Gota WD 14 (nem. Gotha WD 14) je bio dvomotorni torpedni hidroavion napravljen u Nemačkoj za vreme Prvog svetskog rata. Avion je prvi put poleteo 1916. godine a proizvela ga je firma Gothaer Waggonfabrik[1]. Korišćen je za zaštitu nemačkog priobalja za vreme Prvog svetskog rata.

Gota WD 14
Hidroavion Gota WD 14
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1916.
Uveden u upotrebu1916-1918.
Statusneaktivan
Prvi korisnikNemačka ratna mornarica
Broj primeraka69
Dužina14,00
Razmah krila25,00
Visina5,00
Površina krila132,90
Prazan2.430
Normalna poletna4.540
Maks. spoljni teret726 kg
Klipno-elisni motor2 h Bemz Bz.IV
Snaga2 x 147 kW
Maks. brzina na H=0140 km/h
Dolet800 km
Plafon leta3.000 m

Projektovanje i razvoj

uredi
 
Avion Gota WD 14
 
Avion Gota WD 20
 
Avion Gota WD 22

Nemačkoj mornarici je bio potreban pomorski avion velikog dometa sa sposobnošću da nosi torpedo normalnih dimenzija. Specifikacija i naredba za izradu prototipa izdati su već u proleće 1916. godine, a 21. juna avion je bio spreman za testiranje.

Tokom ispitivanja, hidroavion Gota WD 14 pokazao je zadovoljavajuće letne osobine, a 16. januara 1917. prototip je zvanično prebačen u nadležnost carske mornarice.

Projektovan je na osnovu aviona Gota WD 11, imao je dva jača motora Benz Bz III postavljena na donjem krilu; u nosu i repu trupa bili su ugrađeni mitraljezi. Proizvedeni avioni su se razlikovali od prototipa - bili su nešto veći. Ukupna je naručeno 69 aviona, oni su veoma ograničeno korišćeni za predviđenu namenu (torpedni avion), jer je mala brzina činila avion izuzetno ranjivim. Pa je avion uglavnom korišćen kao izviđač ili bombarder a kasnije i kao avion za obuku.

Tehnički opis

uredi

Trup je bio drvene konstrukcije, pravougaonog poprečnog preseka obložen šperom. Širina trupa aviona je dozvoljavala da pilot i posmatrač sede rame uz rame u otvorenom kokpitu, zaštićeni samo vetrobranskim staklom. Iza njihovih leđa nalazilo se sedište repnog strelca.

Pogonska grupa: Avion Gota WD.14 je imao dva linijska šestocilindrična motora 2 h Benz Bz.IV snage 200 KS sa vodenim hlađenjem smetenih u gondole. Gondole su bila metalna kućišta smeštena između gornjih i donjih krila. Pored motora u njima su bili smešteni hladnjak za rashladnu tečnost, hladnjak za ulje i rezervoari za gorivo i ulje. Motori su bili okrenuti u smera kretanja aviona pa su na vratilima motora bile postavljene drvene dvokrake vučne elise. Iznad motora su bili pričvršćeni hladnjaci za rashladnu tečnost motora.

Krila su bila klasične drvene konstrukcije sa dve ramenjače relativno tankog profila presvučena impregniranim platnom. Oblik krila je bio pravougaoni, a dimenzije gornjih i donjih krila su bile iste. Krila su između sebe bila povezana sa svake strane krila sa po tri para drvenih upornica i zatezačima od čelične žice. Krilca za upravljanje avionom su se nalazila i na gornjim i donjim krilima. Veza između krilaca je bila kruta. Krila su bila opremljena šarkama što je omogućavalo da se sklope za skladištenje aviona u hangar. Rep aviona se sastoji od jednog horizontalnog stabilizatora na čijim se krajevima nalaze vertikalni stabilizatori. Svi stabilizatori kao i kormila pravca i visine su napravljeni kao i krila, drvene konstrukcije presvučene platnom.

Stajni trap: umesto točkova avion je bio opremljen parom plovaka koji su mu omogućavali da avion sleće i poleće sa vodenih površina. Nosači plovaka su bili rešetkasta konstrukcija napravljena od čeličnih cevi.

Naoružanje: Avion je bio naoružan sa dva mitraljeza Parabelum kalibra 7,9 mm. Jedan mitraljez je bio postavljen u kljun aviona za zaštitu aviona iz prednje sfere a drugi se nalazio kod drugog strelca koji je sedeo iza pilota, bio je okrenut ka repu aviona i zadatak mu je bio zaštita aviona sa zadnje sfere. Svaki od mitraljeza bio je snabdeven sa po 500 metaka. Pored ovoga avion je bio naoružan jednim torpedom dimenzija 450 mm i maksimalne težine 726 kg. Torpedo je bilo zakačeno za trup aviona između plovaka. Kod bombarderske varijante avion je mogao da ponese oko 300 kg bombi.

Varijante

uredi
  • WD.14 - Dvomotorni torpedni bombarder
  • WD.20 - Dvomotorni izviđački avion velikog doleta, WD.14 - sa dodatnim rezervoarima; napravljena tri aviona.
  • WD.22 - Četvoromotorni izviđački avion velikog doleta, to je u stvari avion WD.14, pogonjen sa dva vučna motora Mercedes D.III snage 2 h 160 KS (120 kW) i dva potisna motora Mercedes D.I snage 2 h 100 KS (75 kW), smeštenih u gondole na donjim krilima u tandemskom rasporedu (jedan iza drugog); napravljena dva aviona.

Operativno korišćenje

uredi

Letelica je ušla u upotrebu u januaru 1917. godine na Severnom moru. Prvih 16 isporučenih aviona prvobitno je korišćeno u vazdušnim izviđačkim misijama velikog dometa, dok su od 25. marta 1917. godine bile operativni kao torpedni avioni. Tokom operacija kao torpedni avion potopljena su tri trgovačka broda a jedan avion je oboren protivavionskom vatrom.

U međuvremenu, WD 14 je korišćen u nekoliko ratnih operacija, međutim, njegove performanse nisu bile zadovoljavajuće. Zbog karakteristika korišćenih torpeda, predviđen je let na nadmorskoj visini između 6 i 9 m od površine mora, a zatim oslobađanje torpeda na 600 m od cilja, čineći avion i posadu izuzetno ranjivim na neprijateljsku vatru, sa konkretnom mogućnošću velikih gubitaka aviona i posada, tako da je komanda carske mornarice procenila takve gubitke neopravdanima.

Od kraja 1917. godine odlučeno je da se letelici dodeli druga uloga: umesto torpeda opremljena je dodatnim rezervoarom za gorivo, i korišćena je u vazdušnim izviđačkim misijama velikog dometa iznad Severnog mora, umesto sporih i ranjivih dirižabala[2].

Austrougarska mornarica je koristila ovaj avion za izviđanja na Jadanskom moru kao i na Italijanskom i Balkanskom ratištu[3].

Zemlje koje su koristile ovaj avion

uredi

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Kroschel, Günter; Stützer, Helmut (1994). Die Deutschen Militärflugzeuge 1910-1918. (na jeziku: (jezik: nemački)). Herford: Mittler. ISBN 3-89350-693-4. 
  2. ^ http://seawarpeace.ru/deutsch/seaplane/01_main/gotha_wd14.html
  3. ^ Petrović & Đokić 1993, str. 246

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi