Graver je zanatlija koji se bavi graviranjem odnosno onaj koji ukrašava predmete izrađene od različitih materijala uz pomoć preciznih ručnih i mašinskih alata ili hemijskim putem, a primenjuje i druge tehnike kao što su intarzija i inkrustracija.[a] Graveri mogu izrađivati i precizne alate za različite namene u industriji, kao i pečate.[b] Koriste znanja iz istorije umetnosti, kaligrafije, teorije forme i slična. Za ovaj kreativan posao je, između ostalog, veoma bitna preciznost, ali i zaštita na radu, prvenstveno nošenje zaštitnih naočara.

Graver tokom rada mora koristiti zaštitnu opremu
Različiti alati za ručno graviranje
Savremeni alat za ručno graviranje
Laserski izgravirana staklena skulptura molekula kofeina

Graverski zanat izučava se u umetničkim školama i na specijalističkim kursevima. Na kursevima se uglavnom izučava graviranje jedne vrste materijala i takvi kursevi traju kraće, oko tri meseca,[1] dok u umetničkim školama obrazovni profil graver obuhvata sve vrste umetničkog graviranja, a nastavni program se realizuje tokom četiri godine.

Graverski zanat je svuda u svetu cenjen i dobro plaćen, posebno kada je reč o ručnom graviranju i unikatnim proizvodima.[2]

Etimologija uredi

„Gravura” je galicizam, odnosno tuđica u srpskom koja potiče iz francuskog jezika (gravure - gravura, graveur - graver).[3]

Istorija uredi

Ljudi su oduvek imali potrebu da ukrašavaju predmete koje koriste u svakodnevnom životu. Najstariji pronađeni gravirani predmet je školjka, pronađena u Trinilu na Javi, koja datira između 540.000 i 430.000 godine p. n. e.[v][4] Praistorijske gravure pronađene su i na mnogim drugim upotrebnim predmetima, kakvi su ljuske nojevih jaja, korišćene kao posude za vodu, iz Južne Afrike.[5] Graviranje na kostima i slonovači bila je važna tehnika u paleolitskoj umetnosti, a veći ugravirani petroglifi iz mnogih perioda praistorije mogu se naći na stenama širom sveta.

U antičkom periodu, već početkom prvog milenijuma p. n. e. javljaju se plitke gravure na metalu, najčešće na nakitu. Istovremeno se javljaju i rezbareni dragulj, izrezbareno ili gravirano poludrago kamenje, važna mala umetnička forma u antičkom svetu koja je ostala je popularna sve do 19. veka.

U 1. veku nove ere pojavljuje se gravirano staklo i do 4. veka ovaj zanat već je razvijen u urbanim centrima kakvi su tada bili Keln ili Rim. Motivi su u početku bili zasnovani na grčkoj mitologiji,[6] a kasnije su postale popularne scene lova i cirkusa, kao i slike preuzete iz Starog i Novog zaveta.[7]

U srednjem veku zlatari koriste gravure za ukrašavanje metalnih predmeta. Veruje se da su oni počeli da štampaju svoj dizajn da bi ga sačuvali, iz čega su, u 15. veku u Nemačkoj, a ubrzo i u Italiji, nastali prvi bakrorezi. Mnogi rani graveri bili su upravo zlatari. Prvi i najveći period graviranja bio je od 1470. do 1530. godine, a najpoznatiji majstori Martin Šongauer, Albreht Direr i Lukas van Lejden. Do 19. veka većina gravura je bila namenjena komercijalnoj ilustraciji. Pre pojave fotografije graviranje se koristilo za reprodukciju drugih oblika umetnosti, na primer slika. Početkom 20. veka gravure su i dalje bile uobičajene u novinama i mnogim knjigama jer su bile jeftinije za štampu od fotografija. Graviranje je korišćeno i u izradi poštanske marki, a tokom 18. veka pojavili su se i gravirani novčići.

Graverski zanat aktuelan je i danas.[8] Sredinom 20. veka dolazi do renesansa u ručnom graviranju. Pronalaskom pneumatskih sistema za ručno graviranje umetnost i tehnike ručnog graviranja postale dostupnije. U 20. veku procvat je doživelo lasersko graviranje, a danas se kao najsavremenija metoda ističe CNC graviranje (CNC — Computer Numerical Control).[9]

Materijali, tehnike i motivi uredi

Gravurama se ukrašavaju površine izrađene od različitih materijala: plemenitih metala, stakla, kamena, drveta, kože i drugih. Graver urezuje različite motive ili tekstove uz pomoć preciznih ručnih i mašinskih alata ili hemijskim putem, polazeći od prethodno pripremljenog crteža. Ovakvi ukrasi izrađuju se na:

Kod ukrašavanja drvenih površina primenjuju se i druge tehnike kao što su intarzija i inkrustracija.

Motivi koji se najčešće graviraju su grbovi, inicijali, motive iz prirode - biljke i životinje, rozete na staklu ili kamenu i druge oblike i šare.[2]

Napomene uredi

  1. ^ Intarzija i inkrustracija su tehnike kojima se u površinu nekog predmeta dodaju umeci od različitih materijala. Intarzija se radi na drvetu, a inkrustracija na različitim materijalima.
  2. ^ Zanatlija koji se bavi isključivo izradom pečata naziva se pečatorezac.
  3. ^ Na ovom nalazištu otkriveni su i ostaci prvog Homo erektusa

Reference uredi

  1. ^ „Kurs za staklogravera”. Akademija Oxford. Pristupljeno 5. 3. 2023. 
  2. ^ a b v „Obrazovni profil GRAVER”. Škola primenjenih umetnosti Šabac. Pristupljeno 5. 3. 2023. 
  3. ^ Vujaklija, Milan (1986). Leksikon stranih reči i izraza. Beograd: Prosveta. str. 180. COBISS.SR 30905103
  4. ^ Gruber, Karl (4. 12. 2014). „World's oldest engraving discovered”. Australian geographic. Pristupljeno 5. 3. 2023. 
  5. ^ Texier, Pierre-Jean; Porraz, Guillaume; Parkington, John; Rigaud, Jean-Philippe; Poggenpoel, Cedric; Miller, Christopher; Tribolo, Chantal; Cartwright, Caroline; Coudenneau, Aude; Klein, Richard; Steele, Teresa; Verna, Christine (2010). „A Howiesons Poort tradition of engraving ostrich eggshell containers dated to 60,000 years ago at Diepkloof Rock Shelter, South Africa”. Proceedings of the National Academy of Sciences. 107 (14): 6180—6185. PMC 2851956 . PMID 20194764. doi:10.1073/pnas.0913047107 . 
  6. ^ Caron, B., A Roman Figure-Engraved Glass Bowl. Metropolitan Museum Journal, 1993. 28: p. 47–55.
  7. ^ Fleming, S.J., Roman Glass; reflections on cultural change. 1999, Philadelphia: University of Pennsylvania Museum of Archaeology and Anthropology.
  8. ^ Elaborate Floral Scrollwork Engraved on Coins by Shaun Hughes embellishing existing coin faces with different styles of floral scrollwork (2016). Pristupljeno 7. 3. 2023.
  9. ^ a b „GRAVIRANJE”. Sistem CD. Pristupljeno 7. 3. 2023. 

Spoljašnje veze uredi