Gilgameš (ili Bilgames; akadsko klinasto pismo: 𒄑𒂆𒈦), prema sumerskom popisu kraljeva, poluistorijskom dokumentu, bio je peti vladar prve poslepotopske dinastije iz Uruka između 2700. i 2650. p. n. e. Najstarije legende najverovatnije su nastale između 2600. i 2550. p. n. e, zapisane na sumerskom oko 2500. p. n. e.

Reljef Gilgameša.

Gilgameš je bio vladar Uruka i heroj drevne mesopotamske mitologije. Iako istorija skoro da nema konkretnih, neosporivih dokaza o njegovom postojanju van književnih dela u kojima ima izuzetno velikog i primetljivog uticaja tadašnje religije, ali i uticaja Hebrejske Biblije (za koji se pretpostavlja da je posledica njenog uticaja na prenos originalnih, nepromenjenih dela kroz vekove), postoje retki, istorijski izvori neprocenjive vrednosti koji pokazuju da je on nije bio plod tadašnje epike.

Natpis činovnika koji je po verovanju vršio svoju dužnost tokom Gilgamešove vladavine je bio pronađen u drevnim tekstovima Ura. U njemu se spominje ime Gilgameš: “Gilgameš je onaj koga je Utu odabrao”. Pored ovoga, on se spominje i u jednom istoriografskom tekstu koji mu pripisuje izgradnju zidova Uruka.

Sačuvani zapisi priča o Gilgamešu, kao božanskom junaku, po kasnijem predanju sinu Lugalbande, vladara Uruka, i boginje Ninsun, potiču s kraja 19. veka p. n. e. Najstarije mitološke poeme o Gilgamešu zapisane su klinastim pismom, ne samo na sumerskom već i na akadskom, hurijskom i hetitskom jeziku. Najstarije mitološke poeme o Gilgamešu pisane su sumerskim jezikom.

Od potencijalno ogromnog broja dela, kroz dug period od 5000 godina su sačuvane samo 5 pesama originalnog karaktera u kojima je Gilgameš opevan kao heroj:

  • Najstarija od njih se zove “Gilgameš, Enkidu, i Podzemni svet”. U njoj Gilgameš predstavlja heroja koji je pomogao boginji Ištar. Nakon smrti Enkidua, njegov duh je Gilgamešu objasnio pustu egzistenciju koja vlada Podzemnim svetom (ovo je verovatno uzrok za njegov kasniji odnos prema smrti koji se može videti u Epu o Gilgamešu).
  • ”Gliglameš i Aga” je pesma koja govori o njegovoj pobuni protiv Age od Kiša.
  • Treća i četvrta pesma ga prikazuju kao heroja koji je pobedio Humbabu i Nebeskog bika.
  • Peta (koja je izrazito loše očuvana) govori o njegovoj smrti i sahrani.

Kulminaciju ovih dela predstavlja Ep o Gilgamešu. On je zapravo delo koje je imao funkciju spajanja ovih pesama u jedan povezan rad. Akadska verzija Epa o Gilgamešu čiji prvi sačuvani zapisi potiču iz 18. veka p. n. e, iako je ep, najverovatnije, nastao između 2300. i 2100. godine p. n. e. Ep o Gilgamešu predstavlja jedno od najstarijih dela svetske književnosti.

Vidi još uredi

Literatura uredi

  • Gilgameš, sumersko-akadski ep o Gilgamešu/priredio i preveo, komentare i pogovor napisao Marko Višić, Zemun, Draganić, 1998.

Spoljašnje veze uredi