Grigorije Akragantski

Prepodobni Grigorije (559630) je bio episkop Agrigenta od 590. do najmanje 603. godine i savremenik pape Grgura I. Pominje se u dva sveta žitija i mogući autor komentara Knjige Propovednika.

Grigorije Akragantski

Biografija uredi

Prema njegovm žitiju, Grigorije je rođen u blizini Agrigenta na Siciliji 559. godine [1]. Majka mu se zvala Teodota [2]. Sa osamnaest godina, otišao je na hodočašće u Svetu zemlju, putujući preko Kartagine u Tripoli [3]. Umalo ga je prodao u ropstvo brodovlasnik u Kartagini. Izveštaj o njegovim putovanjima u njegovoj biografiji ima romantičan karakter i čini se da je uticao na Gregentijev život u 10. veku.

Dok je bio u Jerusalimu, rukopoložen je za đakona od strane patrijarha Makarija II (oko  563 – ok. 575) . U Agrigento se vratio preko Carigrada i Rima. Godine 590. dve frakcije sa svojim odgovarajućim kandidatima za upražnjenu stolicu Agrigenta otputovale su u Rim da traže papinu odluku. Papa Grgur je zaobišao oba kandidata i posvetio Grigorija. Pronađen je kako se krije u monaškom vrtu pokušavajući da izbegne visoku funkciju na koju ga je Papa izabrao [4].

Žitije pripisuje Grigoriju klasično obrazovanje, iz retorike i teologije. Kažu da je mnogo puta čitao Žitije Vasilija Kesarijskog i Stradanje svetih Makaveja. Na zahtev jednog episkopa, tumačio je spise Grigorija Nazijanskog za grupu đakona. Biograf ga veliča kao drugog Zlatousta . Čudom je umeo da stalno posti. Takođe je zaslužan za činjenje čudesnih isceljenja.

591. godine, Grigorije je bio lažno optužen za prestup i zatvoren je. Prema žitiju, tužioci su bili izvesni Sabin i Krescencije. Papskim pismom iz avgusta 591. naređeno mu je da se zajedno sa biskupima Katanije i Palerma pojavi pred ipođakonom Petrom, papskim agentom. U novembru 592. godine, papa je pisao epikopu Maksimijanu iz Sirakuze zahtevajući da bez odlaganja pošalje Grigorijeve optužbe i neku dokumentaciju u Rim. U ovom pismu papa se poziva na pismo koje je uputio Grigoriju koje nije sačuvano. Neki izvori navode da je on svrgnut sa svoje stolice 594. godine, ali papa u pismu oslovljava Grigorija kao episkopa u januaru 603. [5]. Prema nekim izvorima, preminuo je 630. godine.

Izvori uredi

  1. ^ MARKUS, ROBERT A. (2006-03-30). The letters of Gregory the Great, I: Books 1–4; II: Books 5–9; III: Books 10–14. Trans., intro. and notes by John R. C. Martyn. (Medieval Sources in Translation, 40.) Pp. xi+322; x+323–712; xi+713–962. Ontario: Pontifical Institute of Mediaeval Studies, 2004. $94.95 (set) (paper). 0 88844 290 4; 0316 0874”. The Journal of Ecclesiastical History. 57 (2): 322—324. ISSN 0022-0469. doi:10.1017/s0022046906357302. 
  2. ^ Berger, Albrecht, ur. (2006-12-31). „Life and Works of Saint Gregentios, Archbishop of Taphar”. doi:10.1515/9783110911060. 
  3. ^ Jeffreys, Elizabeth (2004). „Alexander Kazhdan in collaboration with Lee E. Sherry and Christine Angelidi, A History of Byzantine Literature (650–850)”. Byzantinische Zeitschrift. 97 (1). ISSN 0007-7704. doi:10.1515/byzs.2004.214. 
  4. ^ MARKUS, ROBERT A. (2006-03-30). The letters of Gregory the Great, I: Books 1–4; II: Books 5–9; III: Books 10–14. Trans., intro. and notes by John R. C. Martyn. (Medieval Sources in Translation, 40.) Pp. xi+322; x+323–712; xi+713–962. Ontario: Pontifical Institute of Mediaeval Studies, 2004. $94.95 (set) (paper). 0 88844 290 4; 0316 0874”. The Journal of Ecclesiastical History. 57 (2): 322—324. ISSN 0022-0469. doi:10.1017/s0022046906357302. 
  5. ^ Lanzoni, Francesco (1927). Le diocesi d'Italia dalle origini al principio del secolo VII (an. 604). Stabilimento Grafico F. Lega. OCLC 219857524.