Dejvid Robert Džouns (engl. David Robert Jones; 8. januar 194710. januar 2016), poznat pod pseudonimom Dejvid Boui (engl. David Bowie), bio je jedan je od najpoznatijih britanskih rok muzičara, pevača, kompozitora i glumaca. Bouijeva muzička karijera trajala je više od pet decenija, a bio je sklon stalnom menjanju muzičkog stila i imidža, naročito od 1970. godine.[1] Preminuo je 10. januara 2016. godine[2], posle osamnaestomesečne borbe sa rakom jetre.

Dejvid Boui
Dejvid Boui u Čileu (1990)
Lični podaci
Puno imeDejvid Robert Džouns
Datum rođenja(1947-01-08)8. januar 1947.
Mesto rođenjaLondon, Ujedinjeno Kraljevstvo
Datum smrti10. januar 2016.(2016-01-10) (69 god.)
Mesto smrtiNjujork, Sjedinjene Američke Države
Muzički rad
Aktivni period1964—2016
Žanr
Instrumentgitara, vokal, saksofon, klavijatura
Veb-sajtwww.davidbowie.com

Mladost uredi

Boui je rođen kao Dejvid Robert Džouns 8. januara 1947. godine u Brikstonu. Njegova majka, Margaret Meri „Pegi” (1913 – 2001)[3][4] je rođena u vojnom kampu Šornklif, pored Čeritona u Kentu. Roditelji njenog oca su bili irski imigranti koji su se naselili u Mančester. Ona je radila kao konobarica u bioskopu Rojal Tanbridž Vels.[5] Njegov otac Hejvud Stenton „Džon” Džouns (1912–1969) je bio iz Donkastera i radio je kao promoter za dečiju humanitarnu organizaciju Bernando. Porodica je živela na granici između Brikstona i Stokvela u južnom Londonskom okrugu Lambet. Boui je pohađao školu za decu Stokvel do šestogodišnjeg doba i tada je dobio reputaciju nadarenog, jednoobraznog deteta i prkosne svađalice.[6]

Boui se preselio sa porodicom u Bromli. Dve godine kasnije, započeo je pohađanje Brnt Eš osnovne škole. Školski hor je smatrao da ima „adekvatan” glas, a pokazao je nadprosečne veštine sviranja flaute. Kada je imao devet godina, njegov ples na časovima pokreta je bio veoma maštovit, toliko da su nastavnici nazivali njegove interpretacije „živopisno umetničkim”, a njegov stil „zadivljujućim” za dete.[6] Iste godine, porastao je njegov interes za muziku kada mu je otac kupio kolekciju ploča među kojima su bile ploče grupa Tinejdžers, Platers, Fets Domino, Elvis Prisli i Litl Ričard. Nakon slušanja pesme Litl Ričarda Tutti Frutti, Boui je kasnije rekao da je tada „čuo Boga”.[7]

Boui je studirao umetnost, muziku i dizajn. Njegov polubrat Teri Berns je uticao na njegov entuzijazam kada je reč o džez muzici. Boui je tada naročito bio zainteresovan za Čarlsa Mingusa i Džona Koltrejna, zbog čega mu je majka kupila Grafton saksofon 1961. godine. Nakon toga je započeo časove kod baritona saksofoniste Ronija Rosa.[8] U školi je 1962. godine zadobio ozbiljne povrede oka kada se posvađao sa Džordžom Andervudom oko devojke. Imao je nekoliko operacija tokom petomesečnog perioda.[9] Tada mu je doktor rekao da šteta ne može u potpunosti biti otklonjena, zbog čega je Boui imao pogrešnu percepciju dubine i promenu u boji oka. Ovakvo oko je kasnije postalo najprepoznatljiviji znak Bouija.[10] Uprkos svađi, Boui je ostao u dobrim odnosima sa Andervudom, koji je kreirao umetnička dela za Bouijeve ranije albume.

Muzičar uredi

 
Boui 1975. godine

Najranija pesma kojom se proslavio bio je singl Space Oddity iz 1969, koji je zbog spuštanja na Mesec imao velik uspeh.

Najznačajniji Bouijev album bio je The Rise and The Fall of Ziggy Stardust and The Spiders From Mars. To je bio konceptualni album sa pričom o vanzemaljcu koji dolazi na Zemlju, postaje megazvezda a na kraju ga ubijaju obožavaoci. Zaštitni znak turneje bio je ogromni stakleni pauk, posebno izrađen za tu priliku. Turneju za album "Rijaliti" (2005), morao je da prekine zbog manjeg srčanog udara.

Diskografija uredi

  1. David Bowie (1967)
  2. David Bowie (1969, 1972 ponovno izdanje UK #17, US #16)
  3. The Man Who Sold the World (1970, 1972 ponovno izdanje UK #26)
  4. Hunky Dory (1971, US #93, 1972 ponovno izdanje UK #3)
  5. The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars (1972, UK #5, US #75)
  6. Aladdin Sane (1973, UK #1, US #17)
  7. Pin Ups (1973, UK #1, US #23)
  8. Diamond Dogs (1974, UK #1, US #5)
  9. Young Americans (1975, UK #1, US #9)
  10. Station to Station (1976, UK #5, US #3)
  11. Low (1977, UK #2, US #11)
  12. Heroes (1977, UK #3, US #35)
  13. Lodger (1979, UK #4, US #20)
  14. Scary Monsters (and Super Creeps) (1980, UK #1 US #12)
  15. Let's Dance (1983, UK #1, US #1)
  16. Tonight (1984, UK #1, US #11)
  17. Never Let Me Down (1987, UK #6, US #34)
  18. Black Tie White Noise (1993, UK #1, US #39)
  19. The Buddha of Suburbia (1993, UK #87)
  20. 1.OUTSIDE (1995, UK #8, US #21)
  21. Earthling (1997, UK #6, US #39)
  22. 'hours...' (1999, UK #5, US #47)
  23. Heathen (2002, UK #5, US #14)
  24. Reality (2003, UK #3, US #29)
  25. The Next Day (2013)
  26. Blackstar (2016)

Smrt uredi

 
Sa suprugom Iman (2009)
 
Cveće ispred Bouijevog apartmana u Njujorku, januar 2016.

Boui je preminuo od raka jetre, 10. januara 2016. godine, samo dva dana nakon 69. rođendana i izdavanja albuma Blackstar.[11] Rak mu je dijagnostikovan 18 meseci ranije, ali nije iznosio ove vesti u javnost.[12] Belgijski pozorišni reditelj, Ivo van Hov, koji je radio sa pevačem na mjuziklu Lazarus, izjavio je da Boui nije mogao da dođe na probe zbog progresije bolesti. Takođe je rekao da je pevač radio i tokom bolesti.[13]

Bouijev producent Toni Viskonti je napisao:[14][15]

Uvek je radio ono što je hteo. I radio je to na svoj način i najbolje moguće. Njegova smrt se ne razlikuje od njegovog života - umetničko delo. Napravio je Blekstar za nas kao oproštajni poklon. Znao sam oko godinu dana da će ovako biti. Međutim, nisam bio spreman za to. Bio je izuzetan čovek, pun ljubavi i života. On će uvek biti sa nama. Za sada je prikladno plakati.

— Toni Viskonti

Nakon njegove smrti, fanovi su se okupili, položili cveće kod njegovog murala u rodnom gradu Brikstonu i pevali njegove pesme. Spomen obeležja nalaze se i u Berlinu, Los Anđelesu i kod njegovog apartmana u Njujorku. Posle njegove smrti, porasla je prodaja albuma.[16] Boui je insistirao da ne želi sahranu pa je kremiran u Nju Džerziju 12. januara.[17] Po njegovoj želji, pepeo je prosut na Baliju, u Indoneziji.[18]

Reference uredi

  1. ^ Stephen Thomas Erlewine; biografija Dejvida Bouia
  2. ^ Barnes, Mike (10. 1. 2015). „Legendary Artist David Bowie Dies at 69”. The Hollywood Reporter. Pristupljeno 10. 1. 2015. 
  3. ^ „David Bowie FAQ - Frequently Asked Questions”. www.bowiewonderworld.com. Pristupljeno 21. 11. 2018. 
  4. ^ „Bowie mourns mother's death” (na jeziku: engleski). 2. 4. 2001. Pristupljeno 21. 11. 2018. 
  5. ^ Spitz 2011.
  6. ^ a b Sandford 1998
  7. ^ Gillman 1987.
  8. ^ „Commencement 1999 | Berklee College of Music”. www.berklee.edu (na jeziku: engleski). Pristupljeno 21. 11. 2018. 
  9. ^ Evans 2006.
  10. ^ „The Story Behind David Bowie’s Unusual Eyes”. The Cut (na jeziku: engleski). Pristupljeno 21. 11. 2018. 
  11. ^ „A friend of David Bowie says the singer died from liver cancer”. The Independent (na jeziku: engleski). Pristupljeno 21. 11. 2018. 
  12. ^ Sandle, Paul. „Pop chameleon David Bowie dead of cancer two days after final album”. U.S. (na jeziku: engleski). Pristupljeno 21. 11. 2018. 
  13. ^ „Shock and condolences as the Netherlands reacts to David Bowie's death - DutchNews.nl”. DutchNews.nl (na jeziku: engleski). 11. 1. 2016. Pristupljeno 21. 11. 2018. 
  14. ^ „Stars pay tribute to David Bowie”. BBC News (na jeziku: engleski). 2016. Pristupljeno 21. 11. 2018. 
  15. ^ Spanos, Brittany (11. 1. 2016). „David Bowie's Death a 'Work of Art,' Says Tony Visconti”. Rolling Stone (na jeziku: engleski). Pristupljeno 21. 11. 2018. 
  16. ^ Holt, Gerry (2016). „Fans create David Bowie shrines”. BBC News (na jeziku: engleski). Pristupljeno 21. 11. 2018. 
  17. ^ „David Bowie’s Will Splits Estate Said to Be Worth $100 Million” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 21. 11. 2018. 
  18. ^ Woolf, Nicky (30. 1. 2016). „David Bowie leaves millions to his wife and children in his will”. the Guardian (na jeziku: engleski). Pristupljeno 21. 11. 2018. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi