Граптолити

Graptoliti su bile morske životinje koje su živele tokom donjeg paleozoika. Veoma su bile česte u morima ordovicijuma i silura.

Graptoliti
Vremenski raspon: donji paleozoik
Fosil graptolita Tetragraptus fruticosus iz doba ordovicijuma, nađen u Australiji
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Redovi

Morfologija uredi

Graptoliti su živeli u kolonijama koje su slobodno plivale, bez obzira što su imale čvrste delove, odnosno ljušturu. Jedinke su bile sitne, retko duže od nekoliko milimetara, ali su kolonije mogle da dostignu znatnu dužinu.[1] Osnivanje kolonije je započinjala jedna jedinka, zoid. Ostale su nastajale pupljenjem od nje, čineći nerazgranatu ili razgranatu koloniju (tzv. rabdozom). Naime, njihov hitinski skelet imao je glavnu granu (tzv. virgulu) od koje su polazile druge grane (stipe) duže i od metra u vidu peruške. Jedinke su bile smeštene na ivici grana, u posebnim ležištima u kupastim tekama i bile u vezi jedne sa drugima preko izuzetno uzanih kanala koji su prolazili kroz čitav skelet. Hitinski skelet se zapravo sastojao od dva sloja- unutrašnjeg i spoljašnjeg.[2] Kolonije su imale različite oblike: poput grupe grančica ili u obliku lista, a neke su ličile na viljušku, točak, ili pak paukovu mrežu.[1] Svaka jedinka je imala jedan perjast organ lofofor koji je služio za hvatanje hrane.[3]

Način života uredi

Naučnici veruju da su graptoliti plivali u moru ili bili deo tadašnje planktonske zajednice, zahvaljujući organu za plutanje sa kojeg su visili kraci kolonije. Postoje i mišljenja da su bili sesilni, celog života ili samo dok je kolonija bila mlada.[2][3]

Razmnožavanje uredi

Veoma je verovatno da se začetak kolonije stvarao polnim putem, iz zigota. Začetak kolonije se naziva sikula, trouglastog ili kupastog oblika. Sve nove jedinke u koloniji nastajale su pupljenjem, dakle bespolno.[2][3]

Fosilni ostaci uredi

Zbog čvrstih delova koje su posedovali, graptoliti su ostavili mnoštvo fosila. Nalazišta ovih fosila su veoma značajna za paleontološka istraživanja, jer zahvaljujući njima moguće je steći približnu predstavu o tome koja su klimatska područja postojala u vreme paleozoika. Mogu se nazvati geološkim reperima, zahvaljujući brzini njihove evolucije i kosmopolitskom rasprostranjenju.[3] U većini slučajeva, fosili graptolita se nalaze kao tanki slojevi karbonatnog materijala po krovnim škriljcima. Ime graptolit znači „ispisan kamen“ jer su nalaženi njihovi obrisi na kamenju. U početku su naučnici mislili da pronalaze fosile biljaka ili čak kristale koji se prirodno stvaraju u sedimentima stena. Kasnije, nađeni su i trodimenzionalni fosili koji su odagnali sve sumnje i omogućili izučavanje unutrašnje građe kolonija ovih životinja.[2]

Klasifikacija uredi

Iako im kolonije nastaju slično kao kod današnjih korala, naučnici graptolite svrstavaju u Hemichordata pošto imaju neke zajedničke osobine sa današnjim pterobranhijama.[2][1] Po jednoj klasifikaciji, graptoliti se dalje dele na dve grupe: granate dendroide i prave graptolite graptoloide. Različite rodove graptolita možemo razlikovati prema obliku i rasporedu ležišta (teka) i tipu grananja kolonije. Diplograptus je imao dvobočno simetričan rabdosom. Kod Didymograptus dve grane su bile pod različitim uglom, a teke koso postavljene. Phyllograptus je imao četiri niza teka.[3]

Izvori uredi

  1. ^ a b v Berni D. 2001. Velika enciklopedija dinosaurusa. Zmaj. Novi Sad.
  2. ^ a b v g d Grupa autora, 2003. Atlas fosila i minerala. Kreativni centar: Beograd.
  3. ^ a b v g d Grupa autora. 1982. Ilustrovana enciklopedija Priroda. Vuk Karadžić. Beograd.

Spoljašnje veze uredi