Dvanaesta dalmatinska brigada

Dvanaesta dalmatinska brigada formirana je od 15. septembar do 21. septembra 1943. kao Prva otočka od partizanskih odreda Brača, Hvara, Šolte i Visa. Imala je štab, tri bataljona i prištapske jedinice. Četvrti bataljon formiran je i ušao u brigadu u oktobru 1943. Tada je u brigadi ukupno 1.380 boraca.

Dvanaesta dalmatinska brigada
Postojanje15. septembar 1943.
Mesto formiranja:
Nerežišće na Braču
Jačina1.530 vojnika i oficira 11. oktobra 1943.[1]
2.700 vojnika i oficira marta 1945.[traži se izvor]
DeoNOVJ
Angažovanje
OdlikovanjaOrden zasluga za narod
Orden bratstva i jedinstva
Komandanti
KomandantJure Franičević Pločar
Komandant 2Politički komesar Josip Ilić Šuro

Sa formiranjem 26. divizije ušla u njen sastav i ostala u sastavu ove divizije do kraja rata.

Sastav štaba brigade tokom rata uredi

Komandant brigade:

  1. Jure Franičević Pločar od 15. septembra do 11. oktobra 1943.
  2. Borko Arsenić od 11. oktobra 1943. do 7. januara 1945.
  3. Josip Bepo Marinković od 7. januara do 13. marta 1945.
  4. Đorđe Đorđije Nikitović (v. d.) od 13. marta 1945. do kraja rata.

Politički komesar:

  1. Josip Ilić Šuro od 15. septembra do 29. septembra 1943.
  2. Kažimir Vidan od 29. septembra do 11. oktobra 1943.
  3. Fabijan Trgo od 11. oktobra 1943. do 7. februara 1945.
  4. Kažimir Vidan od 7. februara 1945. do kraja rata.

Zamenik komandanta:

  1. Josip Bepo Marinković od 15. septembra 1943. do 2. maja 1944.
  2. Roko Negodić od 15. decembra 1944. do 13. marta 1945.
  3. Pero Vukasović od 13. marta 1945. do kraja rata

Zamenik političkog komesara:

  1. Kazimir Vidan od 15. septembra do 29. septembra 1943.
  2. Marko Boban od 29. septembra do kraja decembra 1943.
  3. Dragan Granić od kraja decembra 1943. do 7. januara 1945.
  4. Božidar Drezga od 1. februara do 21. aprila 1945.
  5. Vlado Despot od 21. aprila 1945. do kraja rata.

Načelnik Štaba brigade:

  1. Valentin Horvatić od 11. oktobra 1943. do 24. oktobra 1944.
  2. Josip-Bepo Marinković od 24. oktobra 1944. do 7. januara 1945.
  3. Đorđe Nikitović od 7. januara do 13. marta 1945.

Obaveštajni oficir:

  1. Milan Dorotka od oktobra 1943. do aprila 1944.
  2. Andrija Kuljiš od 27. maja 1944. do juna 1944.
  3. Luka Vučković od 12. aprila 1945. do kraja rata.

Operativni oficir:

  1. Mate Grgičević od 2. avgusta 1944. do kraja rata.[2]

Ratni put brigade uredi

Tokom oktobra Dvanaesta dalmatinska uništila je ustaški desantu Milni na Braču. Krajem decembra prebacila se na Vis gde je u sastavu 26. divizije učestvovala u posadi i organizaciji odbranu od eventualnog desanta. Njena dva bataljona, sa dva bataljona Jedanaeste dalmatinske brigade učestvovala su aprila 1944. u desantu na Korčulu. U maju je jedan bataljon 12. dalmatinske sa četom teških bacača učestvovao sa Prvom dalmatinskom u desantnom prepadu na Šoltu, a početkom juna 1944. brigada je učestvovala u desantu 26. divizije na Brač, gde je zajedno sa engleskim komandosima vodila žestoke trodnevne borbe u rejonu jako utvrđenog Nerežišća sa jednim bataljonom 118. divizije. U septembru 1944. je oslobodila zapadni deo Brača, a njen Prvi bataljon učestvovao je u oslobađanju Sumartina. Iskrcavši se na obalu, učestvovala je u oktobru u oslobađanju primorskog pojasa između Splita i Makarske. Na Debeljaku kod Šibenika, zajedno sa Trećom prekomorskom brigadom, razbila je 3. novembra posle žestokih borbi, borbenu grupu „Alerman“ iz sastava nemačke 264. divizije. U kninskoj operaciji od 26. novembra do 4. decembra 1944. probila je nemačku odbranu kod sela Marjanovića i među prvim jedinicama NOVJ ušla u Knin. U Mostarskoj operaciji februara 1945, učestvovala je u sastavu 26. divizije u oslobađanju Širokog Brijega i Mostara. U operacijama Četvrte armije u martu 1945, učestvovala je u oslobađanju Donjeg Lapca. Uaprilu 1945. oslobodila je Lički Osik, istakla se u borbama za Vratnik, Senj i Sušak, kad je zarobila više neprijateljevih vojnika, među njima i komandanta nemačkog 847. puka 392. legionarske divizije. U maju je učestvovala u žestokim borbami sa jedinicama nemačkog 97. korpusa kod Klane i Ilirske Bistrice, prilikom njegovog pokušaja proboja prema Ljubljani.

Zbirni pregled uredi

U svom 608 dana dugom ratnom putu brigada je vodila ukupno 40 borbi, od čega je 37 bilo napadnog karaktera, a tri odbrambenog.[3]

Dvanaesta dalmatinska NOU brigada samostalno je oslobodila Velu Luku, Supetar, Šoltu, Omiš, Bašku Vodu, Makarsku, Zadvarje s hidrocentralom Kraljevac na Cetini, Lapac, Lički Osik, Senj, Bakar, Škrljevo i Rupe, a u zajednici s ostalim jedinicama, učestvovala je u oslobađanju Blata na Korčuli, Sumartina na Braču, Splita, Šibenika, Knina, Mostara i Sušaka.

Na Vratniku kod Senja 9. aprila 1945, brigada je nanela težak poraz delovima 392. legionarske divizije. Tada su borci 2. čete 1. bataljona smrtno ranili nemačkog general-lajtnanta Johana Mikla (nem. Johann Mickl), komandanta 392. legionarske divizije[4].

U borbama je poginulo 366 i ranjeno 1124 boraca brigade. Od tog broja, poginulo je 37 starešina i rukovodilaca, a 145 ih je ranjeno: 24 komandira četa, 19 komesara četa, 18 zamenika komandira i 5 zamenika komesara četa. Poginulo je 15 i ranjena su 52 vodnika a poginula su ili su ranjena i 23 vodna delegata[5].

Kroz brigadu je prošlo oko 4.500 boraca. Krajem 1944. imala je 2.588 boraca, a 20. januara 1945. godine 2.535 boraca. Brigada je odlikovana Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvezdom i Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem.

Reference uredi

  1. ^ Nikola Anić: Dvanaesta dalmatinska (Prva otočka) udarna brigada, pp. 33
  2. ^ Nikola Anić: Dvanaesta dalmatinska, str. 339-340
  3. ^ Nikola Anić: Dvanaesta dalmatinska, str. 315
  4. ^ Nikola Anić: Dvanaesta dalmatinska, str. 316
  5. ^ Nikola Anić: Dvanaesta dalmatinska, str. 322-323

Literatura uredi