Domaćin
Domaćin je „glava“ porodice. Ovaj termin se danas više vezuje za selo gde se živi u kući a oko kuće je okućnica koja je ograđena tarabom. Domaćin je čovek koji sa porodicom živi na imanju i on je prva osoba koja se pita i koja odlučuje šta će se sejati, šta će se prodati, a šta kupiti.
U Srbiji reč domaćin ima izuzetnu težinu. Domaćin je pre svega poštena osoba, osoba koja vodi računa o imanju i ukućanima. Domaćin ne pije, ne karta se, ne visi po kafanama. On radi sve što može da njegovo domaćinstvo napreduje.
Domaćin i njegovo imanje su obično takvi da se domaćin smatra imućnim ali domaćin može biti i siromašan. Važan je njegov stav prema životu, porodici i okolini.
Domaćin je najčešće najstarija osoba u porodici. Nije redak slučaj da njegovu reč poštuje i njegov sin iako ima svoju porodicu.
Domaćin sluša šta kažu ukućani ali njegova reč je zadnja. Ukućani od domaćina očekuju savet.
Domaćin gosta dočekuje na kapiji imanja a ukućani stoje na vratima kuće.
Postojao je običaj da se domaćinu ljubi ruka.
U slučaju smrti domaćina, sinovi se „dele“ tj. svaki dobija deo imanja i na svom delu postaje domaćin.