Domnina Sirijska[1] (jez-gr. Δομνινα της Συριας), ili Domnina Nova[2] (oko 450. - 460.) - hrišćanska svetiteljka.

Domnina Sirijska
Lični podaci
Mesto rođenjaAntiohija,
Datum smrti450. - 460.
Mesto smrtiKir,
Svetovni podaci
Praznik1. (14.) mart

Biografija uredi

Domnina je rođena u Antiohiji u bogatoj hrišćanskoj porodici. Pošto je postala duhovni učenik monaha pustinjaka Marona, ona je sagradila sebi keliju od šiblja u bašti imanja, koje se nalazilo u blizini grada Kira i pripadalo njenoj porodici.[3]

Upražnjavala je oštar asketski način života. Strogo je postila – jela je samo sočivo natopljeno vodom, dostižući krajnji stepen iscrpljenosti. Ujutru i uveče se molila u hramu, klečeći i plačući bez prestanka. Podvižnica je sakrila svoje lice pod velom i nije ga pokazivala ni muškarcima ni ženama, ni onima koji su poštovali njen način života, ni onima koji su tražili da napusti mesto svojih podviga.

Vremenom se oko nje formirala grupa devojaka i žena koje su odlučile da vode isti način života. Radili su ručni rad, uglavnom preli vunu, i pevali duhovne himne. Zamolila je one koji su joj dolazili da ostanu u selu i slala im hranu. Domnina je umrla oko 450 - 460.

O njenom životu svedoči knjiga „Istorija bogoljubaca“, koju je napisao njen savremenik Teodorit, episkop kirski, u kojoj on piše o njoj u tridesetoj glavi. Prema njegovom svedočenju, Domninin glas je, uprkos neprestanom plakanju, zvučao izražajno.

Pravoslavna crkva pominje Domninu 1. marta [14. mart].[4]

Izvori uredi

  1. ^ „JMS Previous Issues 1997-2000”. www.maronite-institute.org. Pristupljeno 2023-09-25. 
  2. ^ „www.synaxaristis - ΜΕΓΑΣ ΣΥΝΑΞΑΡΙΣΤΗΣ”. www.synaxarion.gr. Pristupljeno 2023-09-25. 
  3. ^ „Sveta prepodobna Domnina Nova”. Prijateljboziji.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-22. 
  4. ^ „Santa Domnina”. Santiebeati.it. Pristupljeno 2023-09-25.