Википедија

Donjogradska sinagoga u Osijeku

Donjogradska sinagoga u Osijeku po vremenu nastanka (20. vek) jedan je od poslednjih Hrvatskih kasno istoricističkih sinagoga, skromnog kvaliteta i konvencionalnog koncepta, ali zanimljiva po svom Westwerk stilu gradnje (sinagoga sa parom zapadnih kula i motivom empore), kao i zbog činjenice da je među retkim sinagogama u Hrvatskoj izbegla rušenje ili ozbiljna razaranja u Drugom svetskom ratu i u vreme komunizma u Hrvatskoj.

Donjogradska sinagoga u Osijeku
Donjogradska sinagoga u Osijeku na karti Hrvatske
Donjogradska sinagoga u Osijeku
Donjogradska sinagoga u Osijeku
Lokacija na mapi Hrvatske
Osnovne informacije
LokacijaOsijek
 Hrvatska
Koordinate45° 33′ 17″ S; 18° 41′ 44″ I / 45.5547894° S; 18.6955132° I / 45.5547894; 18.6955132
Religijajudaizam
Obredsefardski
GradOsijek
OpštinaOsijek
VlasništvoEvangelička zajenica Hrvatske
Arhitektonski opis
Arhitekt(i)W. C. Hofbauer
Stil arhitektureWestwerk
OsnivačJevrejska zajednica u Osijeku
Osnivanje1902.
Početak izgradnje1901.

Istorija uredi

Pretpostavlja se da je u antičkoj Mursi (današnjem Osijeku) postojala jevrejski molitveni dom (u periodu 2. ili 3. vek). Prvi Jevreji koji su se masovnije naselili u Osijeku zabeleženi su 1746. godine na području Donjeg grada. Savremena jevrejska zajednica (zajedno sa zagrebačkom opštinom, najbrojnijom u Hrvatskoj) u Osijeku osnovana je na Gornjem gradu između 1845. i 1848. godine, a njena pravila su potvrđena 30. decembra 1849. godina.[1] Nešto mlađa jevrejska zajednica u Donjem gradu osnovana je 1862. godine Nije poznato gde je imala svoju prvu sinagogu.

Prva bogomolja u Osijeku bila je u kući u Školskoj ulici broj 399, kasnije ulica Nemecka 393 (danas Pejačevićeva ulica).

Velika gornjogradska sinagoga sa dve kule sagrađena je 1869. godine u Županijskoj ulici (devastirana i zapaljena 1941. godine, potpuno srušena 1950).[1]

S kraja 19. i s početka 20. veka u Hrvatskoj i Slavoniji bilo je 27 jevrejskih opština, a najveće su bile u Zagrebu i Osijeku, koje su imale po 2.000 ljudi (4% stanovništva Zagreba i 8% stanovništva Osijeka).

U 14 opština bilo je preko 200 ljudi. Jedanaest opština imalo je svoje rabine, a u ostalim su bili rabinski izaslanici. Postojale su četiri jevrejske škole, u Zagrebu, Osijeku, Zemunu i Vukovaru. Veća zajednica je bila napredna (samo dve su bile pravoslavne), pa su u svojim sinagogama imale organe.[2]

Na području Hrvatske i Slavonije u prvim godinama 20. veka Jevreji su bili prisutni u svim zanimanjima, čak i u poljoprivredi, što je bila retkost u drugim evropskim regionima. Međutim, uglavnom su se bavili trgovinom na veliko i malo. Jevrejski industrijalci upravljali su većinom drvne industrije. Od 200 pravnika, trideset su bili Jevreji. Pored toga, deset je bilo sudija. Pedeset jevrejskih lekara imalo je svoju privatnu ordinaciju. U intelektualnom polju bila je važna Zadruga jevrejske omladine u Zagrebu, osnovana 1899. godine, koja je proučavala istoriju i nauku. Prema podacima iz 1910. godine, u Hrvatskoj i Slavoniji:

  • 48,64% svih Jevreja bavilo se trgovinom,
  • 25,95% industrijom i zanatstvom,
  • 4,12% transportom,
  • 6,46% slobodnim zanimanjima,
  • 2,45% javnom službom.

Donjogradska sinagoga nastala je prema planu iz aprila 1901. godine i delimično modifikovanom glavnom projektu iz 1902. godine, za koji je izdata građevinska dozvola 26. jula 1902. godine. Sazidana je za manje od pet meseci. Svečano je otvorena 28. decembra 1902. godine, iako su se završni radovi odvijali tokom 1903. godine

Najveće zasluge za izgradnju novog hrama pripisana je šefu Odbora za izgradnju sinagoge dr Oskaru Kohlbahu

Arhitektonske odlike uredi

U bogatoj jevrejskoj zajednici u Osijeku na području Donjeg grada 1903. godine sagrađena je još jedna sinagoga. Izvedena je prema projektu osječkoga arhitekta W. C. Hofbauera.

U odnosu na Gornjogradsku, ova sinagoga je skromnija, manjih dimenzija i kvalitete izrade.[3] Pročelje molitvenog hrama je trodelno s tim da je središnji deo pročelja (rizalit) istaknut u prostoru i flanikaran tornjevima sa lukovima u kojima su smeštena stepeništa koja vode do ženskih galerija. U oblikovanju pročelja primenjeni su neoromanički detalji, Aron hakodeš smešten je u dubokoj bačvasto svođenoj apsidi.[4]

Epilog uredi

Donjogradska sinagoga nakon Drugog svetskog rata postala je jedina i u potpunosti sačuvana sinagoga na području kontinentalne Hrvatske. Ipak, građevina je izgubila svoju prvobitnu funkciju, jer je nakon ustaškog egzodusa izgubila svoje vernike, i danas se nalazi u vlasništvu Evanđeosko Pentekostne crkve.[5]

Nakon prodaje zgrade pentekostalnoj crkvi 1978. unutrašnjost je, uz očuvanje izvornih karakteristika zgrade, konzervatorski ispravno adaptirana u crkvu 1980. godine, i označena spomen-pločom. Danas je ova crkva u sklopu zgrada Evangeličkog bogoslovskog fakulteta u Osijeku.  

Izvori uredi

  1. ^ a b Z. Karač: BILJEŠKE O OSJEČKOJ DONJOGRADSKOJ SINAGOGI, OZ 29/2009. str. 245-252
  2. ^ Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj, zbornik, Židovska općina Zagreb, 1998
  3. ^ Bobalić, Lj., 2002., Nekada dvije, danas ni jedna sinagoga u Osijeku Glas Slavonije 83, 26093 (18. 11. 2002)
  4. ^ Historicizam u Hrvatskoj, Knjiga II , kat. izložbe, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2000., str. 524, 525, 526, 528, 529, 530
  5. ^ Karač, Z. Bilješke o Osječkoj donjogradskoj sinagogi, Osječki zbornik,Vol. 29 No. 10, svibanj 2010.

Literatura uredi

  • BEISSMANN, N., 2006., Posjet bivšoj sinagogi u Osijeku, Ha-kol 97, Zagreb, 18-19;
  • Bettini, D., 2004., Osječki Židovi, Ha-kol 81, Zagreb, 4-5
  • Bobalić, Lj., 2002., Nekada dvije, danas ni jedna sinagoga u Osijeku. Glas Slavonije 83, 26093 (18. 11. 2002), Osijek, 48;
  • DOBROVŠAK, LJ., 2009., Put do sinagoge, Slavonija, Baranja i Srijem - vrela europske civilizacije, I, Ministarstvo kulture RH, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 416-423;
  • FIRINGER, K., 1948., Židovi u Osijeku god. 1814. Osječki zbornik 2-3, Osijek, 278-279;
  • Fišer, D., 1998., Židovi u Osijeku, Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj, Židovska općina Zagreb, Zagreb, 425-427;
  • Karač, Z., 2000., Arhitektura sinagoga u Hrvatskoj u doba historicizma, Muzej za umjetnost i obrt, KD Miroslav Šalom Freiberger, Zagreb, ad Osijek - Donji grad, 39;
  • PLEVNIK, B., 1987., Stari Osijek, Radničko sveučilište…, Osijek, 70;
  • Schwarz, N., 1999., Nešto iz povijestiŽidovske bogoštovne općine u Osijeku.Ha-kol 61-62, Zagreb, 3-5;
  • SRŠAN, S., 2000., Osijek: kulturno-povijesni vodič, Državni arhiv u Osijeku, Osijek, 39;
  • ŠVOB, M., 2004., Židovi u Hrvatskoj, II, KD Miroslav Šalom Freiberger, Židovska općina Zagreb, Zagreb, ad Osijek 367-446;
  • ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, Z., 1998., Židovi u Osijeku i njihov utjecaj na gospodarski i javni život grada na prijelazu dva stoljeća (1868.-1914) Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj, Židovska općina Zagreb, Zagreb, 428-434;
  • Živaković-Kerže, Z., 2005., Židovi u Osijeku (1918.-1941), Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod, Židovska općina Osijek, Pauk Cerna, Osijek, 142;
  • ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, Z., 2006., Stradanja i pamćenja - Holokaust u Osijeku i život koji se nastavlja, Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod, Židovska općina Osijek, Osijek, 208.
  • Center for Jewish Art, The Hebrew University of Jerusalem: projekti sinagoge u Osijeku (W. C. Hofbauer, 1901.-1902);
  • [CJA]: arhitektonska snimka postojećega stanja sinagoge / pentekostne crkve u Osijeku (2002);
  • [HDA] Hrvatski državni arhiv, Zagreb: „Građa o Židovima u Hrvatskoj“ [spomen-album Beli Hermannu, 1937.];
  • [ŽOO] Židovska općina Osijek: arhiva, razna građa

Spoljašnje veze uredi

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Доњоградска_синагога_у_Осијеку&oldid=26871006”