40° 42′ 59″ N 19° 47′ 49″ E / 40.71639° S; 19.79694° I / 40.71639; 19.79694

Dimale ili Dimalum (grč. Διμαλη ili Διμαλλον) je bio grad u južnoj Iliriji u doba klasične antike, koji se nalazio u blizini ili na teritoriji Parthini, ilirskog plemena. Izgrađena je na brdu od 450 m nadmorske visine, u zaleđu Apolonije, oko 30 km od istočne obale Jadrana. Nalazi se u današnjoj Krotini, okrug Berat, Albanija. [1][2][3][4][5][6][7][8][9][10][11][12]

Ilirsko naselje je utvrđeno u 4. veku pre nove ere. U helenističkom periodu (između 3. i 2. veka pre nove ere) grad je doživeo vrhunac, tokom faze obeležene intenzivnim urbanističkim planiranjem, uključujući izgradnju novog gradskog zida i izgradnju nekoliko kula, hramova i pozorišta, pokazujući značajan uticaj starogrčke kulture na lokalne ilirske stanovnike. Izgleda da proizvodnja i materijali svedoče o intenzivnoj razmeni sa obližnjom Apolonijom. [13][14]

Iliri su utvrđeni grad Dimale smatrali neprobojnim. Učestvovao je u Drugom rimsko-ilirskom ratu i Prvom rimsko-makedonskom ratu.

Naziv uredi

Naziv mesta Dimallum pripada jugoistočno-dalmatinskom onomastičkom području ilirskog.[traži se izvor] To je jedinjenje di + mal. Koren mal - ogleda se u mnogim drevnim balkanskim (ilirskim ili tračkim) toponimima kao što su Malontum, Maloventum, Malontina, Dacia Maluensis itd. [15][16] [17]

Istorija uredi

Na Dimaleu ilirsko predgradsko i pragradsko naselje iz perioda 5.-4. veka pre nove ere potvrđuje grnčarija pronađena na ovom mestu. Međutim, fizički arhitektonski ostaci ovog perioda nisu sačuvani.[traži se izvor] Čini se da je ilirsko naselje u početku obuhvatalo samo malo naseljeno područje na brdu, koje je bilo utvrđeno u 4. veku pre nove ere [18][19], predstavljajući jedan od praurbanih centara koji su uspostavljeni u zaleđu južne Ilirije ( danas Albanija), naročito tokom razvijenog gvozdenog doba. Ovi proto-urbani centri bili su utvrđena mesta različita od malih sela bez zidina poznatih kao komai. Procesi razvoja ovih proto-urbanih naselja nisu jasni naučnicima, koji takođe još uvek nisu u potpunosti razumeli ulogu ovih lokaliteta, bilo da su to bila skloništa na brdima, gradovi ili centri okupljanja u regionalnoj trgovini.[traži se izvor]

Razvoj i procvat grada dogodio se u 3. i 2. veku pre nove ere. Tokom ovog perioda izgrađen je novi zid koji je zamenio prvo utvrđenje. Novi zid obuhvatao je celo brdo Dimale. Grad je stavio na raspolaganje dovoljna finansijska sredstva za sprovođenje programa socijalne i verske izgradnje. Izgrađeno je nekoliko zgrada, hramova i pozorište, pokazujući značajan uticaj starogrčke kulture na lokalno ilirsko stanovništvo. [20]

Rimski period uredi

Dimale se pojavljuje u drevnim izvorima rimskog perioda koji opisuje ratove koji su uključivali Rimsku republiku. Tokom Drugog ilirskog rata 219. p. n. e., Demetrije Hvarski, nakon proterivanja svih svojih protivnika iz Dimalea, utvrdio je grad protiv neposrednog rimskog napada i otišao da brani Faros. Uprkos tome što su tvrđavu Dimale smatrali neosvojivom, Rimljani su pod zapovedništvom L. Aemilius Paullusa, zauzeli grad u sedmodnevnoj opsadi uz lokalnu ilirsku pomoć. Posle potpunog Demetrijevog poraza od rimskih ruku i krajnjeg leta u Makedoniju, Dimale je stupio u prijateljski odnos sa Rimom.[traži se izvor] Tokom Prvog makedonskog rata, 213. ili 212. p. n. e., Filip V Makedonski uspeo je da preuzme kontrolu nad gradom [18 ali, nakon neuspešnog rimskog napada koji je vodio P. Sempronije Tuditan 205. p. n. e., grad se iste godine vratio u svoj prethodni status u pregovorima između Filipa V i Rima [21]

Izvori uredi

  1. ^ Muka & Heinzelmann 2014, str. 223
  2. ^ Lasagni 2019, str. 64
  3. ^ Jaupaj 2019, str. 194
  4. ^ Christ 1974, str. 290
  5. ^ Bengtson 2009, str. 399
  6. ^ Kaffka 2007, str. 10
  7. ^ Wilkes 1992, str. 133
  8. ^ Gruen 1986, str. 381
  9. ^ Winnifrith 2002, str. 33
  10. ^ Stipčević 1974, str. 99
  11. ^ Hatzopoulos 1997, str. 145
  12. ^ Šašel Kos 2005, str. 406.
  13. ^ Lasagni 2019, str. 65
  14. ^ Muka & Heinzelmann 2012, str. 390.
  15. ^ Doçi 2008, str. 718
  16. ^ Illyés 1992, str. 220: "mal: "shore, bank, edge." Thracian toponym Malua, Dacia Maluensis, translated to Dacia Ripensis, also Illyrian Malontum, Dimallum, cf., Alb. Dimale, "two mountains." The ancient Albanian form is reconstructed as *mol-no; modern Alb. mal, "mountain," Romanian mal, "bank, mountain"."
  17. ^ De Simone 2018, str. 1869
  18. ^ Muka & Heinzelmann 2012, str. 390: "Në përmbledhje të rezultateve të dy fushatave arkeologjike, krijohet një panoramë më e plotë rreth Dimalit: vendbanimi ilir duket të ketë qenë banuar fillimisht gjatë shek. V-IV p.e. sonë, në një sipërfaqe më të vogël, të përqendruar kryesisht në kodrën e akropolit, e cila u fortifikua në shek. IV p.e. sonë."
  19. ^ Lasagni 2019, str. 65: "l'insediamento illirico venne fortificato nel IV sec. a.C.; nel periodo III-II sec. a.C. la città conobbe il suo floruit, accompagnato da un'intensa attività urbanistica: a questa fase risale, tra le altre cose, l'edificazione di una nuova cinta muraria e del teatro; lavorazioni e materiali sembrano testimoniare un intenso scambio con la vicina Apollonia."
  20. ^ Muka & Heinzelmann 2012, str. 390: "Zhvillimi dhe begatia e qytetit shënohen gjatë shek. III-II p.Kr., periudhë gjatë së cilës fotifikimi i parë i akropolit braktiset dhe në vend të tij qyteti fortifikohet me një mur të ri, i cili përfshin tashmë gjithë kodrën e Dimalit. Gjatë kësaj periudhe, qyteti vuri në dispozicion burime të mjaftueshme financiare për të ndërmarrë një program ndërtimesh me karakter shoqëror dhe religjioz, përfshirë këtu ndërtimin e disa stoave, një tempulli dhe një teatri. Gjithë këto ndërtime dëshmojnë për një gjurmë të konsiderueshme që kultura helene ka lënë tek banorët vendas ilirë."
  21. ^ Lasagni, str. 64: "La città illirica di Dimalla (o Dimale), identificata nell’odierna Krotinë/Berat, a nordovest di Apollonia, ha restituito un insieme di documenti epigrafici costituito per la stragrande maggioranza di bolli su tegole databili tra III e II sec. a.C., e da alcune iscrizioni su pietra. Tra i primi, si segnalano in particolare una serie di bolli relativi ad ateliers pubblici, alcuni recanti il nome della polis, ancora nella forma dorica-nordoccidentale Διμάλλας, altri recante l’etnico al genitivo plurale Διμαλλίταν, indicazioni che l’editore, B. Dautaj, suggeriva di interpretare come afferenti rispettivamente alla sola polis di Dimalla, da una parte, e al koinon dei Dimallitai, dall’altra." p. 74: "si vedano, quali esempi significativi, la compresenza delle scritte ΔΙΜΑΛΛΙΤΑΝ e ΔΙΜΑΛΛΑ negli stampi su tegola da Dimalla"

Literatura uredi