Glavonošci (lat. Cephalopoda) su mekušci koje karakteriše bilateralna simetrija i kod kojih se od stopala obrazuju ručice i mišićni levak. Većina glavonožaca ima redukovanu ili sasvim zakržljalu ljušturu, koja kao rudiment postoji u unutrašnjosti tela (npr. sipina kost). Jedini oblik sa spoljašnjom, spiralnom ljušturom je nautilus za koga se smatra da je star oko 350 miliona godina. Pripadaju im mekušci koji žive isključivo u morima. Predstavljaju jednu od najnaprednijih grupa među beskičmenjacima.

Glavonošci
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Mollusca
Klasa: Cephalopoda
Cuvier, 1797
potklase sa redovima

potklasa Nautiloidea

  • †Plectronocerida
  • †Ellesmerocerida
  • †Actinocerida
  • †Pseudorthocerida
  • †Endocerida
  • †Tarphycerida
  • †Oncocerida
  • †Discosorida
  • Nautilida
  • †Orthocerida
  • †Ascocerida
  • †Bactritida

potklasa †Ammonoidea

  • †Goniatitida
  • †Ceratitida
  • †Ammonitida

potklasa Coleoidea

  • †Belemnoidea
    • †Aulacocerida
    • †Belemnitida
    • †Hematitida
    • †Phragmoteuthida
  • Neocoleoidea
    • Sepiida
    • Sepiolida
    • Spirulida
    • Teuthida
    • Octopoda
    • Vampyromorphida

Njihovo telo je građeno od:

  • glave, na kojoj se nalaze ručice i mišićni levak koje opkoljavaju usni otvor;
  • trupa, u kome je utrobna kesa u kojoj su unutrašnji organi.

Broj ručica oko usnog otvora je 8, 10 ili više. Ručice su mišićni i jako pokretljivi organi, koji po unutrašnjoj površini imaju pijavke. Kod glavonošaca stopalo kao poseban organ ne postoji, ono je preobraćeno u levak i ručice.[1]

Prema broju ručica glavonošci se mogu podeliti na:

  • oktopodi (Octopoda), koji imaju osam jednakih ručica.[1] Među oktopodima je najpoznatiji rod hobotnica (Octopus) čiji predstavnici su među najvećim beskičmenjacima
  • dekapodi (Decapoda), koji osim osam jednakih ručica imaju i dve duže ručice naročitog oblika. Ove dve ručice leže lateralno i završavaju se na vrhu loptastim proširenjima, na kojima se nalaze pijavke[1]. Poznatiji rodovi dekapoda su sipa (Sepia) i lignja (Loligo).

Nervni sistem kod glavonožaca se sastoji od nekoliko ganglija. Najveće nervne mase u njihovom telu su očne ganglije (lat. ganglion opticum), koje predstavljaju zadebljanje očnih živaca i stoje u vezi sa moždanom ganglijom. Od čulnih organa, osim očiju imaju i statociste i čulo mirisa.[1]

Krvni sistem kod glavonožaca je dosta složen. Osim jednog telesnog srca, oni imaju još dva (u nekim slučajevima još četiri) škržna srca. Srce leži sasvim pozadi i pomoću dve (odnosno četiri) škržne vene prima arerijsku krv iz škrga. Od srca kreću arterije, koje krv sprovode po telu. Venska krv se preko dve (odnosno u nekim slučajevima četiri) šuplje vene dovodi u škrge, i svaka od ovih vena se proširuje u po jedno škržno srce, koje svojim pulsiranjem potiskuje vensku krv u organ za disanje.[1]

Reference uredi

  1. ^ a b v g d Zoologija sa osnovima evolucionizma, dr Milutin Radovanović, drugo dopunjeno izdanje, Naučna knjiga, Beograd (1959). str. 229—230

Literatura uredi

  • Dogelj, V, A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, Beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd
  • Mariček, Magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.

Spoljašnje veze uredi