Vunene čarape su sastavni deo srpske narodne nošnje. Izrađene su tehnikom ručnog rada od prirodne vune, u novije vreme i od pamuka. Danas su u savremenom odevanju potpuno izobičajene, i mogu se jedino videti u muzejskim kolekcijama ili na koncertima kulturno-umetničkih društava.

Istorijat uredi

 
Najastarije sačuvane čarape

Čarape pletene od životinjske dlake nosili su i stari Grci i Rimljani, vezujući ih podvezicama da ne spadaju, a bile su privilegija bogatog sloja društva. U starom Egiptu ručno pletene vunene čarape nosile su se sa sandalama, a zanimljivo je da su imale dva „prsta“. Kasnije ih nose i obični ljudi, pre svega kao zaštitu za noge od hladnoće i lošeg vremena. I odeća na Balkanu je kroz istoriju bila nezamisliva bez ručno pletenih vunenih čarapa za muškarce, žene i decu, od bojene i nebojene vune, često ukrašene i vezom sa floralnim i drugim motivima.

Čarape na Balkanu uredi

 
Muške pletene vunene čarape bojene u orahovinu (iz Zbirke čarapa Muzeja u Trsteniku)

Veština pletenja vunenih čarapa deo je tradicije starih zanata koja i dalje živi. Posebno kada čarape pletu starije žene koje pamte tradicionalne, izvorne motive (cveće, grančice, geometrijski oblici), vunene čarape postaju i prava umetnička dela, jedinstveni deo unikatne narodne nošnje iz prošlih vremena.

U prošlosti su pastirice na Balkanu ručno izrađivale čarape „vunenjarke“, koje su se zvale i dvopređne, što znači da su se plele u dve osnovne boje, crnoj i crvenoj, ali su se za razne kombinacije i šare iz prirode koristile i druge boje. Čuvale su ih u drvenim sanducima, kao devojačku spremu.[1]

Način pletenja uredi

 
Motiv pleta sa crnih ručno pletenih vunenih čarapa iz Levča (Zbirka čarapa Muzeja u Trsteniku)
 
Motiv pleta sa crnih ručno pletenih vunenih čarapa iz Levča (Zbirke čarapa Muzeja u Trsteniku)

Iako na Balkanu svaki kraj ima svoje šare i ornamentiku, sve vunene čarape pletu se na isti način, od pete prema prstima. Na njima mogu biti prikazane i ptice (na primer golub) i zvezde. One koje su ukrašene bogatom ornamentikom nekada su se nosile u svečanim prilikama (venčanja), s tim što su se motivi za muškarce razlikovali od onih za žene odnosno djevojke. Čarape su se plele sa pet igala.

U početku su bile bele (od bele vune) ili smeđe boje (ako je vuna bila tamna). Kasnije se boja na čarapama dobijala bojenjem vune u prirodne boje (orahovinu, na primer) ili tako što se vuna nosila kod bojadžije.

Čarape su mogle da se ukrašavaju tako što su bile pletene vunicom odnosno pamukom različite boje, a često se sreću i motivi ručno vezeni na već ispletenm čarapama.

Dečije čarape su pletene meko i bez pletenih ukrasa da ne nažulje nežnu dečiju nogu. [2]

U tehnici pletenja, osim vunenih čarapa, izrađivani su i delovi obuće, priglavci, nazuvice, kao i rukavice, sve uglavnom od vune. Tek od kraja 19. veka pletu se i drugi odevni predmeti. Plelo se jednom ili na pet igala. Na čarapama su ukrašeni delovi koji su izloženi pogledu, grlo čarape i gornja strana stopala. Čarape su, uz druge predmete, bile uobičajeni dar, osobito u ženidbenim običajima.[3]

Upotreba uredi

 
Naglavci crveno-crni ženski sa cvetnim motivom na sredini, koji su se kačili na bukliju (čuturu) prilikom zvanja za venčanje kao poklon (iz Zbirke čarapa Muzeja u Trsteniku)

Pletene čarape su imale praktičnu ali i dekorativnu funkciju — nosile su se zimi da sačuvaju nogu od hladnoće, ako su bile pletene od vune, odnosno leti da spreče nogu da se oznoji, ako su bile pletene od finog pamuka. Najlepši par čarapa se čuvao i obuvao samo u specijalnim prilikama. To su obično bili seoski sabori, vašari ili svadbe i druga veselja. Muškarci su nosili čarape do iznad članaka u koje su uvlačili pantalone, a žene su nosile čarape do kolena.

Ženske čarape su bile bogato ukrašene raznim motivima i raznim bojama.

Čarape su, osim kao deo narodne nošnje, bile i sastavni deo narodnih običaja. Naglavcima je ukrašavana čutura kada se pozivalo u svatove, a ti naglavci su kasnije mogli da budu dopleteni u čarapu.

Vunene čarape su bile u Srbiji toliko rasprostranjene da, kada je sredinom avgusta 1921. godine, preminuo kralj Petar Karađorđević na nogama je imao stare vunene čarape.[4]


Reference uredi

  1. ^ Bjeladinović Jergić, Jasna (2011). „Osnovne odlike narodne nošnje Šumadije u 19. i prvim decenijama 20. veka”. Narodne nošnje u 19. i 2o. veku (Srbija i susedne zemlje). Etnografski muzej u Beogradu: 508—518. 
  2. ^ Živković, Dušica (1985). Dvopređne čarape Timoka. Knjaževac. 
  3. ^ Pantelić, Nikola (1998). „Narodna umetnost Jugoslavije”. Jugoslovenska revija. Beograd. 
  4. ^ Vitezović, Milan. Čarape kralja Petra. Beograd: Delfi knjižare. ISBN 978-86-07-00873-5. 

Literatura uredi

  • Živković, Dušica (1985). Dvopređne čarape Timoka. Knjaževac.