Dobrivoje Vidić
Dobrivoje Vidić Baja (Čačak, 24. decembar 1918 — Beograd, 3. mart 1992) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, diplomata i društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Srbije i junak socijalističkog rada. Od 5. maja 1978. do 5. maja 1982. obavljao je funkciju predsednika Predsedništva SR Srbije.
dobrivoje vidić | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||
Datum rođenja | 24. decembar 1918. | ||||||||
Mesto rođenja | Čačak, Kraljevina SHS | ||||||||
Datum smrti | 3. mart 1992.73 god.) ( | ||||||||
Mesto smrti | Beograd, Srbija, SFR Jugoslavija | ||||||||
Profesija | društveno-politički radnik | ||||||||
Delovanje | |||||||||
Član KPJ od | 1939. | ||||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | ||||||||
Služba | NOV i PO Jugoslavije 1941 — 1945. | ||||||||
Čin | potpukovnik u rezervi | ||||||||
Ambasador FNRJ u SSSR | |||||||||
Period | 1953 — 1956. | ||||||||
Prethodnik | Dragoje Đurić | ||||||||
Naslednik | Veljko Mićunović | ||||||||
Ambasador SFRJ u SSSR | |||||||||
Period | 1965 — 1969. | ||||||||
Prethodnik | Cvijetin Mijatović | ||||||||
Naslednik | Veljko Mićunović | ||||||||
Ambasador SFRJ u Ujedinjenom Kraljevstvu | |||||||||
Period | 1970 — 1973. | ||||||||
Prethodnik | Ivo Sarajčić | ||||||||
Naslednik | Bogdan Oreščanin | ||||||||
Predsednik Predsedništva SR Srbije | |||||||||
Period | 5. maj 1978 — 5. maj 1982. | ||||||||
Prethodnik | Dragoslav Marković | ||||||||
Naslednik | Nikola Ljubičić | ||||||||
Odlikovanja |
|
Biografija uredi
Rođen je 24. decembra 1918. u Čačku. Kao đak Učiteljske škole u rodnom gradu, uključio se u rad omladinskog pokreta i zbog aktivnog političkog rada bio isključen iz škole. Dalje školovanje nastavio je u Banjoj Luci, Aleksincu i Osijeku. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Skoplju.
Član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) postao je 1938, a član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) 1939. godine. Organizovao je i rukovodio borbom levo orijentisane omladine Makedonije neposredno pred početak Drugog svetskog rata. Bio je sekretar Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Makedoniju i član Pokrajinskog komiteta KPJ za Makedoniju.
Narodnooslobodilačka borba uredi
Od 1941. godine, u toku Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP) obavljao je mnoge političke dužnosti:
- rukovodilac Političkog odeljenja (Politodela) Treće dalmatinske i Sedme banijske brigade,
- pomoćnik političkog komesara u Sedmoj banijskoj diviziji,
- rukovodilac partijskih kurseva u Desetom zagrebačkom korpusu,
- sekretar Okružnog komiteta KPJ za Užički okrug, od oktobra 1944. do novembra 1945. godine,
- član Agitpropa Centralnog komiteta Komunističke partije Srbije.
Posleratni period uredi
Posle oslobođenja Jugoslavije, obavljao je niz istaknutih partijskih, državnih i diplomatskih funkcija:
- sekretar Pokrajinskog komiteta KP Srbije za Vojvodinu, od 1946. do maja 1951. godine,
- član Centralnog komiteta KP Srbije i Revizione komisije Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije,
- savetnik Ambasade FNR Jugoslavije, od maja 1951. do 1952, a zatim ambasador SFR Jugoslavije u Londonu, od 1970. do 1973. godine,
- ambasador SFR Jugoslavije u Burmi, od 1952. do 1953. godine,
- ambasador SFR Jugoslavije u Moskvi, od 1953. do 1956. i od 1965. do 1969. godine,
- podsekretar u Državnom sekretarijatu za inostrane poslove FNRJ u Beogradu, od 1956. godine,
- stalni predstavnik FNR Jugoslavije u Organizaciji ujedinjenih nacija (OUN) od 1958. do 1960. godine,
- predsednik Komisije za međunarodne veze Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije (SSRNJ), od 1961. do 1965. godine.
Više puta biran je za člana Centralnog komiteta SK Srbije i za poslanika Skupštine SR Srbije i Savezne skupštine SFRJ, za člana Centralnog komiteta SKJ, Izvršnog komiteta i Predsedništva CK SKJ, od 1982. do 1986. godine. Bio je član Predsedništva SFR Jugoslavije i predsednik Predsedništva SR Srbije, od 5. maja 1978. do 5. maja 1982. godine. Imao je čin rezervnog potpukovnika JNA.
Umro je 3. marta 1992. u Beogradu. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.[1][2]
Odlikovanja uredi
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Ordena junaka socijalističkog rada, Orden jugoslovenske zastave prvog reda, Orden bratstva i jedinstva prvog reda i Ordena zasluga za narod prvog reda. Od inostranih odlikovanja, ističe se britanski Orden Velikog krsta počasnog viteza Kraljevskog viktorijanskog reda.
Kontroverze uredi
Prema pisanju lista Blic, tokom 1941. je radio kao prevodilac za Nemce u Užicu,[3] a krajem 1944. godine je kao sekretar KPJ za Užički okrug odlučivao o streljanju Andrije Mirkovića, ranijeg gradonačelnika Užica.[4]
Reference uredi
- ^ „Umro Dobrivoje Vidić”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 4. 3. 1992. str. 32.
- ^ „Sahranjen Dobrivoje Vidić”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 6. 3. 1992. str. 32.
- ^ Bivši predsednik Srbije u mladosti radio za naciste kao prevodilac („Blic“, 9. oktobar 2013)
- ^ Naručivao streljanja, pa postao predsednik Srbije („Blic“, 7. oktobar 2013)
Literatura uredi
- Ko je ko u Jugoslaviji — biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Beograd: Sedma sila. 1957. COBISS.SR 4864263
- Ko je ko u Jugoslaviji — jugoslovenski savremenici. Beograd: Hronometar. 1970. COBISS.SR 4897031
- Leksikon Narodnooslobodilačkog rata i revolucije u Jugoslaviji 1941—1945. tom II. Beograd—Ljubljana: Narodna knjiga—Partizanska knjiga. 1980. COBISS.SR 49300743