Gornja Lomnica je naselje u Srbiji u opštini Vlasotince u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 46 stanovnika (prema popisu iz 2002. bilo je 66 stanovnika).

Gornja Lomnica
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugJablanički
OpštinaVlasotince
Stanovništvo
 — 2011.46
Geografske karakteristike
Koordinate43° 00′ 15″ S; 22° 08′ 26″ I / 43.004166° S; 22.1405° I / 43.004166; 22.1405
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Gornja Lomnica na karti Srbije
Gornja Lomnica
Gornja Lomnica
Gornja Lomnica na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj016
Registarska oznakaVL

Geografija uredi

Selo se nalazi sa desne strane puta iz Vlasotinca za Sredor, u pobrđu planinskog dela sa obraslom hrastovom šumom prema selu Crna Bara. Nekada se Gornja Lomnica zvala Mala Lomnica, a Donja Lomnica je bila (Veća) Lomnica.

Prošlost uredi

Pominje se 1879. godine kao "Lomnica" u Vlasotinačkom srezu. U njemu je 31 kuća sa 226 duša, od kojih nema pismenih, a broj poreskih glava iznosi 48.[1]

Geološka nalazišta uredi

U selu postoje nalazišta iz prošlosti. Tako je kod sadašnjeg groblja bila crkva od pečene tanke cigle, a i danas se poznaje to mesto. Iznad njega ima kamena sa znacima. Ovde su bili latinjani-rimljani, pa se tako iznad groblja nalazi naselje latinjana. To nalazište se zove Podrumina. A mesto je dobilo ime po podrumima. Danas je staro groblje sa crkvom uraslo u šumu, a mesto se zove Gola Čuka.

Demografija uredi

U naselju Gornja Lomnica živi 60 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 48,0 godina (45,7 kod muškaraca i 50,5 kod žena). U naselju ima 27 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,44.

Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 254
1953. 255
1961. 273
1971. 171
1981. 120
1991. 84 84
2002. 66 66
2011. 46
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
66 100,0%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Stanovništvo uredi

Naseljeno je iz sela Gornje Gare i Gornjeg Oraha, pa su i stare familije dobile naziv: Orašanci i Garci. Tako stare familije su: Orašanci Anđelkovići i Stamenkovići koji su imali 7 kuća. U selu danas ima oko 30 kuća zbog migracije u Vlasotince. Od familije Anđelković potiču: Đorđevići (10 kuća), Stanojević (6 kuća), Petkovići (3 kuće). Ostala domaćinstva čine Anđelkovići. Postoji i još jedna familija Anđelković sa strane. Selo je ostalo bez mladih ljudi, pa danas u selu žive samo starija domaćinstva i penzioneri.

U selu je nekada bio razvijen pinterski zanat i oni su išli u pečalbu u Bugarsku, a bilo je pečalbara i ciglara. Stanovnici su se mahom bavili stočarstvom, pa i danas postoje u brdima ovog planinskog sela kolibe u pravcu prema planinskom selu Crna bara. Prema kazivanju 70-godišnjaka Velimira Anđelkovića, svako domaćinstvo je imalo najmanje 50 ovaca, a najviše se čuvalo po 200 ovaca i po 100 koza. U selo je postojala potkivačka radnja. Nekada su u selu bili poznati muzikanti-trubači u familiji Stamenković, koji su svirali po seoskim svadbama u okolnim selima.

U selu se slave Mitrovdan zimski i Sveti Sava.

Obrazovanje uredi

Četvorogodišnja škola je u selu sagrađena 1957. godine i prestala sa radom 1987. godine, jer je migracija stanovništva doprinela tome da nema đaka.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ "Otadžbina", Beograd 1880. godine
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi