Glavonošci
Glavonošci (lat. Cephalopoda) su mekušci koje karakteriše bilateralna simetrija i kod kojih se od stopala obrazuju ručice i mišićni levak. Većina glavonožaca ima redukovanu ili sasvim zakržljalu ljušturu, koja kao rudiment postoji u unutrašnjosti tela (npr. sipina kost). Jedini oblik sa spoljašnjom, spiralnom ljušturom je nautilus za koga se smatra da je star oko 350 miliona godina. Pripadaju im mekušci koji žive isključivo u morima. Predstavljaju jednu od najnaprednijih grupa među beskičmenjacima.
Glavonošci | |
---|---|
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Mollusca |
Klasa: | Cephalopoda Cuvier, 1797 |
potklase sa redovima | |
potklasa Nautiloidea
potklasa †Ammonoidea
potklasa Coleoidea
|
Njihovo telo je građeno od:
- glave, na kojoj se nalaze ručice i mišićni levak koje opkoljavaju usni otvor;
- trupa, u kome je utrobna kesa u kojoj su unutrašnji organi.
Broj ručica oko usnog otvora je 8, 10 ili više. Ručice su mišićni i jako pokretljivi organi, koji po unutrašnjoj površini imaju pijavke. Kod glavonošaca stopalo kao poseban organ ne postoji, ono je preobraćeno u levak i ručice.[1]
Prema broju ručica glavonošci se mogu podeliti na:
- oktopodi (Octopoda), koji imaju osam jednakih ručica.[1] Među oktopodima je najpoznatiji rod hobotnica (Octopus) čiji predstavnici su među najvećim beskičmenjacima
- dekapodi (Decapoda), koji osim osam jednakih ručica imaju i dve duže ručice naročitog oblika. Ove dve ručice leže lateralno i završavaju se na vrhu loptastim proširenjima, na kojima se nalaze pijavke[1]. Poznatiji rodovi dekapoda su sipa (Sepia) i lignja (Loligo).
Nervni sistem kod glavonožaca se sastoji od nekoliko ganglija. Najveće nervne mase u njihovom telu su očne ganglije (lat. ganglion opticum), koje predstavljaju zadebljanje očnih živaca i stoje u vezi sa moždanom ganglijom. Od čulnih organa, osim očiju imaju i statociste i čulo mirisa.[1]
Krvni sistem kod glavonožaca je dosta složen. Osim jednog telesnog srca, oni imaju još dva (u nekim slučajevima još četiri) škržna srca. Srce leži sasvim pozadi i pomoću dve (odnosno četiri) škržne vene prima arerijsku krv iz škrga. Od srca kreću arterije, koje krv sprovode po telu. Venska krv se preko dve (odnosno u nekim slučajevima četiri) šuplje vene dovodi u škrge, i svaka od ovih vena se proširuje u po jedno škržno srce, koje svojim pulsiranjem potiskuje vensku krv u organ za disanje.[1]
Reference uredi
Literatura uredi
- Dogelj, V, A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, Beograd, 1971.
- Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
- Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd
- Mariček, Magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
- Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
- Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
- Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
- Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
Spoljašnje veze uredi
- BioNet Škola
- CephBase - cephalopod database
- The Octopus News Magazine Online - Ceph Discussion
- Tree of Life Web Project - Cephalopoda Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. мај 2020)
- Mikko's Phylogeny Tree
- Articles on various fossil cephalopod topics for non-specialists
- Fish vs. Cephalopods
- Will Fast Growing Squid Replace Slow Growing Fish?