Danelag (engl. Danelaw, na temelju izraza korišćenog u Anglosaksonskoj hronici; takođe poznato i kao Danelagh; staroengleski: Dena lagu; dan. Danelagen) je područje delova današnje Engleske na kojem se primenjivalo "dansko pravo", tj. prostor koji je bio pod danskom (vikinškom) upravom. Suprotno od područja "danskog prava" stojalo je područje "mersijskog" ili "zapadnosaksonskog prava". Područje "zapadnosaksonskog prava" obuhvatalo je prostor koji se zadržao pod vlašću anglosaksonskih kraljeva. Izraz Danelag se prvi put počeo koristiti u 11. veku, iako su vikinške invazije započete u drugoj polovini 9. veka.

Vikinški upadi počinju 793. godine kada su opljačkali manastir Lindisfarn u Nortambriji. Da bi se u prvoj polovini 9. veka nastavili u Irskoj i južnoj Engleskoj. Kralj Egbert od Veseksa je uspeo da rastera hordu Danaca 838. godine. Ipak, 842. godine spaljen je London, a zimu 850-851. Danci prezimljuju u Teintu. Velika ratnička vojska iskrcala se 866. godine na istočnu englesku obalu sa namerom da osvoji i zadrži zemlju. Porazili su Nortambrijce kod Jorka 867. godine, dok su za tri godine bez velikog otpora opljačkali i zaposeli Mersiju. Ipak, Danci su poraženi kod Ašdauna 871. godine. U sledeće četiri godine Danci su uspostavili nezavisne kraljevine u Nortambriji i istočnoj Engleskoj, a zemlju podelili između sebe. Posle nekoliko pobeda nad kraljem Veseksa Alfredom Velikim (871-899), Danci su doživeli poraz kod Etendjuna 878. godine. Otada je Engleska podeljena na dve gotovo jednake polovine. Danski deo je ležao severno i istočno, a saksonska Engleska južno i zapadno od lonije koje je išla uz reku Li do njenih izvora i uzduž Volting Strita do Čestera.

Danelag je u geografskom smislu sadržao područja nekadašnje Kraljevine Nortambrije, kao i Istočne Anglije, i tzv. Pet okruga, koje odgovaraju okolini današnjih gradova Lester, Notingem, Darbi, Stamford i Linkoln. Danelag se nije dugo održao jer je i sam postao meta napada drugih Vikinga, a zatim i Anglosaksonaca, Početkom 10. veka područja Danelaga su toliko oslabila da su se stavila pod zaštitu Edvarda Starijeg (899-924), kralja ujedinjene Engleske.

Literatura uredi

  • A. L. Morton, Istorija Engleske, Sarajevo 1955.