Dab je uticajan i internacionalno značajan muzički žanr.[1] Iako se ovaj termin danas koristi i za remiksovanje i rearanžiranje uglavnom rok ili dens snimaka, dab originalno podrazumeva komplektnu rekonstrukciju, proces u kome se postojeća pesma ogoli do svog osnovnog ritmičkog skeleta, da bi se zatim iznova izgradila. Dobra dab pesma nije samo poznata melodija sa gomilom zvučnih efekata, već delo koje sa punim pravom može da se nazove originalnim.[2]

Neprikosnoveni kralj daba je, kako mu i samo ime kaže, King Tabi. Više od bilo kog drugog muzičara ili producenta koji je eksperimentisao sa dabom 70-ih i 80-ih, King Tabi je doveo ovu muzičku formu do granica njenih mogućnosti, kako zvučno tako i tehnički. Čitave generacije budućih producenata učili su od njega zanat, direktno ili preko njegovih snimaka, a jednako je impresivna i lista muzičara koji su sa njim sarađivali.

King Tabi je bio taj koji je i razvio proces dabinga, radeći 1968. u studiju Djuk Reida. Već dosta ranije postalo je normalno da B-strane ploča sadrže instrumentale nastale utišavanjem vokala originalnih numera. Ovo je značilo uštedu jer je bila potrebna samo jedna pesma da bi se izdala ploča. King Tabi je otišao daleko dalje - od originalne pesme on je ostavljao samo ritam, skidao je vokale i zamenjivao ih sa bilo čim što bi mu palo napamet, ubacujući različite zvučne efekte, sve vreme pojačavajući ili utišavajući bas liniju, stvarajući ono što će se kasnije označiti kao dab.

Dab je doneo i upotrebu do tada nepoznatih instrumenata u regeu. August Pablo je sa svojom melodikom postao jedan od najtraženijih muzičara toga vremena. Ali ono što čini osnovu daba je bas-gitara i to pojačana do maksimuma.

Drugi producenti 70-ih, kao što su Pablo, Li Peri, Holnes i Kejt Hadson samo su nastavili tamo gde je Tabi stao. Uskoro su se pojavili dabovi dabova i dabovi dabova dabova. To je još uvek bilo vreme skromne i primitivne opreme za snimanje, poznati perijev studio Blek Ark bio je opremljen miksetom sa samo četiri kanala, ali je ipak uspeo da proizvede neke od najboljih dabova svih vremena. Svoj vrhunac dab doživljava sredinom 70-ih, kada je svaki izdati rege album obavezno imao i svoju verziju u dabu. Kako je tehnologija postepeno napredovala čini se da je kvalitet dab izdanja opadao. Naravno, ima i izuzetaka kao što su Sajentist, Princ Džemi i Slaj & Robi koji su održali dab zvuk tokom 80-ih. Ejdrijan Šervud i Nil „Ludi Profesor“ Frejzer uveli su dab u 90-te, ali danas je dab daleko prevazišao svoje granice, sve više stupajući u fuziju sa drugim muzičkim pravcima.

Reference uredi

  1. ^ A History of Rock Music: 1951–2000, pp. 120
  2. ^ Chris Roberts, Heavy Words Lightly Thrown: The Reason Behind Rhyme, Thorndike Press,2006 ISBN 978-0-7862-8517-4

Literatura uredi

  • Du Noyer, Paul (2003). „Dub”. The Billboard Illustrated Encyclopedia of Music. New York City: Billboard Books. str. 356-357. ISBN 978-0-8230-7869-1. 
  • Veal, Michael E. (2007). Dub: Songscapes and Shattered Songs in Jamaican Reggae. Middletown: Wesleyan University Press.
  • David Toop (septembar 2004). „Replicant: On Dub”. Ur.: Cox, Christoph; Warner, Daniel. Audio Culture: Readings in Modern Music. Continuum. str. 355—356. ISBN 0826416152. 

Spoljašnje veze uredi