Dijeceza Makedonija

Dijeceza Makedonija (lat. Dioecesis Macedoniae, grč. Διοίκησις Μακεδονίας) bila je upravna oblast, odnosno dijeceza (lat. dioecesis) u poznom Rimskom carstvu i ranoj Vizantiji. Osnovana je tokom 4. veka, podelom dotadašnje Dijeceze Mezije na južni (Dijeceza Makedonija) i severni deo (Dijeceza Dakija). Neki istraživači smatraju da je ta podela bila izvršena već za vreme vladavine cara Konstantina I (306-337) neposredno nakon 324. godine, dok se drugi opredeljuju za sredinu 4. veka ili za početak vladavine cara Valensa (364-378), pošto je podela izričito posvedočena tek oko 370. godine. Novostvorena Dijeceza Makedonija obuhvatala je sledeće provincije: Krit, Ahaja, Tesalija, Stari Epir, Novi Epir i Makedonija (uključujući i povremenu provincju Makedoniju Sekundu). Na čelu uprave nalazio se carski namesnik sa titulom "vikar" (lat. vicarius), odnosno egzarh (grč. ἔξαρχος), a glavni grad dijeceze bila je Tesalonika (današnji Solun). Prilikom podele Rimskog carstva (395) pripala je istočnom delu a nalazila se u sastavu Prefekture Ilirika. Tokom 5. veka ovu dijecezu su u nekoliko navrata opustošili Goti, a tokom 6. veka na područje ove dijeceze počinju da prodiru Sloveni. Carska vlast je na tom prostoru tokom 7. veka svedena na primorske gradove i oblasti, a dotadašnju administrativnu organizaciju vremenom je zamenilo tematsko uređenje.[1][2][3]

Dijeceza Makedonija
Dioecesis Macedoniae
Διοίκησις Μακεδονίας
4. vek6. vek

Dijeceza Makedonija oko 400. godine
Glavni gradTesalonika
Regijajugoistočna Evropa
ZemljaRimsko carstvo
Događaji
Statusbivša pokrajina
Istorija 
• Uspostavljeno
4. vek
• Ukinuto
6. vek

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Mirković 1981, str. 89-105.
  2. ^ Kovačević 1981, str. 109-124.
  3. ^ Kostić 1996, str. 77-93.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi