, Arheološki lokalitet Ornice i Crkva Svete Trojice u Vranovu.

Privreda uredi

Privreda Vranova pre osnivanja zemljoradničke zadruge uredi

Oslobođena turskog ropstva, Srbija čini ogromne napore da popravi stanje svoje privrede, koja je godinama bila sputavana turskim feudalnim sistemom. U privredi zemlje dolazi do velikih i naglih promena. Prelazi se sa naturalne na novčanu privredu i sa eksenzivne na intezivnu poljoprivredu. U selima osnovna privredna delatnost bila je poljoprivreda. Popisom iz 1863. godine može se zaključiti da je Vranovo bilo jedno od bogatijih sela Pomoravlja.

Osnivanje zemljoradničke zadruge uredi

U kući Lazara Savića - Gedže održana je 1894. godine osnivačka skupština u prisustvu većeg broja zemljoradnika. Tada je doneta odluka o osnivanju Vranovske zemljoradničke zadruge. Petnaestak dana kasnije, tačnije 29. marta 1894. godine, 32 zemljoradnika potpisala su u Okružnom sudu u Smederevu akt o osnivanju zemljoradničke zaduge, prve zadruge ovog tipa u Srbiji.

Kako nije postojao zakon o zadrugama, to je ova zadruga radila po pravilima „Međusobnog ugovora o zajedničkoj pomoći“ koji je potvrđen kod Okružnog suda u Smederevu 29. marta 1894. godine. Tek 1899. godine doneta su prva zadružna pravila koja su usaglašena sa zakonom o zemljoradničkim zadrugama i potvrđena u smederevskom sudu 2. decembra iste godine. Zadruga posluje pod nazivom Vranovska zemljoradnička zadruga. Desetak dana po osnivanju zadruge u Vranovu, Mihajilo Avramović sa svojim saradnicima osnovao je i drugu zadrugu u Srbiji u selu Azanji kod Smederevske Palanke.

Privreda Vranova danas uredi

Vranovo je danas dosta razvijeno selo koje broji oko 3000 stanovnika. Iako se stanovništvo pretežno bavi poljoprivredom, ona nije glavna privredna grana. Većina stanovnika Vranova zaposleno je u firmama Železara Smederevo, Milan Blagojević, Želvoz, itd. U Vranovu postoji nekoliko malih preduzeća koja se bave proizvodnjom i prodajom pečurki, kao i pravljenja komposta za pečurke.

Saobraćajni potencijal Vranova je veliki. Pored Vranova prolazi nekadašnji Carigradski drum, put koji je nekad bio veoma značajan za našu zemlju. Železnički saobraćaj u Vranovu je dosta razvijen zato što se nalazi u blizini Male Krsne i velikog železničkog čvora koji vodi u tri pravca. Iako se nalazi pored velikih saobraćajnica, turistički potencijal Vranova je veoma mali i zasniva se samo potrebama meštana.

Demografija uredi

U naselju Vranovo živi 2099 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,6 godina (38,2 kod muškaraca i 41,0 kod žena). U naselju ima 859 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,13.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 1.789
1953. 1.931
1961. 2.155
1971. 2.404
1981. 2.811
1991. 2.888 2.735
2002. 2.682 2.840
2011. 2.690
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[4]
Srbi
  
2.650 98,80%
Romi
  
5 0,18%
Jugosloveni
  
4 0,14%
Rumuni
  
3 0,11%
Crnogorci
  
2 0,07%
Muslimani
  
2 0,07%
Hrvati
  
1 0,03%
Slovaci
  
1 0,03%
Rusi
  
1 0,03%
Nemci
  
1 0,03%
Mađari
  
1 0,03%
nepoznato
  
5 0,18%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.19. dr. B. M. Drobnjaković (1925 g.)Smederevsko Podunavlje i Jasenica)
  2. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura:

  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.).

Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani

  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze uredi