Danilo Stojković (lekar)

Danilo Stojković je bio lekar koji je imao značajnu i ključnu ulogu u razvoju Internističke službe i koji je svoj radni vek proveo u njoj u Leskovcu i dao veliki doprinos razvoju i afirmaciji službe u posleratnom periodu, posle Drugog svetskog rata, Jedan je od osnivača Podružnice Srpskog lekarskog društva u Leskovcu i njen prvi blagajnik.

Danilo Stojković
Ime po rođenjuDanilo Stojković
Datum rođenja1914.
Mesto rođenjaDadince
DelovanjeDoktor

Biografija uredi

Rođen je u selu Dadincu kod Grdelice 1914. godine. Osnovnu školu završio je u obližnjem selu Kozaru, Gimnaziju u Leskovcu, a Medicinski fakultet u Beogradu gde je završio i specijalizaciju iz interne medicine 1953. godine i sanitetsko-oficirsku školu. Lekarski staž je obavio u Nišu. Prvo mesto službovanja bilo je Kumanovo, gde je bio VD šefa Internog i Infektivnog odeljenja Banovske bolnice.

Aprilski rat zatekao ga je kao bataljonskog lekara 46-og pešadijskog puka u Bitolju. Iz nemačkog zarobljeništva je pobegao u Tetovo, a posle toga se sklonio kod roditelja u Dadincu. Kasnije je postavljen za upravnika bolnice u Vlasotincu. Zbog saradnje sa partizanima hapšen je od strane Gestapoa 1943. godine. Pomagao je bolesnim i ranjenim partizanima, bio aktivni učesnik NOR-a, upravnik bolnice 13. korpusa NOV i POJ, zatim je bio na dužnosti šefa evakuacije ranjenika i upravnik bolnice teških ranjenika kragujevačke vojne bolnice. Na sremskom frontu je bio referent desete srpske brigade 22 divizije, a u Skoplju upravnik Sanitetske škole Pete armije. Posle demobilizacije 1946. godine došao je u leskovačku bolnicu, gde je radio na Infektivnom i Internom odeljenju. Bio je poverenik zdravstvene službe Sreza Leskovačkog.

Završio je kurs iz kardiologije u Beogradu i bio šef kardiološkog odseka Internog odeljenja. Po odlasku dr Bosiljke Budimir bio je načelnik Internističke službe i u jednom periodu vršilac dužnosti upravnika bolnice. Kasnije je bio šef stacionara u Vlasotincu, a potom bio savetnik od 1976. godine u Domu zdravlja u Leskovcu. Penzionisan je sa preko 40 godina radnog staža.

Dostignuća uredi

Dr Danilo Stojković je jedan je od osnivača Podružnice srpskog lekarskog društva u Leskovcu, njen prvi blagajnik, sekretar preko 15 godina i njen predsednik u jednom mandatnom periodu. Bio je predsednik Odbora Crvenog krsta, predsednik Odbora za borbu protiv alkoholizma i TBC, prvi je uveo rad sa EKG u Leskovcu i merenje bazalnog metabolizma, osnivač Savetovališta za lečenje alkoholičara, osnivač Savetovališta za lečenje dijabetičara, vodio kurseve i ispite za vaspitanje seoske omladine, rukovodilac Udruženja rezervnih sanitetskih oficira, imao je čin rezervnog sanitetskog kapetana I klase, profesor interne medicine u Medicinskoj školi od osnivanja, predsednik Komisije za banjska-klimatska lečenja RVI, član invalidsko-penzione komisije I stepena.

Kao mlad lekar i kasnije, je aktivan predavač, organizator raznih akcija koje je podružnica sprovodila. Održao je znatan broj predavanja podružnice sa raznom tematikom iz oblasti interne medicine, hirurgije i drugih grana. Držao je predavanja na stručnim sastancima bolnice u tzv.stručnoj sredi. Pisao je članke u lokalnom listu „Naša Reč". Držao je predavanja i na Narodnom univerzitetu iz oblasti interne medicine. Njegova aktivnost time nije bila iscrpljena već se pokazivala i u radu u Crvenom krstu. Objavio je preko 35 stručnih radova u časopisima. Mnogo je radio na saradnji sa susednim podružnicama.

Obrađivao je sela Rudare i Čukljenik sa svih aspekata pre 30 godina. Kao sanitarni inspektor okruga zaprašivao je čitav okrug sa DDT praškom u likvidaciji malarije, pegavca i drugih insekata. Na infektivnom odeljenju lečio je bolesnike od TBC meningita, radio je BSŽ vakcinacije u opštini Leskovac u zajednici sa Antituberkuloznom dispanzerom, član je prvog Upravnog odbora i Saveta bolnice.

Za svoj celokupni rad odlikovan je Ordenom rada sa zlatnim vencem, Ordenom zasluge za narod, Ordenom za vojničke zasluge, Zlatnom značkom za rad u Crvenom krstu.[1]

Reference uredi

  1. ^ V. Ristić, Razvoj zdravstvene službe u leskovačkom kraju 1878-2005, Leskovac, 2006, 104-105 strana