Dvanaesta dalmatinska brigada
Dvanaesta dalmatinska brigada formirana je od 15. septembar do 21. septembra 1943. kao Prva otočka od partizanskih odreda Brača, Hvara, Šolte i Visa. Imala je štab, tri bataljona i prištapske jedinice. Četvrti bataljon formiran je i ušao u brigadu u oktobru 1943. Tada je u brigadi ukupno 1.380 boraca.
Dvanaesta dalmatinska brigada | |
---|---|
Postojanje | 15. septembar 1943. |
Jačina | 1.530 vojnika i oficira 11. oktobra 1943.[1] 2.700 vojnika i oficira marta 1945.[traži se izvor] |
Deo | NOVJ |
Angažovanje | |
Odlikovanja | Orden zasluga za narod Orden bratstva i jedinstva |
Komandanti | |
Komandant | Jure Franičević Pločar |
Komandant 2 | Politički komesar Josip Ilić Šuro |
Sa formiranjem 26. divizije ušla u njen sastav i ostala u sastavu ove divizije do kraja rata.
Sastav štaba brigade tokom rata uredi
Komandant brigade:
- Jure Franičević Pločar od 15. septembra do 11. oktobra 1943.
- Borko Arsenić od 11. oktobra 1943. do 7. januara 1945.
- Josip Bepo Marinković od 7. januara do 13. marta 1945.
- Đorđe Đorđije Nikitović (v. d.) od 13. marta 1945. do kraja rata.
Politički komesar:
- Josip Ilić Šuro od 15. septembra do 29. septembra 1943.
- Kažimir Vidan od 29. septembra do 11. oktobra 1943.
- Fabijan Trgo od 11. oktobra 1943. do 7. februara 1945.
- Kažimir Vidan od 7. februara 1945. do kraja rata.
Zamenik komandanta:
- Josip Bepo Marinković od 15. septembra 1943. do 2. maja 1944.
- Roko Negodić od 15. decembra 1944. do 13. marta 1945.
- Pero Vukasović od 13. marta 1945. do kraja rata
Zamenik političkog komesara:
- Kazimir Vidan od 15. septembra do 29. septembra 1943.
- Marko Boban od 29. septembra do kraja decembra 1943.
- Dragan Granić od kraja decembra 1943. do 7. januara 1945.
- Božidar Drezga od 1. februara do 21. aprila 1945.
- Vlado Despot od 21. aprila 1945. do kraja rata.
Načelnik Štaba brigade:
- Valentin Horvatić od 11. oktobra 1943. do 24. oktobra 1944.
- Josip-Bepo Marinković od 24. oktobra 1944. do 7. januara 1945.
- Đorđe Nikitović od 7. januara do 13. marta 1945.
Obaveštajni oficir:
- Milan Dorotka od oktobra 1943. do aprila 1944.
- Andrija Kuljiš od 27. maja 1944. do juna 1944.
- Luka Vučković od 12. aprila 1945. do kraja rata.
Operativni oficir:
- Mate Grgičević od 2. avgusta 1944. do kraja rata.[2]
Ratni put brigade uredi
Tokom oktobra Dvanaesta dalmatinska uništila je ustaški desantu Milni na Braču. Krajem decembra prebacila se na Vis gde je u sastavu 26. divizije učestvovala u posadi i organizaciji odbranu od eventualnog desanta. Njena dva bataljona, sa dva bataljona Jedanaeste dalmatinske brigade učestvovala su aprila 1944. u desantu na Korčulu. U maju je jedan bataljon 12. dalmatinske sa četom teških bacača učestvovao sa Prvom dalmatinskom u desantnom prepadu na Šoltu, a početkom juna 1944. brigada je učestvovala u desantu 26. divizije na Brač, gde je zajedno sa engleskim komandosima vodila žestoke trodnevne borbe u rejonu jako utvrđenog Nerežišća sa jednim bataljonom 118. divizije. U septembru 1944. je oslobodila zapadni deo Brača, a njen Prvi bataljon učestvovao je u oslobađanju Sumartina. Iskrcavši se na obalu, učestvovala je u oktobru u oslobađanju primorskog pojasa između Splita i Makarske. Na Debeljaku kod Šibenika, zajedno sa Trećom prekomorskom brigadom, razbila je 3. novembra posle žestokih borbi, borbenu grupu „Alerman“ iz sastava nemačke 264. divizije. U kninskoj operaciji od 26. novembra do 4. decembra 1944. probila je nemačku odbranu kod sela Marjanovića i među prvim jedinicama NOVJ ušla u Knin. U Mostarskoj operaciji februara 1945, učestvovala je u sastavu 26. divizije u oslobađanju Širokog Brijega i Mostara. U operacijama Četvrte armije u martu 1945, učestvovala je u oslobađanju Donjeg Lapca. Uaprilu 1945. oslobodila je Lički Osik, istakla se u borbama za Vratnik, Senj i Sušak, kad je zarobila više neprijateljevih vojnika, među njima i komandanta nemačkog 847. puka 392. legionarske divizije. U maju je učestvovala u žestokim borbami sa jedinicama nemačkog 97. korpusa kod Klane i Ilirske Bistrice, prilikom njegovog pokušaja proboja prema Ljubljani.
Zbirni pregled uredi
U svom 608 dana dugom ratnom putu brigada je vodila ukupno 40 borbi, od čega je 37 bilo napadnog karaktera, a tri odbrambenog.[3]
Dvanaesta dalmatinska NOU brigada samostalno je oslobodila Velu Luku, Supetar, Šoltu, Omiš, Bašku Vodu, Makarsku, Zadvarje s hidrocentralom Kraljevac na Cetini, Lapac, Lički Osik, Senj, Bakar, Škrljevo i Rupe, a u zajednici s ostalim jedinicama, učestvovala je u oslobađanju Blata na Korčuli, Sumartina na Braču, Splita, Šibenika, Knina, Mostara i Sušaka.
Na Vratniku kod Senja 9. aprila 1945, brigada je nanela težak poraz delovima 392. legionarske divizije. Tada su borci 2. čete 1. bataljona smrtno ranili nemačkog general-lajtnanta Johana Mikla (nem. Johann Mickl), komandanta 392. legionarske divizije[4].
U borbama je poginulo 366 i ranjeno 1124 boraca brigade. Od tog broja, poginulo je 37 starešina i rukovodilaca, a 145 ih je ranjeno: 24 komandira četa, 19 komesara četa, 18 zamenika komandira i 5 zamenika komesara četa. Poginulo je 15 i ranjena su 52 vodnika a poginula su ili su ranjena i 23 vodna delegata[5].
Kroz brigadu je prošlo oko 4.500 boraca. Krajem 1944. imala je 2.588 boraca, a 20. januara 1945. godine 2.535 boraca. Brigada je odlikovana Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvezdom i Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem.
Reference uredi
Literatura uredi
- Nikola Anić. Dvanaesta dalmatinska (Prva otočka) udarna brigada. Arhivirano iz originala 12. 09. 2011. g., Supetar 1984.
- Vojna enciklopedija, Beograd 1975. godina