Dabar ili bobar (lat. Castor) je rod koji uključuje 2 živuće vodene i kopnene životinjske vrste (evropski i kanadski dabar), koje su najveći glodari severne hemisfere.[2][3] Dabrovi su poznati po izgradnji brana, kanala i loža (domova). Oni su druga po veličini vrsta glodara na svetu (nakon kapibara). Njihove kolonije grade jednu ili više brana kako bi se osigurala mirna, duboka voda kojom se štite od predatora, kao i da bi mogli da prenose plutajuću hranu i građevinski materijal. Severnoamerička populacija dabrova bila je nekad veća od 60 miliona, dok je 1988. imala 6–12 miliona. Ovaj pad populacije rezultat je ekstenzivnog lova dabrova zbog krzna, radi žlezda koje se koriste pri izradi lekova i parfema, i zbog toga što obaranje drveća i plavljenje vodenih puteva mogu da ometaju upotrebu zemljišta za druge namene.[4]

Dabar
Vremenski raspon: 24–0 Ma
Kasni Miocen – danas
Kanadski dabar (Castor canadensis)
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Red: Rodentia
Porodica: Castoridae
Rod: Castor
Line, 1758
Tipska vrsta
Castor fiber[1]
Linnaeus, 1758
Vrste

C. canadensis – severnoamerički dabar
C. fiber – evroazijski dabar
C. californicus
C. praefiber
C. neglectus

Areali dve živuće vrste dabra
  evropski dabar (Castor fiber)
  kanadski dabar (Castor canadensis)

Opis uredi

Zbijeno i krupno telo mu je pokriveno gustim crvenkastosmeđim krznom. Ima kratke noge, a na svakoj šapi ima po pet prstiju. Prsti na prednjim šapama imaju oštre kandže koje koriste za kopanje, pridržavanje hrane, prenošenje mulja i pruća. Prsti na zadnjim šapama su spojeni plovnom kožicom. Rep mu je snažan, odozgo spljošten kao veslo, bez dlake i pokriven ljuskama. Koristi mu kao kormilo pri plivanju, a i kao oslonac dok na suvom glođe drvo. Na glavi iz masnog krzna vire mu male, okrugle uši.

Dužinom tela doseže 90 centimetara, rep mu je dug oko 35 centimetara. Težak je oko 35 kilograma. Iz skrovišta iskopanog u obali ili sagrađenog od granja i stabala sa izlazom ispod površine vode, izlazi uglavnom preko noći. Dabrovi vešto obaraju stabla i grade brane da bi sebi obezbedili zalihe hrane i dom na sigurnom. Za obaranje drveća koriste svoje oštre sekutiće kao dleto za odvaljivanje iverja od stabla.

Veoma je oprezna i plašljiva životinja. Na tlu je spor i trom, pa najveći deo života provede u vodi. Odlično pliva i roni. A kada zaroni, njegove uši i nozdrve se automatski zatvaraju, pa može ostati pod vodom oko 15 minuta. Živi sam ili u manjim grupama. Kada je uznemiren, dabar upozorava na opasnost udarajući repom o površinu vode.

Razmnožavanje uredi

U toku leta okoti najčešće tri mladunca.

Ishrana uredi

Hrani se isključivo biljnom hranom: lišćem, biljnim sokovima i korom stabala.

Stanište uredi

Živi uz mirne vode, rečne rukavce i jezera sa obalama obraslim listopadnom šumom i grmljem. Živi u istočnoj Evropi, Rusiji i Kanadi. Ponovo je naseljen u Skandinaviji i Francuskoj. Zbog cenjenog krzna gotovo je istrebljen.

Prirodni neprijatelji uredi

Prirodni neprijatelji dabra su vuk, ris, žderavac, kojot, medved i puma.[5]

Taksonomija uredi

Severnoamerički dabar (Castor canadensis)
Evroazijski dabar (Castor fiber)

U današnje vreme postoje dve vrste: severnoamerički dabar (Castor canadensis) i evroazijski dabar (C. fiber). Evroazijski dabar je nešto duži sa izduženom lobanjom, trouglastim nosnim šupljinama — za razliku od četvrtastih kod severnoameričkih vrsta — svetlije boje krzna i užim repom.[6]

Karl Line je skovao naziv roda Castor 1758;[7] on je takođe skovao specifični epitet (vrste) fiber.[8] Nemački zoolog Hajnrih Kul skovao je naziv C. canadensis 1820. godine.[9] Međutim, nije potvrđeno da su odvojene vrste sve do 1970-ih kada su hromozomski dokazi postali dostupni. (Evroazijska vrsta ima 48 hromozoma, naspram severnoameričke sa 40.) Pre toga, mnogi su ih smatrali istom vrstom.[10][11] Razlika u broju hromozoma sprečava njihovo ukrštanje.[12] Klasifikovano je 25 podvrsta za C. canadensis i devet za C. fiber.[8][9]

Evolucija uredi

Castorimorpha
Castoroidea
Castoridae

Agnotocastor coloradensis

Agnotocastor praetereadens

Anchitheriomys sp.  

Castorinae (moderni dabrovi)  

Castoroidinae  

Agnotocastor sp.

Migmacastor procumbodens

Palaeocastorinae  

Geomyoidea

Heteromyidae (kengurski pacovi i srodnici)  

Geomyidae (goferi)  

Filogenija postojećih i izumrlih srodnika savremenih dabrova na osnovu genetike i morfologije.[13][14]

Dabrovi pripadaju podredu glodara Castorimorpha, zajedno sa Heteromyidae (kengurski pacovi i kengurski miševi), i goferima. Savremeni dabrovi su jedini postojeći članovi porodice Castoridae. Oni su nastali u Severnoj Americi u kasnom eocenu i kolonizovali Evroaziju preko Beringovog kopnenog mosta u ranom oligocenu, poklapajući se sa Grande Coupure, vremenom značajnih promena u životinjskim vrstama pre oko 33 miliona godina.[15][16]

Bazalniji kastoridi su imali nekoliko jedinstvenih karakteristika; složenija okluzija između obraznih zuba, paralelni redovi gornjih zuba, pretkutnjaci su tek nešto manji od kutnjaka, prisustvo trećeg seta pretkutnjaka (P3), otvor u stubu unutrašnjeg uva, glatka palatinska kost (sa nepčanim otvorom bliže zadnjem kraju kosti) i duža njuška. U većoj meri izvedeni kastoridi imaju manje složenu okluziju, gornje zubne redove koji stvaraju „V”-oblik prema pozadi, veće druge pretkutnjake u poređenju sa kutnjacima, odsustvo trećeg seta premolara i otvora za uzengije, više užljebljena palatina (sa otvorom pomerenim ka napred ), i smanjen incizivni foramen. Članovi potfamilije Palaeocastorinae pojavili su se u kasnom oligocenu Severne Amerike. Ova grupa se sastojala prvenstveno od manjih životinja sa relativno velikim prednjim nogama, spljoštenom lobanjom i smanjenim repom, što je sve odlike fosorijalnog (kopačkog) načina života.[16]

U ranom miocenu (pre oko 24 miliona godina), kastoridi su razvili poluvodeni način života. Članovi potporodice Castoroidinae smatraju se sestrinskom grupom modernih dabrova, a uključuju divove poput Castoroides iz Severne Amerike i Trogontherium iz Evroazije.[14][16] Procenjuje se da je Castoroides imao dužinu od 1,9–2,2 m i težinu od 90–125 kg.[17] Fosili jednog roda u Castoroidinae, Dipoides, pronađeni su u blizini gomila sažvakanog drveta,[14] iako se čini da je bio inferiorniji drvoseča u poređenju sa Castor. Istraživači sugerišu da su savremeni dabrovi i Castoroidinae imali zajedničkog pretka koji je jeo koru. Izgradnja brana i prenoćišta se verovatno razvila iz jedenja kore i omogućila dabrovima da prežive u oštrim zimama subarktika. Ne postoje ubedljivi dokazi da se ovo ponašanje javlja kod vrsta koje nisu u rodu Castor.[18]

Rod Castor verovatno potiče iz Evroazije.[19] Najraniji fosilni ostaci C. neglectus su pronađeni u Nemačkoj i datirani na pre 12–10 miliona godina.[20] Studije mitohondrijalne DNK postavljaju zajedničkog pretka dve žive vrste na pre oko 8 miliona godina. Preci severnoameričkog dabra su mogli da pređu Beringov kopneni most pre oko 7,5 miliona godina.[19] Moguće je da se Castor takmičio sa članovima Castoroidinae, što je dovelo do diferencijacije niša.[21] Fosilna vrsta C. praefiber je verovatno bila predak evroazijskog dabra.[22] C. californicus iz ranog pleistocena Severne Amerike bio je sličan, ali veći od postojećeg severnoameričkog dabra.[23]

Vrste uredi

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ International Commission on Zoological Nomenclature (1922). „Opinion 75. Twenty-Seven Generic Names of Protozoa, Vermes, Pisces, Reptilia and Mammalia Included in the Official List of Zoological Names”. Smithsonian Miscellaneous Collections. 73 (1): 35—37. 
  2. ^ Helgen, K.M. (2005). "Genus Castor". In Wilson, D.E.; Reeder, D.M. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd ed.). pp. 842–843.
  3. ^ Helgen, K.M. (2005). „Genus Castor. Ur.: Wilson, D.E.; Reeder, D.M. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd izd.). Johns Hopkins University Press. str. 842—843. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494. 
  4. ^ Nowak, Ronald M. 1991. pp. 364–367. Walker's Mammals of the World Fifth Edition, vol. I. Johns Hopkins University Press, Baltimore.
  5. ^ Velika enciklopedija životinja, (2001) Mihalj Mikeš. ISBN 978-86-489-0303-7.
  6. ^ Runtz 2015, str. 22–25.
  7. ^ „Castor”. Integrated Taxonomic Information System (ITIS). Arhivirano iz originala 11. 11. 2020. g. Pristupljeno 21. 9. 2020. 
  8. ^ a b „Castor fiber”. ITIS. Arhivirano iz originala 3. 11. 2020. g. Pristupljeno 21. 9. 2020. 
  9. ^ a b „Castor canadensis”. ITIS. Arhivirano iz originala 3. 11. 2020. g. Pristupljeno 21. 9. 2020. 
  10. ^ Poliquin 2015, str. 79–80.
  11. ^ Busher, P.; Hartman, G. (2001). „Beavers”. Ur.: MacDonald, D. W. The Encyclopedia of Mammals (2nd izd.). Oxford University Press. str. 590–593. ISBN 978-0-7607-1969-5. 
  12. ^ Lahti, S.; Helminen, M. (1974). „The beaver Castor fiber (L.) and Castor canadensis (Kuhl) in Finland”. Acta Theriologica. 19 (4): 177—189. doi:10.4098/AT.ARCH.74-13 . 
  13. ^ Fabre, Pierre-Henri; Hautier, Lionel; Dimitrov, Dimitar; Douzery, Emmanuel J. P. (2012). „A glimpse on the pattern of rodent diversification: a phylogenetic approach”. BMC Evolutionary Biology. 12 (88): 88. PMC 3532383 . PMID 22697210. doi:10.1186/1471-2148-12-88. 
  14. ^ a b v Rybczynski, N. (2007). „Castorid phylogenetics: Implications for the evolution of swimming and tree-exploitation in beavers”. Journal of Mammalian Evolution. 14: 1—35. S2CID 33659669. doi:10.1007/s10914-006-9017-3. 
  15. ^ Doronina, Liliya; Matzke, Andreas; Churakov, Gennady; Stoll, Monika; Huge, Andreas; Schmitz, Jürgen (2017). „The beaver's phylogenetic lineage illuminated by retroposon reads”. Scientific Reports. 7 (1): 43562. Bibcode:2017NatSR...743562D. PMC 5335264 . PMID 28256552. doi:10.1038/srep43562 . 
  16. ^ a b v Korth, W. W. (2002). „Comments on the systematics and classification of the beavers (Rodentia, Castoridae)”. Journal of Mammalian Evolution. 8 (4): 279—296. S2CID 27935955. doi:10.1023/A:1014468732231. 
  17. ^ Swinehart, A. L.; Richards, R. L. (2001). „Paleoecology of Northeast Indiana Wetland Harboring Remains of the Pleistocene Giant Beaver (Castoroides Ohioensis)”. Proceedings of the Indiana Academy of Science. 110: 151. Pristupljeno 21. 11. 2014. 
  18. ^ Plint, Tessa; Longstaffe, Fred J.; Ballantyne, Ashley; Telka, Alice; Rybczynski, Natalia (2020). „Evolution of woodcutting behaviour in Early Pliocene beaver driven by consumption of woody plants”. Scientific Reports. 10 (13111): 13111. Bibcode:2020NatSR..1013111P. ISSN 2045-2322. PMID 32753594. doi:10.1038/s41598-020-70164-1 . 
  19. ^ a b Horn, S.; Durke, W.; Wolf, R.; Ermala, A.; Stubbe, M.; Hofreiter, M. (2011). „Mitochondrial Genomes Reveal Slow Rates of Molecular Evolution and the Timing of Speciation in Beavers (Castor), One of the Largest Rodent Species”. PLOS ONE. 6 (1): e14622. Bibcode:2011PLoSO...614622H. PMC 3030560 . PMID 21307956. doi:10.1371/journal.pone.0014622 . 
  20. ^ Samuels, J. X.; Zancanella, J. (2011). „An early Hemphillian occurrence of Castor (Castoridae) from the Rattlesnake Formation of Oregon”. Journal of Paleontology. 85 (5): 930—935. S2CID 128866799. doi:10.1666/11-016.1. 
  21. ^ Samuels, J. X.; Van Valkenburgh, B. (2008). „Skeletal indicators of locomotor adaptations in living and extinct rodents”. Journal of Morphology. 269 (11): 1387—1411. PMID 18777567. S2CID 36818290. doi:10.1002/jmor.10662. 
  22. ^ Barisone, G.; Argenti, P.; Kotsakis, T. (2006). „Plio-Pleistocene evolution of the genus Castor (Rodentia, Mammalia) in Europe: C. fiber plicidens of Pietrafitta (Perugia, Central Italy)”. Geobios. 39 (6): 757—770. doi:10.1016/j.geobios.2005.10.004. 
  23. ^ Björn Kurtén; E. Anderson (1980). Pleistocene Mammals of North America. New York: Columbia University Press. str. 236–237. ISBN 0-231-03733-3. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi