Гига прави море
Giga pravi more je pripovetka Jasminke Petrović i njena prva knjiga, objavljena 1996. godine. U pitanju je priča o drugarstvu. Kroz bezazlenu, veselu i maštovitu igru dva dečaka autorka iznosi svoje anti-ratne stavove. Deca ovu priču doživljavaju kao smešnu i zabavnu, a odraslima je tužna i dirljiva.[1] Knjiga je stekla svoje obožavaoce i kod dece i kod odraslih, ali suštinski je ostala neprimećena.[2]
Giga pravi more | |
---|---|
Nastanak | |
Autor | Jasminka Petrović |
Ilustrator | Dobrosav Bob Živković |
Zemlja | Savezna Republika Jugoslavija |
Jezik | srpski |
Sadržaj | |
Mesto i vreme radnje | Beograd; oko 1996 |
Izdavanje | |
Datum | 1996. |
Knjiga je ilustrovana, a ilustracije je uradio Dobrosav Bob Živković. Pesmu „Plavo more”, koja se nalazi u knjizi, napisao je Igor Petrović.[3]
Knjiga je, posle 28 godina, ponovo objavljena u izdanju izdavačke kuće Kreativni centar 2024. godine. Ovo izdanje je ilustrovala autorkina ćerka, ilustratorka Ana Petrović (poznatija kao Anatonija).[4]
O knjizi
urediPre priče Giga pravi more Jasminka je, prema sopstvenim rečima „dugo krila od najbliže okoline da piše”. Inspiraciju za ovu priču pronašla je u stvarnom dečaku, dok je posmatrala svog sina, tada malog dečaka, kako se u dvorištu igra sa svojim drugarom Gigom. „Kad bi se vratio kući”, priča dalje Jasminka, „govorio je: 'Mama, Giga i ja smo napravili more', pa bi sutradan napravili planinu, sledećeg puta jezero... dok jednom nisam otišla iza zgrade i videla da su to u stvari tri drvceta koja su oni slagali.[5][a]
Do tada je Jasminka radila u marketinškoj agenciji, a posle izdavanja ove knjige prepoznala je da kontakt sa decom za nju ima smisla,[6] da joj ide od ruke i da to voli da radi. Napustila je sve druge poslove i posvetila se dečjoj književnosti.[8]
Društveni kontekst priče
urediPriča „Giga pravi more” objavljena je u vreme kada se na prostorima nekadašnje Jugoslavije vodio rat koji je doveo do raspada države. Postoji tematska povezanost između ove priče i romana Leto kad sam naučila da letim, koji je Jasminka Petrović napisala 19 godina kasnije. U oba dela javljaju se posledice rata, kojima se sugeriše univerzalna anti-ratna poruka.
Sadržaj priče
urediPriča je ispričana u prvom licu. Dečak Cvrčak pripoveda čitaocu događaje s njegove tačke gledišta, čime se oni približavaju malim čitaocima. Deca u priči nisu predstavljeni imenima koja bi mogla da ih stave u određeni kulturni i nacionalni okvir, već nadimcima - Giga, Cvrčak, Zumbul, Medved, Pegava, Beli.
Radnja priče dešava se usred ratnih događanja, kada dečak Giga svom drugu Cvrčku za rođendan pravi more, pravo pravcato more, s ribama, školjkama, morskim zvezdama, brodovima i delfinima. U pitanju je anti-ratna priča o deci koja se od surove stvarnosti bore igrom i maštom.[2] Tek na kraju čitalac saznaje da je pripovedač izbeglica, koji siže o prijateljstvu, pravljenju mora, smrti, ratu, razdvajanju od prijatelja Gige i izbeglištvu započinje rečenicom „Ovo je moj najbolji drug Giga, a evo kako je sve počelo...”
U priči se nižu i prepliću motivi detinjstva, proslave rođendana, pravljenja mora koje je i simbol života, prijateljstva i ljubavi sa realnošću u kojoj su bolest, smrt i sahrana Gigine majke, alkoholizam i nasilje Giginog oca, odsutnost roditelja iz detinjstva, izbeglištva i osećanje bola i tuge. Giginim saosećanjem i pravdanjem očevog nasilja autorka pred čitaoce iznosi ozbiljno pitanje o smislu ratovanja. Jasminka Petrović otvoreno govori o moralnim dilemama koje su se tih godina isprečile pred celim društvom. Sukob Cvrčka i njegovog druga Medveda otvara i pitanje kukavičluka. Naime, Medved tvrdi da je Cvrčkov tata kukavica jer se sklonio od rata, na šta mu Cvrčak odgovara: „To što on nije otišao u rat, to je što on neće da puca u ljude”. Pitanje je utoliko snažnije jer je postavljeno u trenutku kada ratovi na teritoriji bivše Jugoslavije još uvek traju.
Cvrčak, koji na početku priče od sve dece jedino musavog i slinavog Gigu nije pozvao na rođendan, do kraja priče gubi predrasude i o Gigi kaže: „Musav, musav, slinav, slinav, al on je, ljudi moji, napravio more. I to meni”. Autorka ostavlja nadu da nasuprot ratnoj, postoji i druga stvarnost, u odnosu na koju se rat, njegove posledice i sve ideologije koje stoje iza bilo kog rata vide kao prolazne. On veruje da će njegov drug Giga i on ponovo biti zajedno jer „sve što je jedanput bilo, ali mislim baš onako stvarno, to nikada ne može da nestane. Samo može da bude malo drugačije i to je sve, jer kraja nema, kraj ne postoji”.[9]
Napomene
uredi- ^ Nije retkost da dečji pisci počnu da pišu uz svoju decu. Poznato je da je Astrid Lindgren Pipi Dugu Čarapu prvo pričala svojoj deci, a tek posle je objavila.[6] Slično je i sa Dž. K. Rouling.[7]
Reference
uredi- ^ Damnjanović, Đurđija. „Jasminka Petrović – Nije lako biti mlad, ali je veoma uzbudljivo i zabavno”. Mom Secret Magazin. Arhivirano iz originala 26. 05. 2020. g. Pristupljeno 25. 3. 2021.
- ^ a b Ćirić, Sonja (23. 7. 2015). „Džaba ste ratovali”. Vreme. Pristupljeno 25. 3. 2021.
- ^ „Giga pravi more”. COBBIS. Narodna biblioteka Srbije. Pristupljeno 25. 3. 2021.[mrtva veza]
- ^ „Giga pravi more - knjiga”. Kreativni centar. Pristupljeno 5. 2. 2024.
- ^ Šaulić, Nevena (7. 10. 2018). „Razlistavanje, intervju sa Jasminkom Petrović; deo 1.”. Bookvica. Pristupljeno 25. 3. 2021.
- ^ a b Gligorić, Sanja. „Jasminka Petrović: U toku pisanja nisam stala ni na jednu stranu, osim na stranu dece”. Časopis Kuš. Pristupljeno 25. 3. 2021.
- ^ Mirković, Marina (1. 9. 2020). „Bajka iz pera DŽ. K. Rouling”. Novosti. Pristupljeno 25. 3. 2021.
- ^ „Promocije: Sve je u redu dok čitate knjige Jasminke Petrović”. Vranjenews. Pristupljeno 25. 3. 2021.
- ^ Petrović 2016, str. 89-90
Literatura
uredi- Petrović, Biljana (proleće 2016). „Rat u bivšoj Jugoslaviji u književnom delu Jasminke Petrović” (PDF). Detinjstvo. 42/1: 88—94. Pristupljeno 24. 3. 2021.
Spoljašnje veze
uredi- „Jasminka Petrović”. Zvanični veb-sajt. Odiseja. Pristupljeno 25. 3. 2021.
- Marjanović, Bojan (28. 1. 2013). „Svet se menja ulaganjem u decu”. Danas. Pristupljeno 25. 3. 2021.