Jezero Gazivode je veštačko jezero nastalo 1977. godine pregrađivanjem reke Ibra u njenom gornjem toku.

Gazivode
Jezero Gazivode
Koordinate42° 57′ 42″ S; 20° 34′ 01″ I / 42.961667° S; 20.566944° I / 42.961667; 20.566944
Tipveštačko, akumulaciono
Zemlje basena Srbija
Maks. dužina24 km
Površina11,9 km2
Maks. dubina105 m
Zapremina0.38 km3
Nad. visina694 m
Gazivode na karti Srbije
Gazivode
Gazivode
Vodena površina na Vikimedijinoj ostavi

Karakteristike uredi

Beogradska firma Hidrotehnika-Hidroenergetika je od 1973 — 1977. godine, u ataru sela Gazivode podigla jednu od najvećih brana sa glinenom osnovom u Evropi, po projektu firme "Energoprojekt" iz Beograda. Istoimeno jezero se nalazi se u opštini Tutin, u jugozapadnoj Srbiji i u opštini Zubin Potok, na severu Kosova i Metohije. Iznad jezera se prostiru planine Mokra gora u čijem se podnožju nalazi i manastir Crna Reka i Rogozna. Jezero je dužine 24 kilometara, visina brane je 107 metara, u osnovi je široka 460, a duga 408 metara. Osnovna namena ovog jezera je navodnjavanje Kosovske nizije, ali ima i manju hidrocentralu koja se nalazi u istoimenom mestu. Kanalima se voda iz Gazivoda odvodi do Gračaničkog jezera i koristi se za snabdevanje grada Prištine. Voda iz ovog hidrosistema je takođe primenjena za neophodno rashlađivanje u TE Obilić.

Iako pored jezera nema ugostiteljskih objekata, veliki broj ljudi obilazi ovo jezero. Tokom cele godine prisutan je veliki broj ribara, pošto je jezero izuzetno bogato ribom. Leti dolaze i kupači iz obližnjih sela, Zubinog Potoka, Kosovske Mitrovice, Novog Pazara, pa čak i iz udaljenih mesta Kosova i Metohije.

Zanimljivosti uredi

Tokom 2017. i 2018. godine međunarodni tim arheologa i naučnika je izvršio niz podvodnih istraživanja. Otkrili su više spomenika srednjovekovne srpske kulture na dnu jezera Gazivode. Najznačajniji od njih su: ostaci palate srpske srednjovekovne kraljice Jelene Anžujske, ostaci manastira Čkilje, zvonika iz 13. veka, dve srednjovekovne crkve, devet rimskih nekropole.[1]

Među podvodnim otkrićima nalaze se ostaci škole za dame, i delovi dvorca u potopljenom selu Brnjaci, odakle je Jelena Anžujska upravljala teritorijama tadašnje Zete, Trebinja, Plava, Poibarja.[1]

Vidi još uredi

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi