Детињство (časopis)

Detinjstvo je časopis o književnosti za decu. Jedini je naučni časopis u Srbiji koji se dosledno i kontinuirano bavi teorijskim i kritičkim istraživanjem dečje književnosti i kulture. Prvi broj objavljen je 1975. godine. Od osnivanja do danas časopis izdaje Međunarodni centar književnosti za decu Zmajeve dečje igre.

Detinjstvo
Naslovna strana prvog broja časopisa iz 2020. godine
Tipčasopis o književnosti za decu
Format22 cm
IzdavačZmajeve dečje igre
Glavni urednikJovan Ljuštanović
Osnivanje1975.
Jeziksrpski
GradNovi Sad
ZemljaSrbija[1]
ISSN0350-5286
Veb-sajtzmajevedecjeigre.org.rs

Detinjstvo objavljuje naučne tekstove i kritike na srpskom, hrvatskom i makedonskom jeziku, ćiriličnim i latiničnim pismom. Časopis izlazi četiri puta godišnje. Svi brojevi dostupni su u štampanom, a deo arhive i u elektronskom obliku, na ѕvaničnom sajtu Igara.[2]

Istorija

uredi

Časopis Detinjstvo pokrenut je 1975. godine. Prvi brojevi tokom 70-tih godina izlazili su u suizdavačkoj saradnji Zmajevih dečjih igara sa Festivalom Kurirček iz Maribora i Literaturni sredbi Kurirče – Kopački viduvanja iz Kičeva, a potom i Kolonijom Lastavica iz Sarajeva, ljubljanskom Mladinskom knjigom, Dečjim novinama iz Gornjeg Milanovca i drugim izdavačkim i kulturnim institucijama.[2] Detinjstvo je rođeno u času procvata književnosti za decu u SFRJ. Dečja literatura bila je izuzetno popularna. Imala je svoju kritiku, pa se javila i potreba da se na neki način artikuliše njena specifičnost.[3]

Koncepcija časopisa

uredi

Časopis Detinjstvo se bavi proučavanjem teorije, istorije, kao i kritičkim prikazima savremene nacionalne, ali i svetske književnosti za decu i mlade, te studijama kulture, uz kontinuirano osavremenjivanje tema i pristupa.[4]

Detinjstvo neguje otvoren i inovativan pristup dečjoj knjizi, multikulturalnu i međunarodnu saradnju. Osnovne rubrike u časopisu posvećene su pojedinim opusima, poetikama, književno-istorijskim i književno-teorijskim problemima. U časopisu se objavljuju originalni naučni radovi posvećeni:

  • važnosti raznolikih metodoloških polazišta i ishodišta u savremenom čitanju književnog nasleđa,
  • interpretacijama i tumačenjima kako klasike za decu, tako i nove naučne i beletrističke produkcije,
  • osvetljavanju istorijskih ritmova u čitalačkoj i kritičkoj recepciji,
  • sagledavanju problemai izazova prevodne književnosti,
  • periodici za decu,
  • komparativistički usmerenim radovima i izvornim studijama posvećenim kulturološkom statusu dečje i omladinske književnosti,
  • interdisciplinarnim i intermedijalnim istraživanjima (film, strip, pozorište, slikovnica, animacije, lutkarstvo, adaptacije dela za decu),
  • intervjuima, prikazima, člancima i osvrtima u čijem fokusu je svet detinjstva.

Zaseban deo tradicije časopisa jeste i objavljivanje radova sa Tribina Zmajevih dečjih igara, kasnije Savetovanja o književnosti za decu.[2]

Drugi važan rezultat „Detinjstva“ jeste obnova regionalne saradnje. Posle raspada zajedničke države i ratova, časopis je nastavio da objavljuje tekstove hrvatskih, crnogorskih, bosanskih i makedonskih autora.[3]

Uredništvo i redakcija

uredi

Glavni i odgovorni urednik od osnivanja Detinjstva bio je Vladimir Milarić. na tom mestu zamenio ga je od 1984. Slobodan Ž. Marković, zatim Živan Živković od 1993. i Svetozar Malešev od 1996. godin. Od 1997. godine glavni i odgovorni urednik časopisa je Jovan Ljuštanović.[1]

Redakcijske timove činili su profesori, kritičari, pesnici i pisci iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Crne Gore. Prvu redakciju i širi redakcijski kolegijum činili su Vladimir Milarić, Jovan Dunđin, Ferenc Feher, Rade Obrenović, Svetislav Ruškuc, Zvonimir Balog, Franček Bohanc, Dalibor Cvitan, Vecko Domazetovski, Andrej Čipkar, Miroslav Đurović, France Forstnerič, Muris Idrizović, Vehbi Kikaj, Slobodan Ž. Marković, Čedomir Mirković, Aleksandar Popovski, Husein Tahmiščić, Novo Vuković, Vladeta Vuković i Pero Zubac.

Za više od pola veka postojanja časopis Detinjstvo dobio je prepoznatljiv identitet, čemu su doprineli i likovni urednici, ilustratori i tvorci vizuelnog aspekt: Živka Deak, Oskar Štefan, Cvetan Dimovski, Ivan Antolčić, Branimir Prosenik, Gradimir Smuđa, Dušan Dimitrov, Mihal Kiralj, Slobodan Kuzmanov, Aleksandar Pedović, Ferenc Barat, Pop D. Đurđev, Katarina Kelić, Atila Kapitanj i drugi.[2]

Zmajeve dečje igre

uredi

Zmajeve dečje igre jedan je od najvećih festivala za decu u Srbiji. Nazvan je po Jovanu Jovanoviću Zmaju, rodonačelniku srpske književnosti za decu. Festival se održava tokom juna meseca u Novom Sadu od 1958. godine.[5]

Međunarodni centar književnosti za decu Zmajeve dečje igre, osnovan je 1957. godine u Novom Sadu, sa ciljem praćenja i afirmacije književnosti, kao i ostalih vidova umetničkog stvaranja za decu i mlade.[6]

Izdavačka delatnost

uredi

Izdavačka delatnost Međunarodnog centra književnosti za decu Zmajeve dečje igre aktivna je od osnivanja Igara. Osim naučnog časopisa Detinjstvo, obuhvata i izdavanje knjiga vezanih za teoriju i istoriju književnosti i literature za decu i mlade, proizvodnju i distribuciju audio i video zapisa, muzičkih knjiga i drugih publikacija. Knjige izlaze u edicijama: Biblioteka Književnost za decu u svetu, Biblioteka Sigridrug, Separati časopisa Detinjstvo, Biblioteka Sanglbangltingltanglrod, van edicija i kao zajednička izdanja.[4]

Reference

uredi
  1. ^ a b „Detinjstvo : časopis o književnosti za decu”. Uzajamna bibliografsko-kataloška baza podataka COBIB.SR. Arhivirano iz originala 27. 11. 2020. g. Pristupljeno 19. 11. 2020. 
  2. ^ a b v g „ISTORIJAT”. Zvanični veb-sajt. Zmajeve dečje igre. Pristupljeno 19. 11. 2020. 
  3. ^ a b Lotina, Radmila (1. 4. 2015). „Ljuštanović: Detinjstvo traje i u odraslim ljudima”. Dnevnik. Pristupljeno 20. 11. 2020. 
  4. ^ a b „Izdanja”. Zvanični veb-sajt. Zmajeve dečje igre. Arhivirano iz originala 27. 11. 2020. g. Pristupljeno 19. 11. 2020. 
  5. ^ „Projekti/Programi”. Zvanični veb-sajt. Zmajeve dečje igre. Arhivirano iz originala 27. 11. 2020. g. Pristupljeno 19. 11. 2020. 
  6. ^ „O nama”. Zvanični veb-sajt. Zmajeve dečje igre. Pristupljeno 19. 11. 2020. 

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi