Gnjilan je naselje grada Pirota u Pirotskom okrugu. Prema popisu iz 2011. ima 2520 stanovnika (prema popisu iz 2002. bilo je 2478 stanovnika).

Gnjilan
Gnjilan
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPirotski
GradPirot
Stanovništvo
 — 2011.Rast 2520
Geografske karakteristike
Koordinate43° 09′ 26″ S; 22° 33′ 11″ I / 43.157333° S; 22.553° I / 43.157333; 22.553
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina367 m
Gnjilan na karti Srbije
Gnjilan
Gnjilan
Gnjilan na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj18309
Pozivni broj010
Registarska oznakaPI

Prošlost uredi

Gljilan je 1879. godine imao 87 kuća sa 532 duše, među kojima nije bilo pismene osobe a broj poreskih glava iznosio je 115.[1]

Gnjilan se nalazi zapadno od Pirota, na oko 2-3 kilometra, gotovo kao njegov sastavni deo. Povezan je asfaltnim putem i ima dobre autobuske veze. Na njegovom ataru su rasadnik i pirotska bolnica. Zaštićen je Belavom od hladnih severnih vetrova i izložen suncu čitavog dana.

 
Domaćički tečaj u Gnjilanu

O nastanku sela i njegovom imenu nema legendi ali može da se pretpostavi da je ime nastalo od stare srpske reči gnjila, što znači „glina“, koje u atarima Gnjilana i susednih sela ima u izobilju i koju koriste nadaleko poznati lončari iz ovih sela. Po njoj su inače dobili ime Gnjilane, Gnjionik, Gnjilište i druga mesta. Deo atara odgovara sitnom stočarstvu, pa je više od jedne trećine domaćinstava imalo pojate. Gnjilan je od davnina čuven po velikim površinama pod vinogradima i po najboljem grožđu i vinu. Oranične površine su pogodne za vinogradarstvo, voćarstvo, ratarstvo i povrtarstvo. Tržišni viškovi su grožđe, vino, rakija, arpadžik. Oskudicu u ogrevnom drvetu su rešavali sa Lužničanima razmenom grožđa za drva. Veliki broj stanovnika, a malo zemlje, pa su oskudica i siromaštvo bili prisutni u velikom broju domaćinstava.

 
Učenici škole u Gnjilanu 1910. godine

Bilo je mnogo zanatlija u ovom naselju: desetak lončara, pa opančari, krojači, kacari, kolari, kovači, bravari. Bilo je pet do šest rabadžija i nekoliko fijakerdžija a mnogi su išli u pečalbu. Blizina Pirota olakšava prodaju tržišnih viškova i lakši dolazak do novca od prilike do prilike. Selo ima desetak bunara (Klisursći, kod Duplju, Vovsći, Tričkov bunar, bunar na širintu, Džunćin, Čačin, Gospodinsći i Vlatkov bunar) i izvorsku vodu sa desetak česama (Kod školu, kod Zadrugu, Tričkova, Ćućurkova /Čučurćina, Klisurska, Alćevac, Taratorova, Popazova, Bajir češma prema Krajište), ali se često javljala oskudica u vodi pre nego što je priključeno na seoski vodovod. Vodenice na Kosturskoj reci su čitave godine radile (Popazova / Potina, Tornjina i Vlatkova / Kikina i Selimova sa tri, a Golubova sa jednim vitlom).

 
Pogled iz daljine na selo

Delovi sela: Donja i Gornja Mala.

 
Kuće pored puta na ulazu u Pirot

Demografija uredi

 
Deo sela

U naselju Gnjilan živi 1960 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 37,6 godina (37,2 kod muškaraca i 38,1 kod žena). U naselju ima 774 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,20.

 
Selo 2022.godine

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 1.342
1953. 1.353
1961. 1.341
1971. 1.453
1981. 1.474
1991. 2.143 2.124
2002. 2.478 2.527
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
2.366 95,48%
Romi
  
73 2,94%
Jugosloveni
  
2 0,08%
Crnogorci
  
1 0,04%
Hrvati
  
1 0,04%
Mađari
  
1 0,04%
nepoznato
  
14 0,56%
Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ "Otadžbina", Beograd 1880. godine
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura uredi

  • Dragoljub Zlatković, Mikrotoponimija sliva Rasničke reke i Kosturske reke, Pirotski zbornik br.35-36, 2011

Spoljašnje veze uredi